• Kakva je struktura teksta?
• Koje vrste teksta postoje?
• Struktura ekspozicijskog teksta
• Struktura argumentiranog teksta
• Struktura narativnog teksta

Objašnjavamo kakva je struktura teksta, kakva je struktura ekspozitornog, argumentacijskog, narativnog teksta i primjera.

Strukturom teksta upravljaju koherentnost i kohezija.

Kakva je struktura teksta?

Struktura a tekst To je način na koji su njegovi dijelovi raspoređeni, odnosno unutarnji poredak koji predstavlja i kojim upravljaju dva osnovna uvjeta:

• Dosljednost: Dijelovi teksta moraju biti razumljivi, čitljivi i prenijeti jasnu ideju
• The kohezija: Ovi dijelovi se moraju ujediniti na skladan način, moraju teći i činiti dio cjeline.

Pisanje je gotovo uvijek komplicirana stvar, budući da je transkripcija naše ideje pisane riječi zahtijevaju proces planiranja i vrlo različitu metodu od izgovorene improvizacije. Za to je bitno dobro upravljati njegovom strukturom koju, uzimajući u obzir koherentnost i koheziju, možemo razlikovati u:

• Unutarnja struktura teksta, koja se odnosi na distribuciju ideja unutar svojih paragrafi, tako da je poruka koje želite dati je razumljivo i logično.
• Vanjska struktura teksta, koja se odnosi na slaganje odlomaka u prepoznatljive segmente teksta, kako bi čitatelju predstavila uredan i metodičan put ideja.

Međutim, vanjska će struktura gotovo uvijek ovisiti o vrsti teksta koji gradimo, budući da ćemo imati na umu sasvim drugačiji konačni zadatak, ako je ono što pišemo priča, proba ili a reportaža novinarski. Postoje čak i vrlo specifični slučajevi tekstova koji su nužno vođeni unaprijed određenom shemom ili obrascem prezentacije.

Koje vrste teksta postoje?

Kada govorimo o tekstu, naravno mislimo na tijelo pisanja, odnosno na konačan skup riječi organiziranih u rečenice i fraze, koji zauzvrat čine drugačiji skup poredanih odlomaka. Sve što je napisano je tekst, ali ne nužno na isti način. Stoga moramo razlikovati različite načine na koje se tekst može pojaviti, odnosno različite vrste teksta koje postoje:

• Ekspozicijski tekstovi. Oni su oni u kojima se želi prenijeti informacija čitatelju, kroz podaci, citati i objašnjenja, bez da se pritom otvoreno zauzme stav u vezi s izrečenim, odnosno bez davanja mišljenja ili favoriziranja bilo kakvog tumačenja ili gledišta. To ne znači da su to uvijek objektivni tekstovi, ali znači da čuvaju forme u pogledu načina na koji se informacije mogu razumjeti. Primjeri ove vrste teksta su novinski izvještaji, enciklopedijski napisi i školski udžbenici.
• Argumentacijski tekstovi. Oni su oni u kojima se gradi gledište o predmetu o kojem je riječ, korištenjem argumentima, primjeri prikladne ili objektivne informacije, sve stavljeno u službu uvjeravanja čitatelja da protumači stvari kako su predložene. To su tekstovi koji žele nešto uvjeriti, demonstrirati ili dokazati. Neki primjeri argumentiranih tekstova su kolumne mišljenja u novinama, novinskim uvodnicima ili govore političari.
• Narativni tekstovi. To su one u kojima se priča ili priča različite dužine i prirode, koristeći manje ili više stilskih sredstava ili literarni uljepšati ga ili stvoriti veći utjecaj. To znači da postoje priče koje su više vezane za stvarnost, a druge su maštovitije, ali to ne predstavlja nikakvu bitnu razliku u odnosu na strukturu priče. Primjeri ove vrste teksta su romani, the Kronike novinarske i dječje priče.

Struktura ekspozicijskog teksta

Ekspozicijski tekstovi nastoje prenijeti informacije na što objektivniji način.

Budući da se općenito radi o informativnim tekstovima, odnosno čija je svrha što detaljnije prenijeti informacije, ekspozitivni tekstovi su uređeni sljedećom osnovnom strukturom:

