• Što je zločin?
• Elementi kaznenog djela
• Vrste kriminala
• Prevencija kriminala
• Isprika za zločin

Objašnjavamo što je zločin, njegove različite elemente i vrste koje postoje. Osim toga, mjere prevencije i zagovaranja kriminala.

Zločin je radnja protivna zakonu i zato zaslužuje kaznu.

Što je zločin?

Kada govorimo o zločinu ili zločinu, mislimo na a ponašanje koji krši kodekse suživota i zakonitost osnovana u Zakon, te da se stoga smatra krivim, pripisivim, tipičnim i nezakonitim činom, odnosno radnjom ili propustom suprotnim zakonima po kojima se odlučimo upravljati i koji stoga zaslužuje kaznu ili naknadu.

Pojam zločin dolazi od latinske riječiprestupiti, prevesti kao "napuštanje puta", budući da je zločin nečega što skreće s puta predviđenog Zakonom za suživot miran među građana koji ga prihvaćaju. Utoliko je što jest, a što nije kazneno djelo utvrđeno odgovarajućim kodeksima pravnog sustava svake od njih narod.

Stoga se mijenja ono što se smatra zločinom ili ne vrijeme i odražava pravne, kulturne i povijesne vrijednosti a društvo odlučan. U tom smislu, većina kaznenih zakona suzdržava se od inkorporiranja dogmatskih definicija kaznenog djela, već ga definira na temelju onoga što je dopušteno, a što nije.

Zločini su predmet proučavanja Teorije zločina, grane Kriminalni zakon koji predlaže hijerarhiju za koncepciju kažnjivih ponašanja, prema kojoj recidivizam predstavlja teži zločin od npr. prvog kaznenog djela ili da flagrante delicto olakšava izvršenje kazne jer nema mjesta za tumačenje onoga što se dogodilo.

Elementi kaznenog djela

Stupanj krivnje je izričita želja da se zločin počini ili ne.

Elementi kaznenog djela su sastavni dijelovi i obilježja koja ga čine, a ne samostalno. Oni su razvrstani u:

• Djelovanje ili nedjelovanje. Djelo počinjeno ili nepočinjeno, nanošenje štete drugima.
• Tipičnost. Ovisno o tome je li kazneno djelo predviđeno ili ne u kaznenom zakonu.
• Juridičnost. Ovisno o tome postoje li ili ne olakšavajuća razmatranja koja se moraju uzeti u obzir.
• Stupanj krivnje. Izraziti želju počiniti zločin ili ne.
• Pripisljivost. Sposobnost počinitelja da bude podvrgnut Pravda.
• Kazna. Mogućnost stvarnog izvršenja kazne ili sankcije.

Vrste kriminala

Ovisno o počinitelju, zločin može biti poseban ili uobičajen.

Postoje brojne klasifikacije zločina, od kojih su neke:

Prema njihovim oblicima kriv:

• Delinkventni zločin. Počinitelj kaznenog djela počinio ga je sa sviješću o tome što čini, odnosno nije se radilo o slučajnoj, već o smišljenoj radnji.
• Nepravomoćno ili bezobzirno zločin. Počinitelj nije htio počiniti kazneno djelo, ali je to ipak učinio zbog nesmotrenosti, suučesništva ili drugih olakotnih uvjeta.
• Prednamjerni zločin. Osoba koja je počinila zločin težila je manjem događaju od onoga što se dogodilo, na primjer, u borbi odluči udariti protivnika i nehotice ga ubije.

Prema počinjenoj radnji:

• Komisijski prekršaj. Nastaje kada je počinitelj djelo počinio svojom rukom, odnosno odgovoran je za radnju.
• Zločin propustom. Nastaje kada je kazneno djelo posljedica nečinjenja počinitelja, odnosno nečega što nije učinio ili što je dopustio da se dogodi. Može biti dvije vrste, zauzvrat:
  • Prema zadanim postavkama. Svaki prekršaj nastao izostavljanjem Pravilo na koje se veže kazneni zakon.
  • Nepravilnim izostavljanjem. Svaki zločin koji je posljedica propusta koji nije predviđen kaznenim zakonom.

Prema počinitelju:

• Poseban prekršaj. To je mogao počiniti samo netko na povlaštenom, posebnom ili važnom položaju.
• Uobičajeni zločin. Mogao je to počiniti svaki običan građanin.

Prema šteti koju uzrokuju:

• Zločin ozljede. Kada postoji znatna šteta na osoba ili njihove pravne imovine.
• Zločin opasnosti. Kada je osoba ili pravna imovina bila izložena mogućoj šteti, čak i ako šteta nije pretrpjela.
• Ishod prekršaja. Zahtijeva da se ponašanje provede i da ima rezultate.

Prevencija kriminala

Priča se o prevencija kaznenog djela odnositi na mjere koje se mogu poduzeti, od Stanje ili sami građani, kako bi izbjegli da budu žrtve kriminala ili smanjili vjerojatnost biti uključen u jedan. Neke od tih mjera mogu biti:

• Educirati stanovništvo o svakodnevnim oblicima samoobrane i prevencije gradskog kriminala.
• Održavati urbani nadzor kao sredstvo odvraćanja od kriminala.
• Promovirajte obrazovanje kod mladih i tinejdžeri i promovirati Kultura s posla.
• Izbjegavajte područja grad smatra opasnim i nad njima održava stalni policijski nadzor.

Isprika za zločin

Iako društvo u cjelini općenito osuđuje zločin, može se dogoditi da neki čimbenici teže opravdanju zločina na temelju argumentima Y strategije od govor, što za posljedicu ima promicanje kriminala u stanovništvu. Kada se to dogodi na javnom mjestu ili u javnom govoru, većina zakonskih propisa to pak smatra kažnjivim djelom: poticanje kriminala je samo po sebi kazneno djelo.