Objašnjavamo što je suživot, pitanje jesu li ljudska bića sebična ili podržavajuća priroda te smjernice za suživot.
Što je suživot?
Suživot je fizički i miran suživot između pojedinaca ili grupa koji moraju dijeliti a prostor. Riječ je tada o život zajedničko i sklad koji se traži u odnosu od osobe da iz nekog razloga moraju puno potrošiti vrijeme zajedno.
Etimologija izraza odnosi se na latinski, prefiks 's'I riječ'iskustvo', Što znači čin postojanja. Na isti način na koji zbuniti ili usporediti To su riječi koje pretpostavljaju barem postojanje više od jednog entiteta koji zamjenjuje drugi ili ima neku vrstu poveznice, da bi postojao suživot potreban je pluralitet ljudi.
Iskustvom se razumije skupa djela, osjećaja, briga, vrijednosti i ideje koje čine bit a ljudsko biće. Kada se te dvije riječi spoje, dolazi se do odnosa ljudi s društvenim skupinama koje oni čine, u okviru u kojem će se nužno pojaviti proturječja ili napetosti.
Lijek, psihologija i sociologija smatraju da je dobar suživot temeljni čimbenik za dobro emocionalno zdravlje, ali i za integritet fizika ljudi.
Psihologija je odgovorna za utvrđivanje poremećaja suživota koje pojedinci mogu imati i pomaže ih riješiti, pokušavajući protumačiti postoji li neki unutarnji uzrok koji dovodi do ove situacije.
Je li ljudsko biće sebično ili podržavajuće po prirodi?
Prva kontradikcija sigurno će doći kada se postavi pitanje iz naslova ovog odjeljka.
- Filozof Thomas Hobbes, kada je postavio kako bi se ljudi i ljudi trebali ponašati država, polazeći od osnove da su ljudi po prirodi sebičan.
- Drugi mislioci, poput Roberta Sussmana, potvrđuju da ljudska vrsta inherentno podržava i surađuje, te da može biti sebična prema osobnom i kulturnom putu kojim ide.
Izvan filozofskih pozicija, gotovo svi načini na koje su se ljudi tijekom vremena organizirali uključuju, s različitim nijansama, dva pojma, budući da živimo kombinirajući ambiciju i interes pojedinca s potrebama i težnjama za kolektivnim postignućima.
Ova fina ravnoteža nastaje kao proizvod mnogih obrazaca, koji se prenose kroz generacije. Suživot među ljudima mora se prilagoditi tim smjernicama.
Smjernice za suživot
Mnogo je područja u kojima ljudi moraju živjeti zajedno (poslovi, škole, javni prostori, kvartovi, zgrade, grupe prijatelja, obitelji), stoga je važno da se uspostave odgovarajući standardi i kodeksi ponašanja koji omogućuju dobar suživot.
Pogledajmo neke od smjernica za suživot koje se obično primjenjuju:
- Odgovornost. One koje proizlaze iz osjećaja odgovornosti, među kojima su rasporedi sastanaka i kompromise koji su dodijeljeni, za obavljanje funkcija i smjernica ponašanja koje se moraju poštivati.
- Poštujem. Oni koji se odnose na poštovanje, kao što je prihvaćanje gledišta drugih, nediskriminacija i pokušaj da ih razumiju i imaju strpljenje drugima.
- Poštenje. One vezane uz poštenje, kao što je preuzimanje odgovornosti za vlastite pogreške.
- Solidarnost. Solidarnost, kao što je suradnja s brigom o mjestu, integracija novih ljudi koji pristižu, pomoć bez čekanja na nagradu i zalaganje za postizanje dogovora u odlukama koje se moraju donijeti među svima.