drevne civilizacije

Povijest

2022

Objašnjavamo vam koje su bile drevne civilizacije u Kini, Mezopotamiji, Egiptu, Grčkoj, Rimu, Feniciji i Aziji.

Mnogi aspekti drevnih civilizacija vrijede i danas.

Što su bile drevne civilizacije?

Kada govorimo o drevnim civilizacijama, mislimo na različite zajednice čovjek nastao u Starost. Ovo razdoblje proteže se od izuma pisanja, do pada Zapadnog Rimskog Carstva (6 000 pr. Kr. - 476. godine, otprilike).

Međutim, trebamo primijetiti da sam koncept "starog doba" ima difuzne vremenske granice, ovisno o tome gdje u svijetu. geografija globalni fokus. Iz tog razloga, rokove treba u najboljem slučaju shvatiti kao a konvencija ili samo aproksimacija.

U svakom slučaju, sve su stare civilizacije prethodile Srednji vijek Europa i doba omasovljenja kršćanstva. Stalni su izvor iznenađenja i znanja. Bili su toliko brojni da se poneki i danas povremeno otkrivaju.

Mnogi su svoj kraj dočekali sjajno ratovima Y sukobi, apsorbirana od strane drugih jačih civilizacija ostavljajući malo dokaza o njihovom prolasku. Drugi su rasli, razvijali se i dostizali važne kulturne, tehnološke ili vojne vrhunce u to vrijeme, prije nego što su opadali i postali nešto potpuno drugačije i neprepoznatljivo tijekom stoljeća.

Međutim, neki aspekti su još uvijek na snazi. Iznenađujuće je koliko naših elemenata nastava škola ili naš trenutni način razmišljanja koji dolazi izravno iz antičkog doba i njegovih ranih filozofa, prirodoslovaca i matematičara. Čak i mnoge od religije koje danas prakticiramo imaju svoje rođenje u ovo vrijeme.

Dok bi potpuni popis drevnih civilizacija bio beskonačan i glomazan, ovdje je popis nekih od najpoznatijih.

Drevna Kina

Jedna od kolijevki čovječanstvo Nastala je u slivu Žute rijeke, u središtu-istoku današnje Kine, prije nekih 5.000 do 6.000 godina, usponom prvih lokalnih dinastija, Xia, Shang i Zhou. Prema njihovim mitovi, Ova civilizacija bila je djelo tri izvorna cara: Fuxi, Shennong i Huang, o kojima nema mnogo povijesnih zapisa.

Inače povijest ovoga regija Jer dokumenti od prije 3500 godina još uvijek postoje, što je i razumljivo ako uzmemo u obzir da su Kinezi među prvima izumili pismo. Osim toga, njihova tisućljetna razmjena s narodima regije proširila je njihovu piktografsku abecedu (kao u Japanu).

Ova civilizacija utemeljena na uzgoju riže prva je naučila o keramici i bila je izumitelj baruta. Vladala je sama sobom kroz dinastički sustav koji je trajao tisućama godina.

Drevna Mezopotamija

Različita su carstva slijedila jedno za drugim u Mezopotamiji.

Još jedna od regija u kojima se čovječanstvo pojavilo tijekom prapovijest Bila je poznata kao Mezopotamija, što je ekvivalent našem sadašnjem Bliskom istoku, smješteno između fluvijalnih kolijevki rijeka Tigris i Eufrat.

Ovaj teritorij bio je naseljen različitim civilizacijama koje su se nizale jedna za drugom vrijeme te da su, iako su imali različito etničko podrijetlo, formirali a Kultura zajednički i zavladali regijom u svojim uzastopnim carstvima. Te su civilizacije bile:

