Objašnjavamo što je emocija, koja je funkcija te koje su glavne, a koje sporedne. Također, razlike s osjećajima.
Emocije su psihološki i fiziološki fenomeni.Što je emocija?
Emocijom nazivamo određene vrste psiholoških i fizioloških pojava koje se očituju u našem ponašanje, naš percepcije kaplar i naš svijest, kao adaptivna reakcija na važan podražaj. Drugim riječima, one su i mentalne i tjelesne reakcije na dati podražaj ili njihov skup, integrirane u naše primarne sustave ponašanja.
Emocije su složene i raznolike, do te mjere da obično govorimo o "emocionalnom životu" ili našoj "emocionalnoj strani", budući da ponekad mogu biti u suprotnosti s ili izbjeći kontroli svijesti. Ali ne smijemo ih brkati s osjećajima: potonji su vremenski trajniji i upravo su posljedica, eksternalizacija, emocija.
Emocije su dio onoga što jesmo i zajedničke su svima ljudi, pa čak i mnoge više životinje. Iako im se razum tradicionalno suprotstavljao, polazeći od toga da uvijek moramo djelovati vođeni njime i ne dopustiti da nas emocije ponesu, istina je da ni njih nije moguće poreći.
Vrste emocija
Postoje dvije vrste emocija, prema stručnjacima:
Osnovne ili primarne emocije univerzalne su za sve kulture i čini se da su biološki upisani u naša tijela:
- Radost, kao dijete kad za Božić primi dar.
- Ljut, kao osoba koju vrijeđaju u javnosti.
- Strah, kao nekoga koga proganja golemi, bijesni pas.
- Tuga, kao osoba koja izgubi voljenu osobu.
- Iznenađenje, kao netko tko je zadivljen mađioničarskim trikom.
- Odvratno, kao netko tko kuša pokvareno voće.
Od ovih šest emocija sastavljena je prava panorama sekundarnih emocija u kojima se kombiniraju različiti aspekti primarnih emocija koje se manifestiraju prema naučenim društvenim, kulturnim i osobnim kodovima, iako će u njima uvijek biti tragova primarnih emocija. škole koje su ih rodile.
Prema nekim gledištima, sekundarne emocije mogu se shvatiti kao osjećaji. Složenije su i intelektualno profinjenije emocije, imaju važnu kulturnu i tradicionalnu komponentu, tako da se mogu značajno mijenjati u izražavanju ovisno o osoba ili od skupina ljudski.
Neke sekundarne emocije su:
- Krivnja, kao netko tko je nenamjerno povrijedio prijatelja.
- Nepovjerenje, kao netko kome se nudi vrlo dobar posao da bude istinit.
- Dosada, poput djeteta koje je prisiljeno biti neometano u tatinom uredu.
- Ljubav, poput one koju osjećamo prema rodbini ili prema partnerima.
- Melankolija, poput „tužne sreće“ koju nam pruža gledanje starih fotografija.
- Spokoj, kakav osjeća osoba koja odlazi na mirno mjesto.
- Zadovoljstvo, poput onog koje nam daje da ispunimo dugo željeni cilj.
Čemu služe emocije?
Emocije su kratke, intenzivne reakcije na ugodne ili neugodne podražaje koje doživljavamo u životu. Njihova je uloga adaptivna, odnosno pomažu nam da se s većim ili manjim uspjehom nosimo sa svime što se događa oko nas i što na nas utječe. Općenito govoreći, njegova se svrha može sažeti na sljedeći način:
- Reagirajte na vanjski podražaj. Emocije nas brzo postavljaju da se nosimo s njima iskustva koji nas duboko utječu. To je, na primjer, lako uočiti strahom, koji nas upozorava na moguću opasnost; ili bijes, koji nas poziva da odgovorimo nasilje na napad. I jedno i drugo utječe na rad srca, oksigenaciju krvi i priprema nas da se branimo ili bježimo.
- Društveno komunicirajte ono što ste doživjeli. Budući da je nemoguće znati što drugi misle, fizički i bihevioralni izrazi emocija daju nam koristan trag o tome kako se osjećaju, a to nam omogućuje da bolje suosjećamo i komuniciramo. Zapravo, emocije poput tuge očituju se u suzama i gestama lica koje drugi brzo prepoznaju i koje ih pokreću prema suosjecanje, suosjećanje i može ih pozvati u pomoć.
- Motivirajte korisno ponašanje. Slično, ugodne emocije jačaju određena ponašanja ili radnje za nas i one koji čine naše društveno okruženje. Radost je, na primjer, emocija koju aktivno tražimo i kojom se nagrađujemo kada ispunimo cilj ili postignemo nešto što smo zacrtali. Tuga, u istom smislu, može poslužiti za obeshrabrivanje "neprimjerenog" ponašanja.
Emocije i osjećaji
Emocije i osjećaji moraju se razlikovati, iako se obje riječi često koriste kao sinonimi na razgovorni jezik. Zapravo, radi se o dvije strane istog novčića.
Međutim, s jedne strane, emocije su duboke i prolazne reakcije, koje ne samo da mijenjaju našu psihu, već i pokreću fiziološke reakcije tijela. Osjećaji su sa svoje strane plod racionalne percepcije emocija, odnosno javljaju se kada osvijestimo svoje emocije, pa su stoga trajniji i složeniji.
Na primjer, ljutnju možemo identificirati kao vrlo snažnu primarnu emociju: ona teče brzo, utječe na naše tijelo i naše ponašanje, a čim podražaj koji ju je pokrenuo ostane na vrijeme, nestaje. Tada se obično javlja krivnja, kada postanemo svjesni što smo učinili ili rekli u trenutku kada nas je bijes obuzeo. Krivnja bi tako postala osjećaj, budući da je u njega uključena racionalnost.
Emocionalne reakcije
Emocionalnim reakcijama, kao što im i samo ime govori, nazivamo one vrste reakcija koje idu ruku pod ruku s emocijama, osobito primarnim. Emocije nas, kao što smo vidjeli, uvijek pozivaju na djelovanje: bilo fizički, društveno ili bihevioralno, one nas mobiliziraju, a ono što činimo da ih eksternaliziramo su upravo emocionalne reakcije.
Reakcije ovog tipa mogu biti nasilne, strastvene i ne baš racionalne, ili se mogu samo filtrirati kroz sito svijesti, kako bi bile upravljivije i društveno ispravnije.
Na primjer, ljutnja je povezana sa svim ljudskim bićima, ali ne idemo svi i fizički napadati osobu koja ju je natjerala da je osjetimo, ali možemo - do određene točke - modulirati svoje reakcije i izraziti bijes kroz druge procese koji, u dugoročno, nemojte nam donositi tolike komplikacije i nelagode.