• Što je strah?
• strah u biologiji
• strah prema psihologiji
• Čemu služi strah?
• Što se događa u mozgu kada osjetimo strah?
• tjelesni izraz straha
• Strategije za suočavanje sa strahom

Objašnjavamo što je strah za biologiju i za psihologiju. Također, što se događa u našem tijelu i mozgu kada osjetimo strah.

Strah je neugodna emocija, usko povezana s tjeskobom.

Što je strah?

Strah je jedan od emocije predizbori od ljudsko biće i životinje (to jest, jedna od njegovih temeljnih i primitivnih reakcija), a proizvodi se prisutnošću (stvarnom ili imaginarnom) opasnost, a rizik ili prijeteću situaciju. To je neugodna emocija, usko povezana s anksioznost, a čiji maksimalni stupanj predstavlja teror.

Riječ "strah" dolazi od lat metus, s istim značenjem, a manje-više je ekvivalent strahu, strahu, strahu ili strahu. Od davnina je strah prisutan u kulturnim promišljanjima te vrste etički Y moralni, ili u kodovima ponašanje i vrijednosti tradicionalno promoviran.

Tako se, primjerice, u određenim eskimskim zajednicama strah doživljava kao pozitivna emocija, znak opreza i poštivanja zakona skupine; dok se u mnogim drugim kulturama na to gleda kao na sramotnu emociju, znak slabosti ili hendikepa.

Strah je, štoviše, zauzeo istaknuto mjesto u umjetnost i mitologije. Stari Grci su ga, na primjer, povezivali s bogom Fobosom, Aresovim sinom (bogom rat) i Afrodita (božica strasti), i Deimosov brat blizanac (bog terora).

Rimljani su tog istog boga krstili Timorom i, kao i njegovi prethodnici, povezivali ga sa strahom prije borbe u ratovima, ili sa onim koji inspiriraju najljuća bića.Dok su drugi narodi, kao što su Vikinzi i nordijska plemena u Europi, tjerali strah svojstven njihovim ratobornim životima religioznim pričama o zagrobnom životu isključivo za one koji su pali u borbi.

S druge strane, strah je prisutan u pričama koje nas prate kroz život. Inspiriran je čudovištima i stvorenjima iz priča iz djetinjstva, s kojima je izvorno želio poučiti ili upozoriti djecu na rizike života, ili ugraditi moralni kodeks od najranije dobi: veliki zli vuk, vještice ili čudovišta ispod krevet samo su neke od ranih inkarnacija straha.

Književne priče o teroru također istražuju ovo, poput onih koje su krajem 19. stoljeća obilato uzgajali autori romantičari poput Edgara Allana Poea (1809.-1849.), Howarda Phillipsa Lovecrafta (1890.-1937.) ili Gustava Adolfa Bécquera (1836.-1870.).

strah u biologiji

Strah omogućuje životinjskim vrstama da se pripreme za opasnost i prežive.

Strah je proučavan kroz povijest čovječanstvo, iz brojnih perspektiva i kroz različite discipline, svaka na svoj način. Na primjer, biologija On to smatra adaptivnom shemom koja omogućuje životinjama da predvide i odgovore na prijeteće podražaje, što se prevodi u veće margine preživljavanja.

Bojažljivi pojedinac unaprijed reagira na nadolazeću opasnost i priprema svoje tijelo za brze, instinktivne reakcije borbe ili bijega. Mnoge životinje, osjećajući se ugroženima, reagiraju preventivnom agresijom, očajničkim bijegom ili ispuštanjem obrambenih tjelesnih tekućina.

strah prema psihologiji

Pristup od psihologija razlikuje dva pristupa strahu:

• Ovisno o pristupu bihevioristički, strah je stečena emocija, odnosno naučena iskustvo izravne ili neizravne, tako da je to obrambena reakcija da se nemili ili opasni događaj ne ponovi ili ne dogodi prvi put nakon što su ga primijetili.
• Prema pristupu dubinske psihologije, strah je odraz bazičnog i nesvjesnog konflikta koji se, ne razriješivši se u dubinskoj psihi, manifestira na primitivan i tjelesan način, često bez osoba Mogu razumjeti zašto to osjećaš.