  • Sumerani. Bili su prvi koji su naselili južnu Mezopotamiju, razvijajući moćnu uzgoj i utemeljenje mitskog gradova Uruka, Eridúa, Ura i Kiša, od kojih se mnogi pojavljuju u biblijskim tekstovima, budući da su u to vrijeme bili moćnici regije. Tu je rođen klinopis piktografskih i ideografskih znakova, koji je razlikovao Sumerane od njihovih susjeda i etničkih rođaka, Semita. Osim toga, Sumerani su bili poznati po svojim ziguratima, uzlaznim kružnim hramovima, gotovo u obliku piramide, gdje su provodili svoje obrede, te po tome što su bili autori mita o univerzalnom potopu, prisutnog u prvom epu o. povijest: Ep o Gilgamešu.
  • Akađani. Bili su semitski narod nastao u krilu Sumera koji je od 2350. godine. C., slučajno kontroliraju cijelo kraljevstvo, pod zapovjedništvom Sargona I. od Akadije. To bi bilo kratko i nestabilno razdoblje, čvrstog političkog centralizma, u kojem su Mezopotamci uspostavili trgovačke mreže s civilizacijom doline Inda, s Egiptom i s Anadolijom.
  • Babilonci. Stigli su kasnije, dolazeći iz Perzijskog zaljeva, oko 1800. godine. C., a osnovali su ono što danas poznajemo kao Pale Babilonsko Carstvo, koje je trajalo do 1590. pr. C., preimenovanje cijele regije u Babilon. Bili su to narodi semitskog porijekla i njihov slavni kralj bio je Hamurabi, autor knjige Hamurabijev kodeks, svojevrsni kod zakonima sastavljena od 282 kraljevska dekreta. Babilonci su osnovali a društvo iz društvenih klasa, ovisan o robovima za uzgoj. Oni su bili autori Enuma Elish, drugi ep najpoznatiji u staroj Mezopotamiji.
  • Asirci. Sa svoje strane, oni su bili mezopotamski narod čije ime potječe od božanstva Asura i koji predstavljaju ogromne sinkretizme s Akadima i Sumeranima, budući da su tisućljećima živjeli pod njihovim kraljevstvima. Nakon pada posljednje dinastije Ura (Sumeria) Asirci su imali priliku stvoriti svoje neovisno kraljevstvo, Asiriju, iz koje su izašli oko 1000. pr. C. osvojiti ostatak regije. Tako su stvorili Novoasirsko Carstvo (1000.-605. pr. Kr.), religiozno-vojne prirode, koje je palo prije ponovnog oživljavanja Babilonaca (Neobabilonsko Carstvo, 612.-539. pr. Kr.) i njegovog novog i slavnog kralja, Nabopoassara , otac Nabukodonozora II.

Konačno, cijelu je Mezopotamiju osvojilo Ahemenidsko carstvo, odnosno Perzijanci.

Drevni Egipt

U srednjem i donjem kanalu rijeke Nil, u nekom trenutku prapovijesti, razn populacije ljudi koji su naučili obrađivati ​​ovu plodnu regiju i koji su doveli do dva odvojena kraljevstva: Gornjeg Egipta (Ta Shemau) i Donji Egipat (Ta Mehu).

Oba su se kraljevstva počela ujedinjavati oko 3150. godine. C., pridružili su se pod istom faraonskom vlašću moćnim gradovima duž Nila. Tako je nastao jedan od velikih ovlasti antike, kao što je bilo i Egipatsko Carstvo.

Poznat po svojim monumentalnim inženjerskim djelima, kao što su piramide i sfinge, grobnice za njihove mumificirane kraljeve, egipatska civilizacija razvila golema hijeroglifsko pisanje, od kojih ima bogatih arheoloških ostataka, kao i njegove politeističke, složene i bogate religije.

Egipatski imperij je kontrolirao veći dio sjeverne Afrike, Sirije i Bliskog istoka, na kraju je odbio da postane laka meta za libijske, asirske i perzijske invazije. Osvojio ga je Aleksandar Veliki 332. pr. C., i ubrzo uključen u Rimsko Carstvo 31. godine. C., godinu dana prije smrti slavne Kleopatre.

Drevna grčka

Gradovi poput Korinta svjedočanstvo su veličine grčke antike.

Grčka je drevna civilizacija kojoj najviše dugujemo našu zapadnu kulturu, toliko da je prozvana "kolijevkom Zapada". Njegova drevna povijest najvećeg interesa počinje s krajem mračnog doba Grčke (1200. do 1100. pr. Kr.) kao rezultat propasti mikenske civilizacije koja je cvjetala na njenom teritoriju tijekom Brončano doba.

