• Što je percepcija?
• Faze percepcije

Objašnjavamo što je percepcija i komponente koje psihologija analizira. Također, koje su faze percepcije.

Kaže se da je percepcija subjektivne prirode.

Što je percepcija?

Percepcija je individualni mehanizam koji izvodi ljudi koji se sastoji od primanja, tumačenja i razumijevanja signala koji dolaze izvana, kodiranja ih iz osjetljive aktivnosti. Riječ je o nizu podaci koje tijelo hvata kao sirove informacije, koje će nakon procesa dobiti značenje kognitivni što je također dio vlastite percepcije.

Upravo tu leži razlika između percepcije i osjeta, s kojom se pojam često brka: dok percepcija uključuje tumačenje i analiza podražaja, osjet je neposredno iskustvo koje ukazuje na nevoljni odgovor i sustavno.

Ukratko, percepcija se odnosi na mentalnu sliku formiranu iz ljudskog iskustva, što uključuje njegov oblik organizacije, njegov Kultura i vaše potrebe. Postoje dvije komponente percepcije koje analiziraju psihologija:

• Vanjski okoliš, koji je upravo osjećaj koji će se uhvatiti (u obliku zvuk, slika), i ...
• Unutarnje okruženje, što je način na koji će se ovaj podražaj tumačiti (potpuno varijabilno ovisno o pojedincu).

Zbog toga se kaže da je percepcija subjektivne prirode, da je selektivna, jer se ljudi odlučuju (ponekad nesvjesno) neke stvari percipirati, a druge ne, a privremena je jer se neće događati zauvijek nego za kratko vrijeme.

Pregledavajući povijest proučavanja percepcije, možemo spomenuti fiziologija, koja se u devetnaestom stoljeću bavila razgraničenjem funkcioniranja ljudske psihe u recepciji podražaja, no upravo je to potaknulo psihofiziku, granu psihologije koja je upravo za to zaslužna.

Danas je većina studija o percepciji usmjerena na oglašavanje, koji očajnički pokušava razumjeti kako pojedinci percipiraju vanjske agente, nastojeći pronaći najbolji način da pronikne u njihove potrebe i prioritete.

Faze percepcije

Pojedinci organiziraju podražaje specifično razlikuju lik i tlo.

Među svima njima, utvrđeno je da percepcija funkcionira u tri faze:

• Detekcija/izloženost. Kao što je spomenuto, pojedinci percipiraju samo mali dio podražaja koji su im na dohvat ruke. Međutim, taj odabir koji se vrši nije napravljen svjesno, ali ni slučajno. Naprotiv, postoje određeni kriteriji koji podražaj lakše percipiraju.
  Što se tiče podražaja, što je veća veličina, to je raznolikiji boja, viši pokret, intenzitet, kontrast i šok s onim što pojedinac očekuje pronaći, vjerojatno ima veću sposobnost percipiranja. Što se tiče samog pojedinca, individualnih potreba i vrijednosti, osobnih i kolektivnih ukusa, interesima a ono što nije štetno za vaše tijelo ili duh najlakše ćete zbrinuti.
• Pažnja / Organizacija. Dodjeljivanje značenja onome što percipirate također je bilo pitanje analize. Vjerojatno najveći doprinos dala je Gestalt psihološka škola, koja je definirala zakone u kojima ljudi grupiraju svoje percepcije (na temelju toga da sadržaj percepcije nije jednak zbroju karakteristika podražaja). Najvažnije su sljedeće:
  • Pojedinci organiziraju podražaje specifično razlikuju lik i tlo.
  • Oni grupiraju podražaje prema njihovoj blizini, povezujući se sa stvarima koje su u kontinuiranom stanju.
  • U slučajevima nepotpunih sekvenci, nastoji se dovršiti i zatvoriti ih, pridonijeti proporcionalnosti i ravnoteži u kojoj djelujemo.
  • Slični podražaji imaju tendenciju skupljanja.
• Tumačenje. Završni dio procesa bit će onaj koji će dati sadržaj prethodno odabranim i organiziranim poticajima. Ovdje puno više dolazi do izražaja individualnost svake osobe, s prethodnim iskustvom i osobnim vrijednostima. Međutim, uobičajena ponašanja su uspostavljena u vrijeme ovog procesa, kao što je stvaranje stereotipi, projekcija vlastitih karakteristika na druge, ili nekoliko dispozicija o kojima se ne zna puno.