- Što je istina?
- Istina u filozofiji
- Teorije o istini
- Objektivna i subjektivna istina
- Apsolutna i relativna istina
- Istina i laži
- Primjeri istina
Objašnjavamo što je istina i njezina različita značenja prema filozofima. Također, teorije koje postoje o istini i primjeri.
Što je istina?
Istina se shvaća kao podudarnost koja postoji između onoga što se govori, misli i vjeruje i onoga što je stvarno (istina u koju se ne može sumnjati). Na prvi pogled čini se da ova definicija nije velikaproblema zaživot svakodnevni život, ali nailazi na određena ograničenja kad se dublje analizira.
Riječ istina potječe od latinskogveritas, a njezin je koncept jedan od velikih filozofskih problema, glavno oružjereligije i ključni dio u bilo kojemgovor političar.
Vidi također:Iskrenost
Istina u filozofiji
Koncept istine bio je i nedvojbeno je jedna od velikih tema filozofija koji je bio predmet proučavanja velikih mislilaca kao što su Platon i René Descartes.
Za Platona je svijet bio nesavršen odraz nadosjetilnog svijeta: "svijeta ideja", u kojemu je istina bila ideal koji je trebalo postići uz ljepotu i dobro. Za to se duša pojedinaca (koja ne pripada ovom svijetu, nego svijetu ideja) morala "sjetiti" što je bila u nekom drugom trenutku svog života.postojanje.
U sedamnaestom stoljeću francuski mislilac René Descartes raskinuo je stradicija western uvođenjem “hiperboličke sumnje”: korištenje sumnje kaometoda doći do istine. Nakon nekoliko razmišljanja, stigao je do argument koda,"Cogito ergo zbroj", Što to znači"Mislim, onda postojim".
Jedina neosporna istina za Descartesa bila je da je pojedinac postojao, bez obzira na to je li sanjao ili ne, bio prevaren ili ne, budući da je sve to zahtijevalo kao osnovu nekoga tko sanja ili je prevaren.
Tijekom 18. i 19. stoljeća filozofi sv idealizam German je iznio neka razmatranja koncepta istine. Za Immanuela Kanta, istina je bila primjerenost znanja s objektom; s druge strane, Friedrich Hegel je apsolut smatrao istinitim.
Teorije o istini
Postoje određene teorije (koje su razvili različiti mislioci tijekom cijele godine povijesti) koji određuju kriterije koje treba uzeti u obzir za razlikovanje onoga što je istinito od onoga što nije.
- Dopisna teorija istine. Trenutno misao koji se temelji na kriteriju primjerenosti i drži da je postulat istinit kada postoji korespondencija između te tvrdnje i stvarne. Ova ideja doista dolazi od starih Grka.
- Istina kao dokaz. Struja mišljenja koja tvrdi da je postulat istinit kada se pred intelektom iznese na jasan i očigledan način. René Descartes bio je jedan od glavnih preteča ove ideje.
- Koherentna teorija istine. Struja mišljenja koja se temelji na kriteriju koherentnosti i tvrdi da je postulat istinit kada nije u suprotnosti s drugim koji je dio istog sustava istina i vjerovanja. Mislioci racionalisti bili branitelji ove teorije.
- Teorija konsenzusa. Struja mišljenja koja se temelji na kriteriju konsenzusa i drži da je postulat istinit kada ga prihvate svi članovi zajednica.
Objektivna i subjektivna istina
Istina se smatra objektivnom kada ne ovisi o iskustva, vjerovanja Y opažanja svakog pojedinca posebno ali postoji bez obzira na to je li poznat ili prihvaćen. Na primjer, njega znanstveno znanje.
Istina se smatra subjektivnom kada temelji svoj temelj i postojanje na pojedincu koji je formulira. Subjektivizam je struja koja drži da su sve istine subjektivne pa se temelje na iskustvu i načinu spoznaje svakog subjekta. Na primjer: mišljenja i osjećaji koje pojedinac doživljava smatraju se subjektivnim istinama.
Apsolutna i relativna istina
Apsolutnom istinom smatra se svako uvjerenje, iskustvo ili postulat koji se smatra istinitim bez obzira na povijesni kontekst ili Kultura da ga analizira. Oznaka apsoluta obično se pripisuje idejama koje se odnose na Boga i ljudsku prirodu.
S druge strane, one ideje koje se smatraju istinitima prema stajalištu pojedinca ili kulture su relativne. Relativizam je doktrina koji tvrdi da nijedna ideja nema univerzalnu valjanost, već varira ovisno o kontekstu u kojem je uokvirena.
Istina i laži
Laž je pogrešan postulat koji pojedinac ili grupa postavlja kako bi zavarao ili postigao neku prednost. Ovaj koncept je usko povezan s idejom istine, jer se kroz laž skriva potpuna ili djelomična istina o nekoj stvari.
Jedno od glavnih sredstava za prenošenje laži su riječi: pojedinac koristi Jezik prenijeti pogrešne informacije drugome.
Postoje različite vrste laži koje se razlikuju prema stupnju važnosti ili posljedicama koje mogu proizaći iz postulata. Laž koja se koristi na štetu treće strane osuđuje se u svim etičkim i moralnim kanonima koji upravljaju društvima, iako pojedinci ponekad pribjegavaju lažima kako bi izbjegli veće zlo.
Primjeri laži su kleveta, zabluda, kleveta i obmana.
Primjeri istina
Objektivna istina
- Postoji cjepivo koje sprječava tuberkulozu u velikoj većini slučajeva.
Subjektivna istina
- Moja kuća je najljepša u susjedstvu.
Apsolutna istina
- Sva ljudska bića se rađaju i umiru.
Relativna istina
- The ljudski razvoj to je konstantno.