• Što je kinestetička inteligencija?
• Karakteristike kinestetičke inteligencije
• Primjeri kinestetičke inteligencije
• Kako se razvija kinestetička inteligencija?
• Druge vrste inteligencije

Objašnjavamo što je kinestetička inteligencija, njezine karakteristike, primjeri i kako se razvija. Također, druge vrste inteligencije.

Kinestetička inteligencija omogućuje usavršavanje motoričkih sposobnosti.

Što je kinestetička inteligencija?

Kinestetička (ili kinestetička) inteligencija je sposobnost upravljanja fizičkim tijelom tijekom radnje. Dominacija tijela javlja se kao posljedica informacija da, kao rezultat pokret a iz iskustva postaje učenje.

Pojedinac koji razvije ovu vrstu inteligencije sposoban je manipulirati objektima i usavršavati ih sposobnosti motoričke sposobnosti izvan tjelesnog problema, budući da uključuje i njihovu kognitivna sposobnost koji ga povezuje sa živčani sustav.

Kinestetička inteligencija uključuje koordinaciju ravnoteže, brzine, sila i vještina pojedinca da izvrši bilo koju radnju ili aktivnost.

Njegov potencijal može se cijeniti i kod sportaša košarka koji postiže veliku preciznost za ubacivanje lopte u ring, kao kod zlatara koji ima veliku kontrolu nad finom motorikom (svojim pulsom) da manipulira vrlo malim komadićima pri stvaranju dragulja.

Karakteristike kinestetičke inteligencije

Fine motoričke vještine također ovise o kinestetičkoj inteligenciji.

Kinestetička inteligencija jedna je od osam vrsta kognitivnih kompetencija koje su dio “Teorija višestrukih inteligencija”, Priredio 1983. psiholog i istraživač Howard Gardner. Uključuje fizičku sposobnost koja, zajedno sa živčanim sustavom i kognitivnom sposobnošću, omogućuje kontrolu tijela da manipulira predmetima.

Ponekad su pokreti ili položaji tijela obično automatski (nesvjesni), posljedica emocija ili percepcija kroz osjetila. Jačanjem kinestetičke inteligencije um postaje svjesniji takvih djela.

Gardner je tvrdio da djeca koja pokazuju ovu vrstu inteligencije imaju veću kontrolu nad motoričkim vještinama kako bi postigla ono što su naumili (penjati se, zgrabiti određeni predmet, itd.). Djeca su uvijek u pokretu, čak i dok jedu ili uče, zbog čega je kinestezija a cilj primarni.

Poticanje ove sposobnosti u ranoj dobi može doprinijeti boljem općem kognitivnom razvoju pojedinca kroz aktivnosti koje uključuju kretanje, interakciju i manipulaciju predmetima.

U postojećem obrazovnom sustavu kinestetička sposobnost nije prepoznata u metodologije iz nastava kao što se, na primjer, događa s logičko-matematičkom inteligencijom. Niti ima dovoljno poštovanja u društvu ili u profesionalnom svijetu rada.

Međutim, znanstveno je dokazano da razvoj kinestetičkog tjelesnog kapaciteta koristi pojedincu jer poboljšava njegovu moždanu povezanost i kognitivne sposobnosti.

Primjeri kinestetičke inteligencije

Neki primjeri razvoja kinestetičke inteligencije su:

• Sposobnost istraživanja okoline i objekata dodirom i pokretom.
• Izvrstan osjećaj za ritam i motoričke koordinacije.
• Jednostavnost učenja kroz izravno iskustvo.
• Sposobnost izvođenja finih motoričkih zadataka.
• Sposobnost prakticiranja disciplina kao npr ples, the Atletika i gluma, između ostalih.
• Sposobnost ispunjavanja ciljeva korištenjem tijela i uma.
• Jednostavnost stvaranja stvari svojim rukama.

Kako se razvija kinestetička inteligencija?

Istraživanje novih okruženja i aktivnosti pogoduje razvoju kinestetičke inteligencije.

Kinestetička inteligencija nije vezana samo za sport. Discipline Kao što je Jezik, povijesti, geografija ili matematike pristupa im se i iz fizičke perspektive. Na primjer, kroz kazališno djelo (jezik), sastavljanje modela s reljefi (geografija) ili sklapanje geometrijskih komada s volumen (matematika).

Što je više osjetilnih osjetila uključenih u razvoj neke aktivnosti, veći je kognitivni potencijal koji će razviti um pojedinca. Neke aktivnosti koje potiču razvoj kinestetičke inteligencije su:

• Igre oponašanja koje privlače pozornost na jezik gesta.
• Svijest o procesima i promjene našeg tijela.
• Prikladne tjelesne aktivnosti za svaku vrstu osoba.
• Rekreacijske aktivnosti, kao npr kazalište ili plesati.
• Vježbanje joge ili sličnih aktivnosti koje pomažu opuštanju tijela.
• Stimulacija kreativnost i slobodnog izražavanja.
• Sposobnost istraživanja novih mjesta ili okruženja (i gubitka neugode).

Druge vrste inteligencije

Uz kinestetičku inteligenciju, Gardner je odgojio još sedam tipova, u svojoj "teoriji višestrukih inteligencija". Svojim radom želi pokazati da se ljudska inteligencija razlikuje prema svakom pojedincu i da ne postoji pojedinačna inteligencija koja se može mjeriti brojčanim rezultatom, kao što sugeriraju druge prethodne teorije.

Vrste inteligencije koje je Gardner podigao su:

• Jezično-verbalna inteligencija. To je sposobnost ovladavanja riječju, jezikom i pisanjem.
• Logičko-matematička inteligencija. To je sposobnost analize problema, izračuni i operacije točne znanosti.
• Prostorna inteligencija. To je sposobnost razrade trodimenzionalnih mentalnih slika iz onoga što naša osjetila percipiraju.
• Glazbena inteligencija. To je sposobnost praćenja ritma glazba, muzika i razmišljanje kroz obrasce i zvuci.
• Interpersonalna inteligencija. To je sposobnost razumijevanja u odnosu s drugim ljudima (hvatanje emocija, motivacije i želje drugih).
• Intrapersonalna inteligencija. To je sposobnost introspekcije i samorefleksije, odnosno visoka razina svijesti za razumijevanje vlastitih osjećaja i emocija.
• Naturalistička inteligencija. To je sposobnost prepoznavanja, klasificiranja i korištenja elemenata okoliš za vašu dobrobit.