Objašnjavamo što je filozofska misao, njen značaj i karakteristike. Također, nastanak filozofije.
Filozofska misao polazi od stalne sumnje u svemir.Što je filozofska misao?
Filozofska misao je racionalan, kritički i spekulativni oblik refleksije koji dopušta ljudsko biće misli na svoje postojanje i to svemira koji ga okružuje. Drugim riječima, to je metoda od misao koji predlaže filozofija, a putem koje se čovječanstvo je od davnina tražio zadovoljavajuće odgovore na velike enigme postojanja.
Unatoč tome što se radi o metodi racionalnog, kritičkog i urednog promišljanja, filozofska misao polazi od stalne sumnje u svemir, ili kako je to rekao Aristotel, starogrčki filozof, polazi od stanja čuđenja pred nepoznatim.
Njegova je temeljna zadaća pokušati objasniti egzistenciju iz generalističke perspektive, tj. obraćajući se svim stvarima i svim područjima znanja jednako. Zapravo, filozofija je u svojim počecima bila znanost majka, odnosno disciplina iz koje su rođene sve znanosti i specijalizirana znanja.
Teme koje zaokupljaju filozofsku misao, dakle, mogu biti neizmjerno raznolike. Općenito, njegova promišljanja zanimaju univerzalne ili transcendentne kategorije, odnosno ono što je u osnovi svih područja znanja, kao npr. biti, materija i oblik, priroda vrijeme i svijesti, PRAVI, dobro i loše, Pravda, i tako dalje.
Međutim, u donošenju svojih zaključaka filozofska se misao rukovodi logika i racionalnost, budući da teži dobivanju dokazivih, prenosivih zaključaka koji služe obogaćivanju temeljnog razumijevanja koje mi ljudska bića imamo o svemiru i nama samima.
Dakle, filozofska misao mora biti kritična, nemirna, nezadovoljna, ali ne empirijska, već spekulativna: dopuštenja i scenariji hipotetski, budući da se oslanja na ljudski razum da približi suština stvari, odnosno do konačne istine postojanja.
Podrijetlo filozofije
Filozofija na Zapadu rođena je u Antika, točnije u grčko-rimskoj tradiciji, koja je trajala gotovo 1100 godina, od 6. st. pr. st. do VI. C, cca. U ovom razdoblju obuhvaćena su tri velika temeljna razdoblja: predsokratovsko razdoblje, helenističko razdoblje i rimska filozofija.
- Predsokratski filozofi bili su, kao što im ime kaže, oni koji su postojali u staroj Grčkoj prije Sokrata, oko 600. do 400. pr. C. S njima, znanje organizacija je napravila važan korak, ostavljajući iza sebe mitološku dimenziju kako bi poduzela racionalnu refleksiju ( logo).
- Klasični ili helenistički filozofi bili su oni koji su pratili Sokratovu školu (približno 500. do 300. pr. Kr.), kao i onu njegovog najvažnijeg učenika, Platona, i onu njegovog učenika, Aristotela. Ova posljednja dvojica bili su "glavni sokratovci" i dio su najvažnijih sljedbenika antičke filozofske misli. Uz njih su, međutim, bili i sofisti i “manje Sokratovce”: Megarce, Kinike i Kirenaike.
- Rimski su filozofi, sa svoje strane, njegovali pragmatičnu filozofiju, a ne teoretsku, i smatrali su se "produžetkom" grčke filozofske misli. Neka od njegovih vodećih imena iz klasičnog doba bili su Lukrecije, Ciceron, Seneka i Marko Aurelije.
U svakom od ova tri slučaja, međutim, filozofija se sastojala od kritičkog i rigoroznog pristupa stvarnosti, koji je nastojao u umu izgraditi postupke i alate za bolje razumijevanje ili propitivanje stvarnog svijeta.
Bila je to predznanstvena misao, ali je matematika već tada imala temeljnu ulogu u izražavanju "jezika prirode", odnosno služila je za opisivanje proporcija i odnosa među stvarima.
Postojale su i druge vrlo bogate i goleme filozofske tradicije u starom dobu, koje su bile strane zapadnoj tradiciji, poput perzijske, kineske i indijske filozofije, da ne spominjemo židovsku, egipatsku ili mezopotamsku tradiciju mišljenja. Mnogi od ovih filozofskih aspekata postali su istaknuti stoljećima kasnije, apsorbirani doktrinom kršćanin ili od islam.
Obilježja filozofske misli
Općenito govoreći, filozofsku misao karakterizira sljedeće:
- Teži odgovoriti na velika transcendentalna pitanja čovječanstva, ona na koja nedostaje jednostavan odgovor.
- Da bi pronašao svoje odgovore, koristi se kritičkom i racionalnom metodom, odnosno posvećuje se apstraktnom razmišljanju o stvarima, pokušavajući pronaći odgovore kroz logiku i teoriju. odbitak.
- Organiziran je prema školama i tradicijama, ovisno o pretpostavkama od kojih polazi i mentalnim postupcima koje koristi.
- Nije empirijski kao znanost, odnosno ne temelji se izravno na iskustvo i promatranje činjenica, već vrijednosti hipoteza i misaone eksperimente.
- Proučava velike nerješive probleme čovječanstva, kroz kategorije koje su same po sebi teško definirane i često kontroverzne, kao što su dobro i zlo, istina, pravda, biće, postojanje, pa čak i Bog i smrt.
Danas je organiziran na temelju četiri velika polja ili grane:
- The metafizika, koji proučava temeljnu prirodu stvarnost.
- The epistemologija, koji proučava prirodu znanja i vjerovanja.
- The etika, koji proučava dobro i ono moralnost.
- The logika, koji proučava formalne postupke razmišljanja i dobivanja zaključke iz prostorijama.
Važnost filozofske misli
Filozofska misao igrala je vrlo važnu ulogu u izgradnji složenijih oblika mišljenja, kao što su znanstvena misao, zahvaljujući privrženosti razumu i logici, umjesto religijskoj vjeri. U tom smislu, to je bio temeljni element velikih tradicija mišljenja, iz kojih je nastao svijet kakav poznajemo.
Filozofska misao još uvijek služi ljudskom biću da pronađe vlastite odgovore na samotnu egzistenciju u tihom svemiru, budući da nema druge inteligentne vrste od koje bi mogao dobiti valjane odgovore, barem za sada.
Osim toga, filozofska misao nudi nam put do velikih transcendentalnih pitanja kojima se čak ni znanost ne može pozabaviti, ali koja daju smisao našem postojanju.
Koji je smisao postojanja? Zašto smo ovdje? Gdje idemo? Što je živjeti dobrim životom? Pitanja poput ovih područje su proučavanja filozofije i ne može im se pristupiti - a kamoli odgovoriti - osim korištenjem filozofske misli.