odlučivanje

Objašnjavamo što je donošenje odluka i koji su koraci u tom procesu. Također, karakteristike i važnost.

Donošenjem odluka nastoji se riješiti sukobe koji nastaju.

Što je odlučivanje?

Donošenje odluka je proces kroz koji ljudi prolaze. osobe kada moraju birati između različitih opcija. Svaki pojedinac se svakodnevno susreće sa situacijama u kojima mora nešto izabrati, a ta odluka nije uvijek jednostavna. The postupak donošenja odluka se aktivira kada se prezentiraju sukobi u raznim područjima života za koje morate pronaći najbolje moguće rješenje.

U poljuponašanje a ljudska psiha to je temeljno pitanje, budući da ljudi ne reagiraju na isti način na problematičnu situaciju zbog raznih elemenata kao što su npr. struktura iz osobnost, razvoj, zrelost i faza život gdje si.

Vidi također:Kritičko razmišljanje

Proces odlučivanja

Kada se suoči sa situacijom koju treba riješiti, važno je da pojedinac slijedi određene korake:

  • Definirajtenevolje. Analiza situacije s kojom se suočavate.
  • Otkrijte moguće alternative. Definicija i prepoznavanje kombinacija radnji koje se mogu poduzeti.
  • Predvidite rezultate. Povezivanje i otkrivanje mogućih posljedica svake od alternativa i proučavanje kontekst u kojem se odluka provodi.
  • Odaberite alternativu. Izbor bilo koje od opcija.
  • Kontrolirati. Pratite rezultate odabrane opcije, morate biti odgovorni i imati a stav sudjelovanje u procesu.
  • Evaluacija. Analizirajući prednosti i nedostatke donesene odluke, ovaj korak je bitan za učenje i budućeg donošenja odluka.

Vrste odlučivanja

Proces donošenja odluka događa se periodično i stalno u životu pojedinca. Mnogo puta odgovara na sukobe koji se javljaju na dnevnoj bazi, a drugi su povremeni; neki se javljaju unutar privatne sfere, a drugi unutar Poslovanje ili organizacijama.

Prema različitim karakteristikama, proces donošenja odluka može biti:

  • Racionalno. Proces u kojem se analiziraju moguće alternative korištenjem obrazloženja na temelju provjerljivih izvora i dokaza.
  • Intuitivno. Proces u kojem pojedinac uzima u obzir intuicija i iskustvo osoblje da se obrati jednoj od alternativa.
  • Osobno. Proces odlučivanja pojedinca u privatnoj sferi.
  • Rutina. Procesi koje pojedinac ili grupa obavljaju povremeno, obično su to situacije koje ne podnose mnogo analize ili se bave složenim pitanjima.
  • Hitno. Proces kroz koji pojedinac ili grupa prolazi kako bi donijeli odluku suočeni s novom i iznimnom situacijom.
  • Iz skupina. Proces koji se provodi zajednički između članova grupe u kojem prevladava konsenzus i uzima se alternativa koja generira najviše privrženosti.
  • Pojedinac. Proces koji osoba provodi samostalno u kontekstu kao što je organizacija ili tvrtka.
  • Organizacijski. Proces koji provodi jedan ili više pojedinaca koji su članovi organizacije kako bi donijeli odluku koja utječe na budućnost institucije.

Karakteristike odlučivanja

  • Jasnoća. Odnosi se na važnost jasnog razumijevanja cilj koje treba postići u procesu i situaciju koju treba riješiti.
  • Udarac. Odnosi se na posljedice koje svaka od ponuđenih alternativa može donijeti. Važno je imati na umu da će sve opcije imati posljedice, pa se mora odabrati alternativa koja generira najpovoljniji učinak.
  • Periodičnost. Odnosi se na pravilnost s kojom pojedinci ili grupe donose odluke, neke su odluke svakodnevne, a druge se događaju u određenom vremenskom razdoblju koje može biti nasumično ili određeno.
  • Glumci. Odnosi se na pojedince koji su dio procesa donošenja odluka, koje se mogu donijeti pojedinačno ili u skupinama ovisno o pojedinom slučaju.
  • Reverzibilnost. Odnosi se na to da li je moguće vratiti se u izbor alternative. Što su posljedice bilo koje od ponuđenih alternativa nepovratnije, to više pažnje treba posvetiti procesu odlučivanja.

