- Koja je fatička funkcija jezika?
- Resursi fatičke funkcije
- Primjeri fatičke funkcije
- Druge jezične funkcije
Objašnjavamo što je fatička funkcija jezika, njegove resurse i razne primjere. Osim toga, druge funkcije jezika.
Koja je fatička funkcija jezika?
Fatička funkcija je jedna od šest funkcija (tj. mogućnosti uporabe) Jezik, kako je identificirao ruski lingvist i fonolog Roman Jackobson (1896-1982) u svojoj informacijskoj teoriji iz 1958. godine. Jezične funkcije sići sa komunikacijski čimbenici (pošiljatelj, primatelj, poruka, kodirati i kanal) tradicionalno identificirani, te unaprjeđuju prethodni rad njemačkog jezikoslovca Karla Bühlera (1879.-1963.).
Fatička funkcija jezika, također poznata kao relacijska funkcija, je ona koja se usredotočuje na komunikacijski kanal koji omogućuje fizički prijenos informacija između pošiljatelja i primatelja. U slučaju, na primjer, govornog jezika, kanal su zvučni valovi glasa koji se prenose kroz zrak.
To znači da se fatička funkcija odvija kada se jezik koristi za provjeru dostupnosti i prikladnosti komunikacijskog kanala, prije početka razmjene informacija. Na taj se način provjerava da u kanalu nema prepreka ili prepreka koje bi mogle narušiti kvalitetu komunikacije, ako je ne i u potpunosti otežati.
Za to se koriste govori koji uglavnom nemaju vlastito značenje, ali služe za davanje povratnih informacija o tome komunikacija, odnosno potvrditi da je sve spremno za emitiranje pošiljatelja, a primatelja za primanje.
Resursi fatičke funkcije
Fatička funkcija se očituje kroz različite dijelove jezika, kao što su:
- Pozdrav, koji se može koristiti za pokretanje komunikacijskog kanala ili za izražavanje pošiljatelju da ga je netko spreman čuti.
- Nereferentna pitanja, odnosno pitanja koja nemaju veze s priopćenom porukom, već sa samim komunikacijskim činom, poput "Čuješ li me?" ili "Jeste li još tamo?"
- Popratne fraze i čestice, kao što su "ok", "aha", "jasno" i druge vrste riječi koje zapravo nemaju nikakvo značenje, ali služe da daju sugovorniku do znanja da vaša poruka stiže bez prekida i da može nastaviti emitirati to.
Primjeri fatičke funkcije
Neki primjeri fatične upotrebe jezika su:
- Kad se javimo na telefon i kažemo "Halo?" ili kažemo "zdravo?", mi zaista pokazujemo da smo spremni za početak slanja ili primanja poruke.
- Kad nam pričaju anegdotu, a pošiljatelj nam postavlja pitanja poput "znaš li?" ili "Mogu li se objasniti?" načini su za provjeru da je vaša poruka u potpunosti shvaćena.
- Isto se događa kada nam nešto govore i svako toliko dodamo "da", "ok", "naravno", "umjum" i druge riječi koje same po sebi nemaju značenje, ali potvrđuju pošiljaocu da nastavljamo obratiti pažnju.
- Kad uđemo u trgovinu i pozdravimo upravitelja s "Kako si?" ili "Zdravo", duboko u sebi ne zanima nas njegov život i dobrobit, već želimo da on potvrdi možemo li početi komunicirati s njim i reći mu što želimo.
Druge jezične funkcije
Osim metajezičke funkcije, prema Romanu Jackobsonu, postoje sljedeće funkcije jezika:
- Referentna funkcija, onaj koji dopušta jeziku da aludira na objekte stvarnost, opisuju situacije i izražavaju objektivne, konkretne, provjerljive sadržaje svijeta. Usredotočuje se na poruku i komunikacijsku situaciju.
- Emocionalna funkcija, ono što govorniku omogućuje da komunicira subjektivnu stvarnost, emocionalnog ili unutarnjeg tipa, kao što je osjećaj, percepcija, itd. Da bi se to postiglo, očito se usredotočuje na samog izdavatelja.
- Prizivna funkcija, onaj koji govorniku omogućuje da na određeni način utječe na primatelja, da od njega traži neku vrstu radnje ili ponašanja, ili barem neku vrstu odgovora. Logično, fokusira se na prijemnik.
- Metalingvistička funkcija, onaj koji omogućuje jeziku da se objasni, odnosno pronađe ekvivalente iz jednog jezika u drugi, ili pojasni pojmove koje primatelj ne poznaje, ili čak pretvori elemente iz jednog jezika u drugi. Usredotočuje se na komunikacijski kod.
- Pjesnička funkcija, onaj koji jeziku omogućuje generiranje estetskih učinaka, odnosno privlačenje pažnje na vlastiti oblik i način na koji je poruka izrečena, a ne na samu poruku. U tom smislu fokusira se i na kod i na poruku, a najčešći primjer toga nalazi se u književnih tekstova.