Drevni običaji regije tada su zamijenjeni običajima Dorijana, što je dovelo do helenske Grčke, koja je bila jedna od najplodnijih, najpoznatijih i relevantnih civilizacija na cijelom Mediteranu.

Grci su vodili pomorski život, s ekspanzivnom trgovačkom privredom, južno od današnjeg Balkanskog poluotoka. Tijekom svog klasičnog razdoblja (500. pr. Kr. - 323. pr. Kr.) grčka je kultura cvjetala i razvijala se umjetnički, književno, jezično i arhitektonski.

Ostavio je gigantsko naslijeđe u smislu dramskih i epskih djela (potonja su najvažnija na Zapadu, kao npr. Ilijada val Odiseja), filozofski (osobito naslijeđe Sokrata, Platona i Aristotela, između mnogih drugih), matematike, znanstveni, kiparski. Utjecaj njegove ogromne tradicije mitološki, i danas je opipljiva u književnost, the kino kazalište i umjetnosti zapadnjaci.

Grčka civilizacija se suočila s vojno velikim silama poput Perzijskog Carstva i Egipatskog Carstva. Na kraju je podlegao Rimskom Carstvu, uvelike oslabljen unutarnjim ratovima.

Njegovi veliki gradovi: Atena, Korint, Sparta, Teba itd. još uvijek svjedoče o njegovoj veličini. Njegova kulturna baština doprla je čak do Bliskog istoka, tijekom aleksandrijskog razdoblja (323. pr. Kr.-146. pr. Kr.), nazvanog po osvajaču Aleksandru Velikom.

Stari Rim

Velik dio grčke kulture asimilirali su Rimljani.

Rođen u starom gradu Rimu i Stanje osnovana na njemu oko 8. st. pr. C., bio je rezultat grupiranja latinskih naroda koji su živjeli na današnjem teritoriju Italije.

Njegova važnost u zapadnoj povijesti je gigantska. S jedne strane, oni su bili osvajači svih Europa, sjeverni Afrika i dio Bliskog istoka. S druge strane, oni su bili utemeljitelji čvrste pravne tradicije koju danas poznajemo kao Rimsko pravo.

Osim toga, njegov jezik (latinski) nametnut krvlju i vatrom na koloniziranim područjima, doveo je do cijele obitelji modernih jezika zvanih romanski jezici: talijanski, španjolski, portugalski, francuski, rumunjski, galicijski, katalonski, između ostalih.

Povijest starog Rima je raznolika i složena. Prolazi kroz različita razdoblja reda i nestabilnosti, općenito oscilirajući između Carstva i Republike (na čelu s rimskim senatom). Njegova povijest podijeljena je u četiri faze: monarhija, republika, kneževina i dominirana.

Dobar dio njihove kulture naslijedio je izravno iz grčke civilizacije koju su osvojili 146. pr. C., nakon što je porazio Aquean League u bitci kod Korinta.

Velik dio tradicija, filozofija Y Grčka mitologija asimilirali su ih Rimljani, koji su jednostavno nastavili mijenjati grčka imena u latinska: Zeus je postao Jupiter, Hermes je postao Merkur, Herakle je postao Herkul, Afrodita je postala Venera, Odisej je postao Odisej itd.

Kao da to nije bilo dovoljno, kršćanstvo se rodilo u srcu Rimskog Carstva, religija koja je odredila povijest Zapada i koja je uvelike pridonijela padu Carstva, nakon što ga je car Teodozije proglasio službenom državnom religijom.

Međutim, upravo su barbarske invazije na sjevernu Europu i njezina prethodna podjela na dva dijela (Zapadno Rimsko Carstvo i Istočno Rimsko Carstvo) 395. godine, čimbenici koji su odredili njezinu propast. S druge strane, istočni dio Carstva preživio je još gotovo 1000 godina, pod imenom Bizantsko Carstvo.

Feničani

Feničanska ili feničko-punska civilizacija bila je pomorski semitski narod, rođen u istočnom Sredozemlju. Razvio se na obalama današnjeg Izraela, Sirije, Libanona i Palestine, regije koja se prije zvala Kanaan, kako se pojavljuje u biblijskim tekstovima.