Komponente odlučivanja

Prednost je sklonost uzimanju jedne alternative, a ne druge.

Za rješavanje problema potrebni su određeni elementi koji su važni za pronalaženje početnog rezultata, učenje i poboljšanje rješavanja problema te otkrivanje vlastitih alata (kompetencija).

  • Odluka. Moguće kombinacije koje uključuju radnje koje treba izvršiti i situacije.
  • Proizlaziti. Hipotetske situacije koje bi se dogodile da se donese jedna ili druga od gore navedenih odluka.
  • Posljedica. Procjena na temelju subjektivnosti.
  • Nesigurnost. Samopouzdanje pred nepoznatim, pogotovo kada nemate iskustva s određenim problemom.
  • Preference. Sklonost uzimanju jedne alternative, a ne druge uvjetovana je iskustvom.
  • Odlučivanje. Odlučujuća akcija.
  • Osuda. Evaluacija.

Donošenje odluka u poduzeću

Donošenje odluka jedan je od ključnih procesa unutar poslovnog okruženja i organizacije. To je zato što posljedice odluka mogu imati izravan utjecaj na struktura odnosno dobiti poduzeća.

Najvažnije odluke obično su u rukama najvišeg menadžmenta, koji bira alternativu na temelju informacija dostupno, znanje u pitanju i osobno ili poslovno iskustvo.

The kompetencije a zahtjevi tržišta dovode do kontinuiranog inovacija poduzeća, koja moraju donositi strateške odluke koje poboljšavaju njihov ugled. Odluke moraju biti učinkovite i agilne, te moraju smanjiti marginu pogreške što je više moguće, jer odluka donesena u krivo vrijeme ili loša analiza konteksta može imati nepovratne posljedice za tvrtku.

Proučavanje konteksta ključno je u procesu donošenja odluka, ista odluka može, ali i ne mora biti pravovremena prema svakom konkretnom slučaju. Zato je važno ne oslanjati se samo na intuiciju i prošla iskustva, već znati i učiti o utjecaju koji odluka ima na trenutno stanje tvrtke i tržišta.

Važnost donošenja odluka

Donošenje odluka jedan je od najvažnijih procesa u životu čovjeka, budući da kroz svoje odluke pojedinac obilježava svoj osobni i profesionalni put. Za to je preporučljivo definirati jasne ciljeve na kojima će se temeljiti dnevne odluke i prepoznati koji je najučinkovitiji način provođenja procesa donošenja odluka.

Kako postoje različiti načini rješavanja ovog procesa, koji u nekim slučajevima mogu dovesti do blokade ili neodlučnosti, razrađeni suTehnike i alati koji pomažu pojedincima da razviju i osnažuju donošenje odluka. Mora se raditi na strahu od pogreške, toleranciji na frustraciju i neizvjesnost, te na prepoznavanju želje za postizanjem predloženih osobnih ili profesionalnih ciljeva.

Što otežava proces donošenja odluka?

Postoje pojedinačne ili grupne karakteristike koje ometaju procese donošenja odluka, a među najznačajnijim su:

  • Kognitivna disonanca. Javlja se kada se ono što želite i ono što radite ne poklapaju.
  • Halo efekt. Pojavljuje se kada sjena drugih iskustava uzrokuje da se pogrešno zaključi, pretpostavlja i brzopleto predviđa odluku.
  • Grupno razmišljanje. Pojavljuje se kada grupa ljudi odlučuje za druge, unatoč tome što se oni ne slažu. Ne postoji grupni konsenzus u donošenju odluka, već strah, strah od krivnje, strah od odbijanja ili grupnog ispitivanja.
  • Hedonistička adaptacija. Javlja se kada je pojedinac uronjen u stanje blagostanja i zadovoljstva koje mu ne dopušta da se pravilno odnosi prema sukobu.
  • Pristranost potvrda. To se događa kada nemate dovoljno fleksibilnost kognitivni da modificira neke vjerovanja kad je potrebno. To dovodi do istih pogrešaka nastavljanjem zadržavanja iste pozicije o temi odbijanjem novog sadržaja.
  • Pristranost autoriteta. Pojavljuje se kada slijepo slijedite ono što stručnjaci predlažu, ne uzimajući u obzir vlastite želje.
!-- GDPR -->