Strah se evolucijski tumači i kao dopuna funkciji boli, odnosno kao mentalno i emocionalno upozorenje na ponovnu pojavu bolnih podražaja, kako za tijelo tako i za um. Tako su, primjerice, strah od nepoznatog ili strah od odbacivanja povezani s prethodnom traumom i reagiraju tjeskobom i strahom na priliku da ponovno dožive nešto slično.

Čemu služi strah?

U osnovi, strah je osjećaj budnosti, usporediv s boli. Osjećamo bol kada je podražaj štetan za našu dobrobit, na primjer, kada se nenamjerno posječemo o rub nekog predmeta. Primljeno fizičko oštećenje javlja se mozgu u obliku boli, a mozak se pokušava zaštititi od štetnog podražaja.

Ista stvar se događa sa strahom: prijeteća ili rizična situacija pokreće strah da pripremi tijelo i učinkovito se nosi s kontekstom u kojem se moramo boriti ili bježati. To je, dakle, temeljna emocija za samoodržanje i obradu traumatskih iskustava, do te mjere da je sjećanje na bolnu situaciju ponekad dovoljno da nesvjesno izazove strah.

No ta "funkcija" straha nije posve svjesna i možemo različitim razinama straha ili tjeskobe reagirati na situacije koje ne predstavljaju stvarnu ili neposrednu opasnost, ali se nesvjesno tumače kao da jesu.Tako će, na primjer, osoba koja pati od treme doživjeti veliku količinu tjeskobe i straha kada se mora obratiti prepunom gledalištu; situacija koja bi za druge ljude mogla biti izvor, zapravo sreća Y entuzijazam.

Što se događa u mozgu kada osjetimo strah?

Strah priprema tijelo i um za bijeg i napad.

I kod ljudi i kod životinja, dio mozga odgovoran za osjećaj i obradu straha je takozvani "reptilski mozak", to jest najprimitivniji, odgovoran za osnovne funkcije za preživljavanje, kao što su jedenje i disanje, zajedno s cerebralni limbički sustav, odnosno onaj zadužen za regulaciju emocija, izbjegavanje boli i kontrolu reakcija borbe ili bijega.

Ove moždane strukture kontinuirano prate (čak i tijekom sna) što tjelesna osjetila registriraju i procjenjuju odgovarajući odgovor u strukturi koja se naziva cerebralna amigdala ili amigdaloidno tijelo, odgovorna za poticanje osnovnih emocija, poput naklonosti ili, točnije, straha. Aktivacija amigdale proizvodi trenutne reakcije agresije, paralize ili bijega, a za to luči antidiuretski hormon (vazopresin).

Ova reakcija mozga pokreće određene fiziološke promjene u tijelu:

• Povećava brzinu metabolizma i količinu glukoze u krvi (kako bi imali više energije).
• Povećava krvni tlak i otkucaje srca (za intenzivnije fizičke reakcije).
• Adrenalin raste.
• Neesencijalne tjelesne funkcije su poremećene.
• Povećava zgrušavanje krvi (u slučaju ozljede).
• Također povećava aktivnost mozga, iako na vrlo specifičan način, potpuno usmjeren na ono što proizvodi strah.U stvari, frontalni režnjevi mozga (koji dopuštaju svjesnoj pažnji da se neprestano prebacuje s jednog objekta na drugi) privremeno su deaktivirani, a cijeli um je angažiran u procjeni rizika ili prijetnje.

