Objašnjavamo što je bit filozofije i različite načine njezinog razumijevanja. Također, njegov odnos prema postojanju.
Pojam esencija središnji je pojam u tradiciji filozofske misli.Što je bit?
Pojam suštine jedan je od onih središnjih i važnih pojmova u tradiciji filozofske misli, koji bismo na jednostavan način mogli definirati kao ono što stvar jest prirodno i nepromjenjivo, odnosno da se odnosi na bit nečega znači govoriti njegove prave prirode, prirode, onoga što, ispod svega, jest.
Ovakav način shvaćanja suštine potječe iz grčko-rimske antike. Grčki Aristotel (384.-322. pr. Kr.), u svom djelu Metafizika Pokušavao sam definirati kako se tada zvalo ousia a to bi se moglo prevesti kao "suština" ili kao "tvar”, “biti”, “priroda”, “stvarnost”, “postojanje”, “život— I druga značenja. Bilo je toliko teško prevesti ovaj izraz, da su ga Rimljani kasnije krstili kao essentia (od glagola esse, "biti").
Međutim, filozofska rasprava o biti tek je počela. Postoje dva tradicionalna načina razumijevanja ovog koncepta:
- Prva supstancija, odnosno ono što jest ili što postoji, ono što je subjekt rečenice sam po sebi. Ona stvara bit u ontološkom smislu, odnosno smatrajući da su stvari stvarnosti ono što jesu same po sebi, prije nego što s njima dođemo u dodir.
- Druga supstancija, odnosno ono što ima entitet, ono što predikat pripisuje subjektu u okviru rečenice. Ona stvara bit u logičkom smislu, budući da su stvari ono što o njima možemo reći u osnovi.
Ovu razliku je možda teško razumjeti, ali ona je središnja u raspravi o biti koja će se odvijati u zapadnoj filozofiji.
Rasprava između ove dvije pozicije, one koja shvaća suštinu kao nešto svojstveno objektu i one koja je shvaća kao nešto drugo osim (i naknadno) prema objektu, nastavila se u djelima važnih mislilaca poput Okhama, Humea ili Nietzsche. Rasprava je bila naglašena kada se srednjovjekovna kršćanska tradicija, koja je Boga nalazila u središtu pitanja o suštini svega, počela rušiti u Renesansa.
Bez namjere daljeg upuštanja u filozofsku raspravu, složimo se da nam riječ esencija danas služi da se široko odnosi na ono što stvari jesu, bez obzira na to kako to značenje razumijemo. Popularna upotreba izraza je u osnovi sinonim prirode, stvarnosti ili istina. Bit nečega ili nekoga je dubina njihovog načina postojanja.
Slično, kada kažemo da je nešto bitno, kažemo da je povezano s suštinom druge stvari, ili onoga što je isto, da je dio jezgre, srca stvari. Dakle, "bitno pitanje" je središnje, temeljno, nuklearno pitanje, koje je u središtu subjekta.
Bit naspram postojanja
Jedan od mnogih filozofskih pristupa pitanju suštine je pitanje što je prvo: bit stvari ili njihovo postojanje. Dva pojma koja su se u početku shvaćala kao sinonimi, sve dok ih u trinaestom stoljeću katolički fratar i filozof Toma Akvinski (1225.-1274.) nije definirao kao dva vrlo različita gledišta:
- Suština je, kao što smo prije rekli, ono što stvari jesu, što ih čini razumljivim i definiranim entitetom od strane ljudskog uma, i da ako se to promijeni to bi značilo da nemamo posla s onim što smo mislili, već s drugim.
- Egzistencija se, s druge strane, sastoji u samoj činjenici da stvar jest, odnosno da pripada svijetu stvarnosti. Na primjer, možemo razumjeti bit zmaja, ali ne možemo provjeriti njegovo postojanje, jer su oni zamišljeni. Odnosno, bit zmaja postoji, ali sam zmaj ne postoji.
Ova se razlika također može shvatiti kao novi način ponovnog preuzimanja dva prethodna koncepta suštine (prva supstancija i druga supstancija). Velik dio filozofske debate na Zapadu bio je usredotočen na definiranje što je od njih dvoje važnije ili prvo: bit stvari ili njihovo postojanje.
Realističko mišljenje, na primjer, dalo je svu važnost postojanju (drugim riječima, Biću), a ne biti (tj. Idejama). sa svoje strane, idealisti Tvrdili su da takve razlike nema, budući da su kamen u mašti ili u stvarnosti definirani na potpuno isti način, iako je jedan postojao, a drugi nije.
Kasnije su mislioci egzistencijalisti Zauzeli su ideju da je postojanje temeljni aspekt ljudsko biće, a ne bit, tako da su subjektivna iskustva važnija od znanje cilj.
Izbor između biti i postojanja može se pratiti u filozofskom supstratu većine ideja na kojima se temelji modernost. Još uvijek je predmet rasprave za mislioce i filozofe koji nastoje, u svjetlu suvremenosti, stvoriti nove kategorije koje nam omogućuju da o tome razmišljamo na koristan i nov način.