- Što je pravo na obrazovanje?
- Važnost prava na obrazovanje
- Obilježja prava na obrazovanje
- Uloga države u pravu na obrazovanje
- Pravo na obrazovanje u Meksiku
Objašnjavamo što je pravo na obrazovanje, njegova bitna obilježja i ulogu države. Također, obrazovanje u Meksiku.
Što je pravo na obrazovanje?
Pravo na obrazovanje je ljudsko pravo temeljna, priznata u međunarodnim konvencijama. Sastoji se od pristupa besplatnom i obveznom osnovnom obrazovanju za sve građanin, bez razlike rase, spola, vjere ili društvena klasa.
Nadalje, podrazumijeva jednak pristup visokom obrazovanju. To je, posebice, eliminacija bilo kojeg oblika diskriminacija unutar institucija osnovni obrazovni. Točnije, u organizmima Ujedinjeni narodi O njemu se govori kao 4-A: Dostupan (Dostupno, na engleskom), prihvatljivo, dostupno i prilagodljivo.
Entiteti poput UNESCO-a i Odbor Ujedinjenih naroda za ekonomska, socijalna i kulturna prava odgovorni su na međunarodnoj razini za promicanje ovog prava i objavljivanje njegove važnosti za razvijanje puno nacije.
Međutim, pravo na obrazovanje nije opće poštovano. Procjenjuje se da je 61 milijun djece i 758 milijuna odraslih u svijetu nepismeno zbog nepostojanja osnovnog obrazovanja, prema Globalnom izvješću o praćenju obrazovanja za 2016.
Ove su brojke još rječitije kada se odvaže razlika između pristupa obrazovanju za žene i muškarce, budući da u mnogim kulture žene zauzimaju podređeno mjesto izvan svih vrsta temeljnih prava.
Važnost prava na obrazovanje
Obrazovanje je alat za promijeniti i rast, koji osigurava ljudi priliku da planiraju bolju budućnost za sebe, ali i za svoje zajednica.
A društvo s pluralnim pristupom obrazovanju društvo je bolje sposobno sebi dati ono što treba, inovirati i tražiti kreativna rješenja za svoje problema tradicionalnom, te ući u ekonomsku, političku i kulturnu razmjenu koju globalizirani svijet predlaže u egalitarnijim i manje podređenim terminima.
Osim toga, obrazovanje utječe i na druge temeljne aspekte života, kao npr Zdravlje, planiranje obitelji i reprodukcije, posao itd. Iz tog razloga, važnost besplatnog, besplatnog i izravnog pristupa obrazovanju nikada se ne može prenaglasiti.
Borba izvjesnih nevladine organizacije u svijetu je projektirati i izvršavati zakonske obveze kako bi različite zemlje svojim građanima ponudile minimum mogućnosti obrazovanja u skladu s međunarodnim standardima.
Obilježja prava na obrazovanje
Uzimajući u obzir shemu 4-A koju su predložili Ujedinjeni narodi, možemo reći da pravo na obrazovanje mora biti zajamčeno, u biti, na sljedeći način:
- Dostupnost. Odnosi se na prisutnost obrazovnih ustanova u cijeloj teritorija, kako bi se zadovoljile obrazovne potrebe cjelokupne stanovništvo. Takve škole zahtijevaju a infrastruktura minimalno prikladan za smještaj svojih studenata tijekom trajanja studija isključivo i neometano, te moraju imati didaktičko-pedagoške materijale potrebne za učenje djelotvoran.
- Prihvatljivost. Osim infrastrukture, institucije Obrazovni programi moraju imati obrazovni program odobren od strane odgovarajućih državnih tijela, čiji sadržaji su kulturno i društveno primjereni stanovništvu, kvalitetni i prihvatljivi kako učenicima tako i njihovim predstavnicima.
- Prilagodljivost. Studijski programi moraju biti ne samo normativno primjereni, već se moraju moći prilagoditi promjenama u društvu, od kojih će mnoge biti upravo uvedene samom prisutnošću masovnog obrazovanja. Obrazovni stručnjaci u zemlji trebali bi biti sposobni prepoznati, promicati i usmjeravati promjenu u nastavnim planovima i programima uzimajući to u obzir.
- Pristupačnost. Učenike ni u kojem slučaju ne smijemo sprječavati da uđu u školu, diskriminirati ili podvrgnuti uvjetima koji krše njihovu sposobnost studiranja. S druge strane, pristupni putevi do obrazovnog kampusa moraju biti u najboljem mogućem stanju, kako fizički ne bi ometali tranzit do ili od škole do mjesta povratka.
Uloga države u pravu na obrazovanje
Važnost obrazovanja u planiranje javnih politika. Naime, 1966. godine potpisan je Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima Ujedinjenih naroda, u kojem je priznato da je država nužni jamac osiguravanja strukture i resursa potrebnih za kvalitetno obrazovanje.
Različite institucije regionalnog i globalnog opsega izričito se slažu s ovom idejom. Međutim, to ne sprječava privatne institucije da surađuju u nastojanjima da se obrazovanje približi budućim generacijama. Ali država je najviši autoritet i najveća odgovornost za nadzor nad sadržajima koji se predaju.
Osim toga, mora jamčiti održavanje institucija i obuku ljudski resursi minimalno hraniti obrazovni sustav i jamčiti njegovu kvalitetu i vječnost.
Pravo na obrazovanje u Meksiku
Meksička država također je predana zakon, kako na međunarodnoj tako i na nacionalnoj razini, kako bi zajamčila pristup obrazovanju za svoje građane, uzimajući u obzir kulturne i etničke posebnosti vrlo raznolikog meksičkog stanovništva. I kao u mnogim drugim zemljama Latinska Amerika, ovo predstavlja pravi izazov.
Meksički javni sektor podržava veliku većinu osnovnih škola (8 od 10) i viših srednjih škola (2 trećine od ukupnog broja). Također podržava politiku uključivanja marginaliziranih ili ruralnih područja kroz teleškole, predškolske ustanove i osnovne škole autohtonih ili zajednica te druge slične inicijative.
Tako je od 2014. meksička država izvijestila (prema izvješćima Senata) o povećanju upisa djece u ranoj dobi, između 5 i 12 godina.
Međutim, brojke su mnogo manje ohrabrujuće nakon ulaska u mladost. Postoje zabrinjavajuće brojke o napuštanje škole, motiviran raznim čimbenicima: siromaštvo, dječji rad, ovisnost o drogama i nedostatak podrške obitelji.
S druge strane, razine od nejednakost između gradsko stanovništvo i seoska, ali je povezan s pripadanjem brojnim izvornim meksičkim etničkim skupinama, što otkriva jasan rasni problem koji leži u osnovi obrazovne politike.