Objašnjavamo što je javna vlast, koje su njezine grane, njezin odnos s političkom moći i druge karakteristike.
Što je javna moć?
Javne ovlasti su različite ovlasti Stanje u Republici, odnosno kada država vrši monopol nad nasilje. Izreka limenka rođen iz potrebe za ljudi živjeti među svojim vršnjacima, i to u relativnom miru i redu. Zbog toga je neophodna prisutnost konsenzualnog autoriteta, koji zamjenjuje zakon najjači.
Sva javna vlast proizlazi iz države, a u više činjeničnom ili materijalnom smislu, iz organa i institucije koji ga čine. Strogo je uređen pravnim sustavom, odnosno skupom zakona putem kojih se društvo je pristao poštivati. Drugim riječima, javna vlast je legitimna samo ako dolazi od državnog subjekta i ako djeluje u skladu sa zakonom.
S druge strane, javna moć naziva se i moć države da prisili građana tako da se pridržavaju zakona i donositi odluke za kolektivnu dobrobit. Drugim riječima, to je sposobnost države da se brani i regulira.
Stoga je neravnomjerno raspoređena među javnim tijelima društva, pa se neka svrstavaju iznad drugih, ovisno o njihovoj razini kolektivne važnosti.
Karakteristike javne vlasti
Društva su istinske "konstelacije" moći, u smislu da grupe Ljudi stječu i vrše moć nad drugima kako stječu resurse ili utjecaj.
Čimbenici kao što su religija, tisak i ekonomske skupine imaju kvotu moći u stvarnom životu stanovništvo. Usred ovog skupa volja, javna moć države je tu da jamči minimalni okvir reda i djelovanja.
Javna vlast je:
- Prisilno Budući da se pojedincu može nametnuti bez njegovog pristanka.
- Vanjski. Zato što dolazi iz drugih instanci osim nje same, a to su institucije.
- Autonomna. Budući da institucije uživaju autonomija unutar hijerarhije ovlasti, a općenito su organizirani u tri različite grane, odgovorne za praćenje ostalih i održavanje ravnoteže ili protuteže.
Zahvaljujući autonomiji grana države, nijedna javna vlast ne može upravljati cijelom državom. Te grane vlasti su: izvršna, zakonodavna i sudska.
Ogranci javne vlasti
Prema teoriji podjele javnih vlasti, tri grane javne vlasti imaju zadaću da se međusobno nadziru i služe kao protuteža odlukama drugih, kao i da jedna drugu legitimiraju i stvaraju uravnoteženu državu, slobodnu od autoritarizmi. Ove grane javne vlasti su:
- Izvršna moč. Predstavlja političko vodstvo vlada, koji pada u ruke predsjednika, premijera ili sličnog, izabranog narodnom voljom (barem u demokratskim vladama). U njemu su i ministarski vlak, guverneri, gradonačelnici i gradonačelnici te predsjednici različitih javnih tijela koje odredi predsjednik. Sve te osobe mogu se razriješiti s dužnosti od strane drugih ovlasti, kroz procedure utvrđene Ustavom.
- Zakonodavna vlast. Bavi se izradom zakona koji reguliraju funkcioniranje društva i same države, što podrazumijeva njihovo stvaranje, ukidanje ili ispravljanje.Navedeni zakoni mogu biti privremeni ili trajni, a povremeno na njih može staviti veto predsjednik, ili proglasiti neustavnim od strane pravosudnih sudova, kada su u suprotnosti s onim što je utvrđeno Ustavom. Ova ovlast pripada parlamentu, čiji se članovi biraju narodnim glasovanjem među različitim političkim snagama u zemlji.
- Punomoćje. On je zadužen za upravljanje od Pravda, odnosno tumačiti ono što je utvrđeno u Ustavu i zakonima, provoditi to. To podrazumijeva evaluaciju slučajeva, provođenje istraživanje, nametnuti sankcije i dodijeliti naknadu. Ova se ovlast obično sastoji od hijerarhijskog stabla sudova i sudaca, općenito imenovanih od strane zakonodavne ili izvršne vlasti, i strukturiranih u različitim vijećima ili sudovima za rješavanje svakog konkretnog pitanja koje zakon zahtijeva.
Javna moć i politička moć
Politička moć je ona kojom raspolažu različiti politički akteri a narod, a to im omogućuje da utječu na način na koji se društvo ponaša, uvijek u okviru onoga što je utvrđeno zakonom. Naime, ako nije prilagođena onome što je uspostavljeno u pravnom sustavu, svaka politička moć je nelegitimna, čak i kada su u pitanju institucije države.
Na primjer, i izvršna i zakonodavna vlast ovise o legitimnosti javnog glasovanja i nikada ne mogu biti imenovani na način suprotan onome što je predviđeno zakonom. Umjesto toga, izvršna vlast je legitimirana njezinim imenovanjem od strane drugih javnih ovlasti.
Međutim, možete imati političku moć, a ne biti dio Države, kao što je to slučaj sa sindikatima ili sindikati, s gospodarskim skupinama ili organiziranim civilnim društvom. To pretvara društvo u konstelaciju političkih moći, koju država ima tešku misiju orkestriranja.