Objašnjavamo što je kronika i kojem žanru pripada. Novinarska, književna i povijesna kronika. Primjer kratke kronike.
Primjer novinskog izvještaja.Što je kronika?
Kada se govori o kronici, obično se misli na dvostruki narativni žanr, dijelom književni, a dijelom novinarski, budući da nema slobodu mašte književne fikcije, već obilato koristi svoje formalne resurse za bavljenje događajima i likovi stvarno, istinito i provjerljivo. Gabriel García Márquez, poznati kolumbijski novinar i pisac, definirao je kronika kao "priča koja je istinita".
Podrijetlo riječi kronični seže u grčki jezik kronika, riječ iz kronos (vrijeme), budući da se odnosi na a pripovijedanje poredano prema svojoj vremenskoj liniji. Zato su prve poznate kronike bile upravo izvještaji o događajima poredani prema povijesnom trenutku, slično intimnim dnevnicima ili izvještaji.
Kronika je postala popularna u novinarskom polju iz tzv. novog američkog novinarstva (Novo novinarstvo), koju je sačinjavala generacija avangardnih reportera i pisaca, odanih korištenju ovog žanra za osvježenje lica novinarstva. Time su uspjeli preokrenuti tradicionalnu informativnu piramidu paradigme Harolda Lasswella, koja je uspostavila obvezu svih Vijesti da prvo sadrži sve relevantne informacije, a zatim dodatni sadržaj. The kronika, s druge strane, predlaže suprotan put, kao što to čine književne priče.
Trenutačno se vode akademske rasprave o tome je li kronika književni ili novinarski žanr. I od slabljenja granica među spolovima govor (novinarstvo, književnost, pedagogija, umjetnost, itd.) koja karakterizira suvremeno doba, ova rasprava postaje još teža.
Vrste kronike
Klasifikacija kronike po žanru uvijek je diskutabilna. Ali obično se klasificiraju prema svom pristupu ili temi i stupnju vjernost s povijesnom istinom koju demonstriraju.
- novinarska kronika
- Sportska kronika
- Crna ili kronika događaja
- politička kronika
- Kronika društva
- putopisna kronika
- književna kronika
- povijesna kronika
Novinarske se kronike po publicističkom pristupu mogu svrstati i u informativne odn bijela (veći stupanj objektivnosti, sličniji vijestima) i interpretativni ili mnenjski (istražiti, protumačiti i objasniti razlog pripovijedanog).
kronika primjer
Slijedi fragment kronike novinarke Marte Ruiz, za novine Tjedan objavljeno 23.02.2013.
Kratka kronika putovanja u Havanu (fragment)
Martha Ruiz
Prije dva tjedna uzeo sam avion i otišao u Havanu da iz prve ruke vidim što se tamo događa. Ustao sam rano za hotel El Palco, u čijem se kongresnom centru održavaju sastanci vlade i gerile. Suprotno uvriježenom mišljenju, tamo ima malo kolumbijskog tiska. Tog dana, uoči kraja kruga koji je započeo uzburkanim temperamentima otmicom dvojice policajaca, bili su samo dopisnici RCN-a i Caracola te šačica kubanskih novinara.
Tog je jutra Iván Márquez stao pred mikrofon i pročitao 10 minimalnih prijedloga za političko priznanje seljaka. "Uvijek dobijemo 10", rekao je uz kavu, misleći na dnevni ritual predstavljanja ideja o onome što je njegov kolega u vladi, Humberto de la Calle, nazvao "božanskim i ljudskim". Márquez je iskoristio stanku da dovrši debelu cigaru koja je već bila napola popušena. Tada je bila nepoznata fotografija na kojoj gerilski vođa pozira kameri na motociklu Harley Davidson, a koja je uz duhan potvrdila da Márquezova revolucija nije suprotstavljena određenim užicima.
Dok FARC prolazi svoj jutarnji ritual, vladino izaslanstvo prolazi u tišini, niti ne gledajući ono što smatraju medijskim spektaklom. Ali novinari razbijaju glavu pokušavajući pronaći priču koja doista izaziva interes u Kolumbiji. Unatoč tome što nas je ondje zatekao dan novinara i što su ga FARC proslavili uz mojito i što su s velikim entuzijazmom uzvikivali: Živjeli društveni komunikatori!, gerilci smatraju da je nizak profil razgovora posljedica na medijsku strategiju. Jedan od izaslanika pobune je iskreno nostalgičan: “Više nam se svidjela Caguánova shema jer smo bili bliže novinarima. Sada ih mijenjaju za svaku rundu.”
Tog sam poslijepodneva neformalno razgovarao sa Sergiom Jaramillom, visokim povjerenikom za mir Santosove vlade. Tih dana, kako mi je rekao, u Stolu je bilo vrlo važnih pomaka u zemljišnom pitanju, ali, poštujući pravilo povjerljivosti, nije spominjao sadržaj. Uvjerio me da je, ako se nastavi ovim tempom, moguće postići okvirni dogovor u razumnom roku. Kad sam ga pitao o lošoj klimi u zemlji po pitanju dijaloga, nije krio gorčinu: “Kao da gradsku zemlju nije briga što se događa na selu”, rekao mi je.
Od oba izaslanstva ističem uzajamno poštovanje s kojim se odnose jedno prema drugome i nevjerojatnu disciplinu koju imaju u nenarušavanju povjerljivosti Stola, znak da obje žele voditi brigu o procesu. Ono što oni komentiraju je da su metodologije za pristup problemima vrlo različite. To je nešto poput povijesnog materijalizma protiv Power Pointa.Dok FARC pravi dugačke povijesne prezentacije o problemu zemljišta, što preplavljuje članove Vlade, oni zauzvrat vade slajdove s vrlo pragmatičnim brojkama kako bi objasnili ostalima kako funkcionira ruralno tržište i/ili katastar. Uostalom, to je i bit dijaloga.