• Koje vrste intervjua postoje?
• Intervjui prema vašem području interesa
• Intervjui prema njihovoj strukturi
• Intervjui prema medijima
• Intervjui prema broju sudionika

Objašnjavamo koje vrste intervjua postoje prema različitim kriterijima i koje su karakteristike svake vrste.

U intervjuu jedna osoba postavlja pitanja, a druga na njih odgovara.

Koje vrste intervjua postoje?

Riječ intervju može imati mnogo značenja, ovisno o specifičnom području na koje se odnosimo, ali uvijek aludirajući na a dijalog ili ustaljeni razgovor između dva sugovornika: jednog koji postavlja pitanja (sagovornik) i drugog koji na njih odgovara ( intervjuirao). To je izraz koji dolazi iz francuskog intervju, čije je značenje bilo "vidjeti se" ili "vidjeti se" (s’entrevoir).

Intervjui su uobičajeni u mnogim različitim područjima, posebno u onima u kojima je potrebna neka vrsta intervjua. evaluacija drugih (kao na razgovorima za posao) ili ih želite detaljnije upoznati misao (kao u novinarskim intervjuima). Stoga postoji uistinu beskonačan broj mogućih vrsta intervjua, budući da ga je svako područje usavršavalo za svoje specifične svrhe i svrhe.

Od početka bismo mogli uspostaviti klasifikaciju intervjua koja bi razlikovala jedan od drugog prema kriterijima specifične, kao što su:

• Prema vašem području interesa, odnosno ovisno o tome na koje područje ljudskog rada govorimo. Imat ćemo ovako: novinarske intervjue, razgovore za posao, kliničke intervjue, istraživačke intervjue i psihološke intervjue.
• Prema svom obliku strukturiranja, odnosno prema načinu planiranja interakcije između ispitanika i anketara, imat ćemo: otvorene intervjue, zatvorene intervjue ili mješovite intervjue.
• Prema načinu komuniciranja, odnosno prema načinu na koji sugovornik i intervjuer komuniciraju, imat ćemo: intervjue licem u lice, telefonske intervjue, virtualne intervjue ili pisane intervjue.
• Prema broju sudionika, u slučajevima kada može biti više od jednog ispitanika ili anketara. Imat ćemo ovako: individualne intervjue, grupne intervjue ili panele za intervjue.

Zatim ćemo vidjeti svaku klasifikaciju zasebno.

Intervjui prema vašem području interesa

Ovisno o području primjene intervjua, možemo razlikovati:

• Novinarski intervjui. To su oni koji se provode u svrhu promicanja rada pojedinca, posebno kada su od interesa za javnost medija u kojoj se vodi intervju. Stoga je uobičajeno da se intervjuiraju političari, umjetnici, sportaši i/ili poduzetnici, uvijek prema novinarskom profilu ispitivača i kontekst izgled intervjua. Ovi intervjui također mogu biti pisani, zvučni ili audiovizualni.
• Razgovori za posao. To su one koje se provode u svrhu pronalaženja idealnog kandidata za poziciju posao, iz baze podnositelja zahtjeva ili zainteresiranih strana. U njima se kandidati obično ispituju iz različitih perspektiva: osobne, profesionalne, psihološke itd., kako bi se poslovanje Možete odabrati tko najbolje odgovara profilu pozicije ili vašim korporativnim interesima.
• Klinički intervjui. To su oni koji se događaju između liječnika i njegovog pacijenta, odnosno u zdravstvenom ili zdravstvenom području, budući da je njihova svrha pronaći potrebne simptome za zaključivanje bolesti koja boluje od bolesnika, ili u svakom slučaju dobiti dodatne informacije koje bi mogle biti od koristi liječniku za izdavanje a dijagnoza odgovoran.
• Psihološki intervjui. To su oni koji se u različitim područjima javljaju između psihologa ili psihoanalitičara i ispitanika, kako bi se bolje razumjelo psihičko i emocionalno funkcioniranje potonjeg.To se može učiniti kao dio kliničke trijaže, ili kao dio razgovora za posao, ili čak kao pomoć istraživanje druge vrste.
• Istraživački intervjui. Oni su oni koji odgovaraju na potrebu akumulacije informacija o društvenoj stvarnosti a zajednica, bilo u znanstveno-društvene ili čak policijske svrhe. Ovi intervjui mogu biti različitih vrsta i obično su usmjereni na dobivanje informacija (objektivno ili subjektivno) u vezi s određenom temom ili epizodom, umjesto da detaljno zna tko je ispitanik.