Iako su sebe nazivali "Kanaanci" (kena’ani), ime po kojem ih poznajemo dolazi od imena koje su im dali Grci: Phoinikes, odnosno "crvene" ili "ljubičaste", jer su uglavnom bile posvećene trgovini bojama i vinima.

Feničani nisu ostavili mnogo dokaza o svom prolasku kroz svijet, možda zato što su bili civilizacija trgovci Pomorstvo s malim korijenima osim njihovih brodova. Osnovali su razne ispostave duž obale Sredozemnog mora, kao što su Tangis, Utica i Lixus. Njegova reklama na kraju je privukla pažnju ili zavist susjednih Carstava.

Služili su kao posrednici između udaljenih populacija s kojima su trgovali, kroz kulturu mješavina koji je sakupio značajke svih ostalih, a da sam po sebi nije bio baš originalan. No, njegovu abecedu Grci su prihvatili za sebe, a ona je poslužila i kao osnova za latinsku, arapsku i ćiriličku tradiciju.

Ahemenidsko carstvo

Perzepolis je bio glavni grad Ahemenidskog carstva.

Ahemenidsko carstvo bilo je najveće i najuspješnije od perzijskih ili farzijskih carstava, čije su granice protezale veći dio Azija središnji, Bliski istok i Mediteran. Od svog osnutka, aneksijom Medijanskog kraljevstva za vrijeme vladavine Kira II (559.-530. pr. Kr.) pokazao se kao vojna sila.

Njegov apogej dogodio se oko 500. godine. C. a njegov pad dogodio se pred trupama Velikog Aleksandra 330. godine. C., kada je kralj Darío III poražen. Grci su im bili vječni suparnici, a s njima su se sukobili tijekom Medicinski ratovi (490.-449. pr. Kr.).

Ovo carstvo duguje svoje ime polulegendarnom heroju, po imenu Aquemenes, koji je vjerojatno živio oko 700. godine prije Krista. C. Bio je poglavica klana u prošlom plemenu.

Podrijetlom s iranske visoravni, Perzijanci su bili posebno posvećeni stočarstvo. Bili su vazali svojih susjeda, Medijana, sve dok kralj Anšana, Kir "Veliki" (555.-529. pr. Kr.) nije sagradio vojsku i osvojio ne samo njihove drevne gospodare, već i Babilon, Siriju, Judeju i dio Azije. Manje.

Njegov glavni grad bio je Perzepolis (osnovan između 518. i 516. pr. Kr.), a bio je povezan s različitim kutovima Carstva opsežnom mrežom cesta zvanih "kraljevska cesta".

Perzijanci su govorili drevnim perzijskim dijalektom koji u početku nije imao pismo, iako je koegzistirao s vrlo različitim jezicima u društvu. Nakon osvajanja Mezopotamije, aramejski je postao a francuski jezik između različitih dijelova teritorija.

Kmersko carstvo

Sjaj Kmerskog carstva još uvijek je sačuvan u njegovim hramovima.

Kmersko carstvo ili Angkorsko carstvo razvilo se u jugoistočnoj Aziji, posebice na području današnje Kambodže, uključujući Tajland, Laos, Vijetnam, te dio Burme i Malezije.

Ovo Carstvo nastalo je odvajanjem drevnih kraljevstava Chenla i Funána, o kojima se trenutno vrlo malo zna, i koje ima grad Angkor, danas Siem Riep, kao njegov glavni grad. Kmeri su dosegli takav kulturni i arhitektonski sjaj da su mnoge njihove palače i hramovi još uvijek preživjeli.

Nasljednik kulture Indije, Kmersko carstvo prakticiralo je brahmanski hinduizam, iako je kasnije priznalo i budizam. Nastao je u 7. stoljeću iz potrebe da se odupre invaziji indonezijskih plemena u regiji.

Njegov osnivač bio je Jayavarman II (oko 770.-835.), kmerski "bog-kralj", iako je njegovo doba sjaja došlo pod Suryavarmanom II oko 1113. Njegov pad razlog je za nagađanja, s teorijama, u rasponu od kuge ili klime promjena, do invazije kineskih Sijamaca koji su bježali od Mongola.

!-- GDPR -->