• Uvod. Kao početna faza teksta, nastoji čitatelja uvući u temu koja ga zanima, kroz dopunske informacije koje idu od najopćenitijih do najkonkretnijih. Ove bi informacije trebale otvoriti put čitatelju da razumije ono što slijedi, tako da izgradi referentni okvir i da mu jasno stavi do znanja osnovne stvari koje će mu trebati kasnije. Na primjer, u enciklopedijskom članku o egipatskoj umjetnosti, uvod vjerojatno objašnjava tko su Egipćani, u koje doba antike su imali svoj kulturni procvat i koja su bila glavna obilježja njihove kulture.
• Razvijanje. To je faza najveće gustoće teksta, u kojoj se izlažu najvažnije ideje i u potpunosti obrađuje tema o kojoj je riječ. U ovoj fazi uobičajeno je koristiti primjere, citate ili čak grafike i druge materijale koji pomažu ilustrirati ono što je rečeno. Nastavljajući s našim primjerom, u ovoj fazi egipatska umjetnost će se u potpunosti baviti, idući od najjednostavnijih do najsloženijih, oslanjajući se na ilustracije, fotografije i opisi temeljnih komada.
• Zaključci.. Završna faza teksta, koja služi kao zatvaranje teme o kojoj se raspravljalo, a ujedno nudi dodatne vrijedne informacije, koje mogu staviti temu u odnos s drugim važnim, ili mogu zauzeti dijelove onoga o čemu je rečeno zgodno je inzistirati, konačno, evo konačnih ideja s kojima želite da čitatelj konačno ostane. I kako bismo dovršili primjer, članak o egipatskoj umjetnosti bi zaključio relevantnost egipatske umjetnosti za zapadne kanone, citirajući neke stručnjake i sažimajući neke od njezinih izvanrednih značajki koje bi mogle objasniti to.

Struktura argumentiranog teksta

Budući da argumentirani tekstovi nastoje uvjeriti ili promicati određene ideje, njihova je struktura slična onoj u tekstu izlaganja, ali s značajnim razlikama. Ova struktura bi bila sljedeća:

• Teza. Početna faza argumentiranog teksta počinje jasnim iznošenjem autorovog stava o toj temi. Za to je moguće imati vrlo kratku uvodnu fazu, dati određenu kontekst, ali najvažnije će uvijek biti pokazati prostorije osnove koje će se kasnije braniti argumentima. Na primjer, u slučaju članka mišljenja protiv vlade, autor može započeti s iznošenjem najozbiljnijeg aspekta aktualne politike, za koji smatra da je cjelokupna odgovornost vlade i jamči promjenu predsjednika.
• Argumentacija. Nakon što su temeljne premise gledišta razotkrivene, dolazi se do stupnja u kojem ono odgovara održavati ili braniti ih. To znači da čitatelju moramo ponuditi argumente koji podupiru ili demonstriraju ono što smo na početku rekli, kako bi pokušali podijeliti naše stajalište, ili da opovrgnu moguće prigovore našem početnom pristupu. Nastavljajući s našim prethodnim primjerom, mišljenje protiv vlade moglo bi braniti svoje stajalište navodeći relevantna vladina prekršena obećanja, ili citirajući ono što zakon navodi u vezi s tim, ili objašnjavajući kako se slične situacije rješavaju u drugim zemljama ili kako su se prethodne vlade nosile s njima.
• Zaključci. Završna faza argumentiranog teksta ključna je za ostavljanje primjerenog dojma na čitatelja, a u njoj se uspostavljaju logički zaključci prethodnih premisa, naglašavajući način na koji ih moramo (prema autoru) tumačiti. Riječ je o tekstu općenito kratkom i sadržajnom, koji čitatelju daje konačnu, eksplicitnu točku gledišta, s kojom želi da ostane i kad završe čitanje. Tako bi članak o mišljenju našeg primjera kulminirao objašnjavanjem čitatelju da, nakon što smo vidjeli sve navedeno, više nema dvojbi o odgovornosti vlasti i da bi je stoga najbolje bilo promijeniti.

Struktura narativnog teksta

U slučaju narativnog teksta, njegova je temeljna struktura ona koju je predložio Aristotel (384.-322. pr. Kr.) u svojim književnim studijama o antici, koje su od tada ostale na snazi. U skladu s tim, svaka se priča sastoji od:

• Pristup. Početna faza svake priče sastoji se od nužnog predstavljanja likovima, odnosno govoreći tko je protagonist priče, gdje se događa i druge informacije koje utvrđuju polazišnu točku priče. Ovaj segment obično se sastoji od prikaza početne situacije koja će se komplicirati kako komplikacija napreduje. Na kraju ove prve faze moramo znati što je potrebno za nastavak čitanja, a da ništa ne propustimo. Na primjer, priča o grupi vojnika koji se vraćaju iz rata mogla bi započeti predstavljanjem pripovjedač -vojnik- a preko njega svojim suputnicima koji s njim putuju na brodu natrag iz inozemstva.
• Čvor ili komplikacija. Središnju točku svake priče karakterizira pojava prepreka na putu protagonista, odnosno u zapetljavanju ili zapletanju niti zemljište. Ovo je trenutak kada stvari postaju teške za lik, kada je antagonisti ili u kojima događaji idu protiv njega. Slijedeći naš primjer, čvor u priči o vojnicima mogao bi imati veze s neuspjehom broda na putu kući, ili u borbi koja se čini neizbježnom između protagonista i jednog od njegovih suputnika, a koja bi mogla pomutiti povratak u House .
• Ishod. Konačno, rasplet je segment priče u kojem se sukob a radnja dolazi do kraja. Obično ovaj segment prikazuje promjenu koju je lik pretrpio, bilo da se radi o tragičnom ili sretnom završetku. Za kraj primjera, priča o vojnicima mogla bi kulminirati ispadanjem antagonista iz vode tijekom borbe, označivši tako tragičan završetak onoga što bi morao biti sretan povratak kući.