Objašnjavamo što je društvena kontrola, na koje se načine provodi i mehanizme koje obuhvaća. Također, razni primjeri.
Što je društvena kontrola?
Kada govorimo o društvenoj kontroli, mislimo na niz mehanizama, praksi Y vrijednosti koji promovira društvo, formalno ili neformalno, radi očuvanja utvrđenog poretka istih. Drugim riječima, radi se o različitim metodama kojima društvo nastoji očuvati društveni poredak i održati sustav.
Pojam društvene kontrole vrlo je širok, a unutar njega ima prostora za vrlo različite mehanizme, u rasponu od zakoni isto do vrijednosti Y vjerovanja. Provode se na sljedeće načine:
- Prisilno, odnosno silom. Na primjer, policijske snage su tu da silom pokore gomilu koja odbija poštivati javni red.
- uvjerljiv Na primjer, zakoni koji reguliraju spomenuti javni red preneseni su u škola, odnosno kroz obrazovanje, a promoviran od strane medijima.
Zato društvena kontrola često podrazumijeva i kulturnu i političku kontrolu. U revolucionarnim vremenima shvaćena je kao barijera koja onemogućuje da se promijeniti i da djeluje u korist dominantnih klasa, s obzirom da potonje općenito imaju zapovjedništvo nad Stanje.
U normalnim uvjetima, međutim, određeni stupanj društvene kontrole neophodan je za održavanje mir te omogućiti kontinuitet financijske godine. Drugim riječima, to je bitan element za održavanje stabilnosti društava, ali se samo po sebi može propitivati i/ili mijenjati.
Mehanizmi društvene kontrole
Postoje dvije vrste mehanizama društvene kontrole: formalni (ozvaničeni od strane države i prisutni u zakonu) i neformalni (naslijeđeni od prilagođen i od tradicije).
- Formalna društvena kontrola, potpomognuta zakon i ustavni poredak, čine različiti institucija i državne agencije, baš kao i njih tri javne ovlasti (izvršni ili vlada, zakonodavna ili parlamentarac, i sudski ili pravosuđe), općinske uredbe i druge regulatorne sustave. Na primjer, stvaranje novih zakona koji reguliraju ponašanje, ili implementacija univerzalne dokumentacije za svaki od građana, formalni su mehanizmi kontrole društva.
- Neformalna društvena kontrola, s druge strane, ne mora nužno imati izričitu potporu zakona, već dolazi iz tradicije, običaja te društvenog i kulturnog života ljudi. Njegovi su mehanizmi stoga raznolikiji i promjenjiviji te mogu značajno varirati od jednog društva do drugog ili od jednog vremena do drugog. Na primjer, religije i njezini moralni kodeksi, u kojima su neka djela dopuštena, a druga zabranjena, ili tradicionalno ukorijenjene kulturne vrijednosti, kao što su Jezik (a time i način izražavanja, uljudnost i imena stvari).
S druge strane, i formalni i neformalni mehanizmi društvene kontrole mogu se klasificirati kao prisilni ili uvjerljivi, ovisno o načinu na koji promiču svoju poruku. Kada je riječ o obvezi i sili, riječ je o mehanizmima prisile, koji djeluju na temelju prisile pojedinca.
S druge strane, kada je riječ o mehanizmima koji ga uvjeravaju, zavode ili jednostavno treniraju kao dijete da stvari vidi na određeni način, možemo reći da su uvjerljivi.
Primjeri društvene kontrole
Država vodi statističku evidenciju svojih građana.Neki primjeri različitih vrsta mehanizama društvene kontrole su sljedeći:
- Registracija građana od strane države. Kad god se dijete rodi, roditelji ga moraju predstaviti odgovarajućim državnim instancama, a rodni list će se izraditi kako bi se osiguralo identitet legalno, na isti način na koji će se kasnije dodjeljivati identifikacijski dokument (osobna iskaznica, putovnica, osobna itd.). Na taj način država ima statistički nadzor nad svojim građanima, ali im može pružiti i birokratske i pravne usluge.
- Zabrana prodaje alkohola maloljetnicima. Država zabranjuje prodaju alkohola i droga osobama koje nisu odgovarajuće dobi (u pravilu 18 godina, drugdje 21), kao oblik zaštite djece i mladeži. Ovaj zakon kontroliraju vlasti putem novčanih kazni ili zatvora za prodavače koji se ne pridržavaju.
- Monopol od nasilje. Kako bi očuvala svoju strukturu i stabilnost, država ima oružane snage i organe za provođenje zakona: naoružane skupine koje imaju legitiman monopol nad nasiljem u društvu, što im omogućuje aktivnu borbu protiv vanjskih (kao što su suparničke zemlje) ili unutarnjih prijetnji. (kao što su pobune , pobune ili terorizam).
- vjerske zabrane. Religije monoteisti, posebice, nameću svojim vjernicima više ili manje stroga pravila ponašanja, u kojima obiluju zabranama. Tako, na primjer, islam zabranjuje unos alkohola i konzumaciju svinjskog mesa, dok judaizam zabranjuje konzumaciju svinjskog i drugog mesa koje nije pripremljeno na poseban način iskrvarenja (košer), a također zabranjuje bilo kakav rad subotom.
- Uloge od spol. Tradicionalno društvo je strukturirano na temelju vrlo specifičnih radnih, društvenih i javnih uloga ovisno o spolu svakog pojedinca. Tako su muškarci poistovjećeni s aktivnim ulogama (rad, izmišljanje, izgradnja, vođenje), dok su žene s pasivnim ulogama (čišćenje, njegovanje, ukrašavanje, pratnja), uspostavljajući poredak koji su mlađe generacije koštale da proturiječe i preoblikuju.