Objašnjavamo što je biheviorizam, biheviorizam Watsona i Skinnera. Također, kako funkcionira biheviorizam u obrazovanju.
Što je biheviorizam?
Razumije se pod biheviorizmom ili biheviorizmom (od engleskogponašanjeilir, "Ponašanje") na tok psihologija koji fiksira svoj interes za ponašanje živa bića, a to shvaća kao skup odnosa između određenih podražaja i odgovora.
U svom najklasičnijem pristupu, napušta bilo koji interes u intrapsihičkom (kao što su emocije, refleksije, imaginacije) i fokusira se isključivo na ponašanje vidljivo, odnosno vrednuje što cilj iznad subjektivnog.
Biheviorizam je bio izrazito dominantna psihološka škola od svoje pojave u 20. stoljeću, osobito u razdoblju između ratovima, a smatra se odgovorom na introspektivnu psihologiju, dominantnu u doba strukturalizma i introspekcije kao metoda studija. Njegovi najveći izlagači bili su Amerikanci John B. Watson (1878-1958) i B. F. Skinner (1904-1990), svaki na svoj način.
U praksi postoje brojni aspekti biheviorizma, različiti od onog koji je prvobitno predložio Watson, kao što je škola Skinnera, Tolmana i Hulla, ili interbihevioralna psihologija (interbeheviorizam) JR Kantora, teleološki biheviorizam Rachlina, empirijski biheviorizam Bijou i drugi autori poput Staddona, Timberlakea ili Hayesa.
Općenito govoreći, međutim, biheviorizam nastoji percipirati ponašanje živa bića kao rezultat kondicioniranja kojeg tijekom njihovog treninga daju vanjski podražaji (kao što su kazne i nagrade), a ne rezultat unutarnjih mehanizama (kao što su instinkti ili misli). Iz tog razloga biheviorizam cijeni okolinu iznad svega, budući da se učenje ne može odvojiti od konteksta u kojem se odvijalo.
Pretpostavljajući ovu perspektivu, mentalne patologije zapravo nisu takve, osim ako ne postoji biološka ili fizička osnova, odnosno bolest. Od ostalih se moraju razmatrati u okviru svog konteksta učenja, zbog čega ne odobravaju liječenje psihotropnim lijekovima.
Watsonov biheviorizam
J.Watson je bio taj koji je inaugurirao biheviorizam kao psihološku struju, uspostavljajući se na objektivnim pozicijama oko uma. Nije poricao postojanje intrapsihičkih fenomena, ali je poricao da se oni mogu proučavati, budući da nisu uočljivi; što se, s druge strane, može učiniti ponašanjem.
U tom smislu, Watson je bio nasljednik studija Ivana Pavlova o klasičnom uvjetovanju. Prema Watsonu, promatranje a modifikacija ponašanja bila je ulaz u unutrašnjost ljudskog uma, a ne obrnuto; nadalje, psihologija se mogla probiti samo težnjom prema objektivnom karakteru u svojim pristupima prirodne znanosti, nekako usvajajući korake Znanstvena metoda.
Skinnerov biheviorizam
Burrhus F. Skinner napravio je biheviorizam korak dalje, prigrlivši radikalnu stranu. Zahvaljujući njegovim doprinosima, psihologija se danas smatra povezanom s područjem znanosti i razvijena je kognitivno-bihevioralna terapija u kojoj su njegovi studiji vrlo utjecajni.
Skinnerov biheviorizam temeljio se na Watsonovim studijama i Pavlovljevom jednostavnom uvjetovanju, ali je odbacio ideju da su samo vanjski podražaji odgovorni za naše ponašanje. Za Skinnera, ovo je bio proizvod naučenog niza adaptivnih iskustava, ugodnih i neugodnih, korisnih i beskorisnih, koja oblikuju učenje.
Ovaj dodatak značio je uklanjanje fokusa s proučavanja dinamika podražaj i fiksirati ih na način na koji su ugrađeni u psihu, odnosno proces prilagodbe koji je on nazvaooperantno uvjetovanje. U ovoj novoj shemi, percepcija Ono što radimo i posljedice koje smo učinili je temelj našeg ponašanja.
Biheviorizam u obrazovanju
Biheviorizam je bio važan koliko i psihološka škola, da je također uvelike utjecao na način na koji razumijemo učenje. Stoga postoje teorije učenja o ponašanju i školski pristupi koji nastoje izvući najbolje iz onoga što te teorije predlažu.
Zapravo, bihevioristički pristup školovanju temelji se na korištenju potkrepljenja (pozitivnih i negativnih) za poticanje željenog ponašanja kod djece i mladih, a obeshrabrivanje ili iskorjenjivanje neželjenih. U ovim modelima motivacija prema studiju je vanjska za studenta i razvoj njihovih memorija, zbog čega drugi Tehnike i teorije pogodnije za a obrazovanje participativnim i manje kažnjavajućim.