Potonje objašnjava zašto ljudi koji pate od napadaja panike ili tjeskobe imaju toliko poteškoća da sebi odvrate pažnju ili promijene svoje misli, što bi paradoksalno deaktiviralo začarani krug tjeskobe i straha.

tjelesni izraz straha

Strah se eksternalizira u ljudskom tijelu na vrlo karakteristične i osebujne načine:

• Oči su povećane, a zjenice proširene, kako bi se poboljšao vid i percepcija prijetnje.
• Crte lica su modificirane: usne vodoravno rastegnute, usta lagano otvorena, obrve podignute, a čelo naborano.
• Tijelo se napinje (za fizičke reakcije) ili skuplja (da ostane neprimijećeno), a uobičajeno je da su ruke prekrižene na tijelu, kao nesvjesna zaštita trupa (i vitalnih organa).
• Mogu se pojaviti nekontrolirane fizičke reakcije poput drhtanja, znojenja, vazokonstrikcije, pojačanog neugodnog mirisa tijela, pa čak i gubitka kontrole sfinktera (nasuprot vrlo intenzivnim ili vrlo iznenadnim podražajima).
• Može doći do paralize: tijelo ostaje napeto i nepomično, a pozornost ostaje fiksirana na prijetnju.
• Pokreti tijela su kratki, trzavi i nepravilni.

Strategije za suočavanje sa strahom

Emocionalne reakcije poput straha mogu se istrenirati da se pridržavaju protokola.

Nisu svi strahovi isti i stoga se s njima ne suočavamo na isti način. Postoje razumni, prirodni strahovi koje bi svaka osoba osjećala u životnoj opasnosti, opasnosti od smrti ili teške ozljede, au tim slučajevima tijelo reagira na najbolji način kako bi se zaštitilo.

Te se reakcije, međutim, mogu uvježbati, kao što to rade spasioci i vojska, da se pokušaju držati protokol specifično djelovanje u trenucima intenzivnih emocija. Međutim, što će biti s nama kada se suočimo s takvom situacijom, duboko u sebi, ne može se znati unaprijed.

S druge strane, problem se očituje kada se simptomi straha pojave u situacijama koje zapravo ne predstavljaju vitalnu opasnost, te nas time ometaju u sretnom razvoju u svakodnevnim ili ugodnim situacijama. U ovom slučaju radi se o patološkom strahu, odnosno strahu koji nije normalan i koji zaslužuje borbu protiv njega, kroz strategije kao što su:

• Idi na psihoterapiju. Najbolji saveznik u rješavanju situacija iracionalnog straha je specijalizirana ordinacija. Potonji nas može pratiti u procesu suočavanja i prevladavanja straha te nam čak pomoći da shvatimo radi li se doista o iracionalnom strahu ili ga trebamo analizirati na neki drugi način.
• Upoznaj sebe. Nema smisla suočavati se sa strahom ako ne znamo čega se bojimo, kako obično reagiramo ili kakva su nam rješenja nadohvat ruke. Samospoznaja je ključna za pronalaženje idealnog puta prema prevladavanju fobičnih strahova.
• Suočite se sa strahom. Kaže se da je najbolji način za prevladavanje iracionalnog straha suočavanje s njim, ali to treba činiti postupno, kontrolirano i, u najboljem slučaju, uz pratnju stručnjaka. Inače bi ponavljanje traume i brutalno izlaganje situaciji koja u nama stvara strah moglo pojačati simptome i još više produbiti naš strah. Umjesto toga, postupno i postupno izlaganje može nas postupno dovesti do minimiziranja i konačnog prevladavanja straha i nevolje.
• Vježbajte meditaciju ili svjesnost.Određene tehnike disanja i svjesnosti iz joge, svjesnosti ili vođene meditacije mogu biti korisne kada se suočimo sa situacijom koja generira strah, budući da nas uče kontroliranim disanjem potaknuti stanje relativne normalnosti u tijelu, a iz tijela iu umu. .
• Ponovno se povežite s vjerom. U slučaju da smo religiozni ljudi, vjeru je moguće koristiti kao instrument borbe protiv straha, do te mjere da svoju potrebu za zaštitom možemo smjestiti u sveprisutnog i svemoćnog božanstva.
• Izbjegavajte alkohol i psihotropne lijekove. Tvari koje ograničavaju našu kontrolu nad umom i tijelom, kao što su alkohol, droge ili određene droge, treba izbjegavati u slučajevima iracionalnih strahova, jer je nemoguće predvidjeti kako će utjecati na pojavu potonjih, ili upravljanje koje neka napravi ih.