Objašnjavamo što je neformalni jezik, njegove karakteristike i razne primjere. Također, što je formalni jezik.
Što je neformalni jezik?
Kada govorimo o neformalnom jeziku, ili preciznije rečeno, neformalnom registru govora ili neformalnom lingvističkom registru, mislimo na kolokvijalni ili povremeni način na koji se jezik koristi, uvijek u kontekst specifična komunikativna.
Odnosno, to je način na koji govorimo u situacijama bliskosti, povjerenja ili bliskosti sa sugovornicima, za razliku od formalnog jezika koji koristimo u formalnim, važnim situacijama i situacijama s poštovanjem. To je zato što govornici ne koriste uvijek naš jezik na isti način. idiom, budući da se prilagođavamo komunikacijskim situacijama s kojima se susrećemo u životu.
Na primjer, ne govorimo na isti način kada smo na trgu s prijateljima i kada branimo akademski rad pred specijaliziranim žirijem, jer svaka situacija ima razinu potražnje i odgovornost drugačiji. To je razlika između neformalnog i formalnog zapisa. To je isti jezik, ali se koristi na dva vrlo različita načina.
Stoga je neformalna registracija tipična za situacije povjerenja i bliskosti, ili za svakodnevne okolnosti u kojima žene pravila ljubaznošću i protokol opuštaju se. To je ležeran način komunikacije, u kojem obraćamo malo pažnje na sam jezik, budući da imamo druge alate u ovom trenutku koji će nas razumjeti.
Općenito, to uključuje i suučesništvo naših sugovornika, odnosno vrijeme i prostor da se objasni nešto što nije shvaćeno. Također se smatra sinonim od razgovorni jezik.
Može vam pomoći: Usmeni jezik
Karakteristike neformalnog jezika
Neformalni, kolokvijalni ili obiteljski registar karakterizira sljedeće:
- Malo pazi na preciznost i ispravnost kojom se jezik koristi, dopuštajući određenu granicu nepreciznosti i dvosmislenosti, budući da se ne radi o planiranom načinu govora, već o rezultatu čiste improvizacije.
- Omogućuje korištenje punila, grubost, Igre s riječima Y izrazi koji su popraćeni gestama ili mimikom kako bi se međusobno razumjeli, budući da uglavnom imaju suučesništvo sugovornika.
- Pogoduje jednostavnim strukturama, s a leksikon ograničeno, i uvijek daje prednost neposrednom razumijevanju ispred ispravnosti i stila. Stoga je praktično i pragmatično.
- Idite na sleng, the žargon ili vulgarizmi među sugovornicima, na način da tko god sluša izvana, malo će razumjeti od rečenog.
Primjeri neformalnog jezika
Evo nekoliko primjera neformalnog jezika:
Razgovor između dva prijatelja:
Kaže jedan drugome: “Hej, druže, kako ti je starica? Prekjučer si mi rekao da sam napola bolestan, zar ne?" Njegov sugovornik odgovara: "Da, ludo, bili smo kod doktora oko tisuću puta, ali nije u redu."
Kako znamo da je ovaj razgovor neformalan?
- Međusobno se odnose na bezbrižan način ("kompa", "lud").
- Koriste poznati leksikon (“stari” za “majka”; “ne daje nogu s loptom” za “ne može pronaći dijagnozu”).
- Koriste kolokvijalne obrate (“medio malita” za “bolestan”; “kao tisuću puta” za “mnogo puta”).
Razgovor dvojice muškaraca koji su upravo slupali automobile nasred ulice.
Prvi koji izađe iz vozila viče na drugoga: “Jesi li slijep? Zar nisi vidio da je uključio kratka svjetla? Odakle ti licenca?"
Kako znamo da je ton kojim govori neformalan?
- O svom sugovorniku se obraćate na način bez poštovanja, s uvredljivim insinuacijama.
- Iako razgovara sa strancem, odstupa od ljubaznosti (na primjer, ne kaže "ti".
- Postavlja retorička pitanja čija je svrha iskazati svoju ozlojeđenost drugome ("Jesi li slijep?").
Formalni jezik
Za razliku od neformalnog registra, ono što nazivamo formalnim jezikom način je korištenja jezika koji vodi računa o konvencijama i ispravnosti, a obično se koristi u situacijama poštovanja, protokola ili intelektualne potražnje, u kojima neformalni jezik ne bi imao mjesta.
Na primjer, ako ćemo primiti veleposlanika iz druge zemlje, uobičajeno je da se služimo službenim jezikom, pozivajući se na njega službenim titulama i jezikom dostojnim uljudnog razgovora.