Intervjui prema njihovoj strukturi

Ovisno o strukturi intervjua, možemo razlikovati:

• Otvoreni intervjui. To su oni u kojima nema scenarija kojeg se treba pridržavati u razgovoru, već se on izvodi na improvizirani način kako se odvija interakcija između anketara i ispitanika. Postavljaju opuštenije dijaloge, tražeći spontanije i fluidnije odgovore.
• Zatvoreni ili strukturirani intervjui. To su oni koji se pridržavaju skripte ili upitnika i koji traže vrlo specifičnu vrstu odgovora. Oni traže puno učinkovitije, brže i točnije proučavanje uzorka, omogućujući odbacivanje ili razvrstavanje što je brže moguće. U njima ispitanik odgovara na konkretan način ili između više opcija bira onu koja najbolje odgovara njegovim kriterijima.
• Mješoviti intervjui. To su oni koji kombiniraju dva prethodna modela intervjua, dopuštajući prostor za otvoren razgovor, ali i trenutke strukturiranih odgovora.

Intervjui prema medijima

Ovisno o komunikacijskom sredstvu putem kojeg se intervju daje, možemo razlikovati:

• Intervjui licem u lice. To su one u kojima su i ispitanik i intervjuer prisutni, licem u lice, čak i ako je to nešto što javnost percipira putem medija na daljinu. Na primjer, intervju licem u lice može se emitirati na televiziji ili njegov transkript objaviti u časopisu.
• Telefonski intervjui. To su one koje se obavljaju telefonom, kako je to nekada bio običaj kod anketara, pozivajući nasumične brojeve. Uobičajeno je i da se to radi u radijskim programima, u kojima sugovornik i anketar razgovaraju telefonom.
• Pisani intervjui. To su one u kojima anketar šalje ispitaniku svoja pitanja u pisanom obliku, bilo u email ili nekim drugim mehanizmom, a ovaj im odgovara na isti način, kao da se radi o razmjeni pisama (odnosno pisama).
• Virtualni intervjui. Oni su oni koji iskorištavaju novo tehnologije informatiku o telekomunikacija, za vođenje intervjua putem videopoziva ili drugih izvora audiovizualni koji dopuštaju pozive IKT.

Intervjui prema broju sudionika

Konačno, ovisno o broju ispitanika i/ili intervjuera u intervjuu, možemo razlikovati:

• Individualni intervjui. To su oni u kojima postoji jedan anketar koji može razgovarati s jednim ispitanikom, bez obzira na način na koji to čini.
• Grupni intervjui. To su one u kojima jedan anketar razgovara s nekoliko ispitanika, a oni na kraju mogu čak i međusobno razgovarati. Poznate su i kao „grupna dinamika” i u njima anketar obično ocjenjuje ne samo individualni učinak, već i sposobnost timski rad i drugi aspekti društvene interakcije; iako možete i poticati konkurentnost među podnositeljima zahtjeva.
• Paneli za intervjue. To su one u kojima jedan ispitanik istovremeno odgovara nekoliko anketara koji ga anketiraju prema različitim kriterijima. To je stil koji može biti zastrašujući za sugovornika, kada se osjeća sam pred grupom koja ga osuđuje, ali su također učinkoviti u ispitivanju s više istovremenih točaka gledišta za svakog sugovornika.