Objašnjavamo što su koordinacijski veznici u gramatici, karakteristike svake vrste i više primjera u rečenicama.
Što su koordinacijski veznici?
U gramatika, poznat je kao veznici na vrstu riječi koje služe kao poveznica između prijedlozi, fraze ili riječi, odnosno veza veznika molitve ili dijelovi govora, doprinoseći kohezija prema Jezik. Riječi su obdarene gramatičkim značenjem, odnosno nemaju vlastito značenje, a unutar rečenice imaju relacijsku, sintaktičku ulogu.
Veznici su vrlo česta vrsta riječi, prisutna u svima Jezici. Njihova je uloga temeljna za a govor uređeni i kohezivni, te se općenito mogu svrstati u dvije velike skupine:
- Koordinacijski ili pravilni veznici, koji povezuju gramatičke jedinice, ostavljajući ih na istoj sintaktičkoj razini, odnosno bez hijerarhizacije i bez mijenjanja zajedničkog značenja.
- Podređeni ili nepravilni veznici, koji povezuju gramatičke jedinice koje nisu međusobno zamjenjive, budući da jedan (podređeni) ima veći hijerarhija nego drugi (podređeni).
Dakle, koordinacijski veznici, koji se nazivaju i koordinativni, grade fraze ili rečenice u kojima globalno značenje ostaje nepromijenjeno, bez obzira koji element dolazi prije, a koji poslije. Neki primjeri ove vrste veznika na španjolskom su: Y, i, ili, ni, ili, mislim, dobro, Da dobro, više, ali, čak i ako, među ostalim.
Vrste koordinacijskih veznika
Koordinacijski veznici mogu biti različitih vrsta, ovisno o vrsti odnosa koji predlažu između povezanih pojmova. Dakle, govorimo o:
- Kopulativni koordinacijski veznici. To su oni koji povezuju elemente kroz akumulaciju pojmova, bilo u pozitivnom smislu (zbrajanje) ili negativnom (oduzimanje), ovisno o njihovom značenju. Na primjer, kada koristimo "i", rečenici dodajemo element s pozitivnim značenjem, kao u "Donio sam krumpir i luk" (ili, što je isto, "donio sam luk i krumpir" ); dok korištenjem "nor" dodajemo element negativnog smisla, kao u "Nisam dobio krumpir ili luk" (ili, što je isto, "Nisam dobio luk ili krumpir"). Drugi takav veznik je "e".
- Disjunktivni koordinacijski veznici. To su oni koji povezuju elemente kroz odnos međusobnog isključivanja, odnosno predstavljanje slučaja u kojem se dvije stvari ne mogu dogoditi u isto vrijeme, ali se moramo odlučiti za jednu. Na primjer, nexus "ili" u "Želite li u kino ili u šetnju?" ("Želiš li u šetnju ili u kino?"); ili vezu "ili" u "Možemo kupiti auto ili motocikl, ili uštedjeti taj novac." Drugi takav veznik je "u".
- Nepovoljni koordinacijski veznici. To su oni koji im se, povezujući sintaktičke elemente, također suprotstavljaju, odnosno predstavljaju proturječan odnos između njih. Na primjer, poveznica "ali" u "Želim te vidjeti, ali moram raditi"; ili “ali” nexus u “Ne nude mi rješenja već više neugodnosti”. Ostali veznici ovog tipa su: "više", "iako", "ipak", "ipak", "ako dobro" ili "naprotiv".
- Distributivni koordinacijski veznici. To su oni koji povezuju elemente tako što ih raspoređuju u rečenici, odnosno raspoređuju ih na neki način. Oni nisu poveznice u strogom smislu, budući da zapravo ispunjavaju semantičku ulogu unutar rečenice i djeluju kroz jukstapoziciju elemenata. Na primjer, slučaj "biti" u "ja ću voljeti bebu, bilo žensko ili muško"; ili slučaj "sada" u "Svejedno ćemo ići u London, sad vlakom, čas brodom, čas zrakom." Ostali veznici ovog tipa su: "si", "ora" ili "čak", uvijek se ponavljaju unutar rečenice.
- Objašnjavajući koordinacijski veznici. To su oni koji povezuju elemente koji izražavaju isto značenje, ali na drugačiji način, kako bi se što bolje objasnilo rečeno. Općenito se pojavljuju izolirani između zareza ili pauze neke vrste. Na primjer, slučaj “to jest” u “Mi ćemo kupiti dionice tvrtke, odnosno ulagat ćemo”; ili slučaj "radije" u "Moj rođak je Talijan, ili bolje rečeno, Milanac". Ostali veznici ovog tipa su: "to jest", "ovo je", "mislim".