Objašnjavamo što je gramatika, njezini dijelovi, razine analize i koje vrste postoje. Također, odnos između gramatike i pravopisa.
Što je gramatika?
Gramatika je skupa pravila o Jezik koji reguliraju upotrebu određenog jezika, kao i sastav i sintaktičku organizaciju molitve. Naziva se i gramatikom znanost koji je posvećen općem proučavanju ovih elemenata. Izraz dolazi od grčkog grammatiké ili "umjetnost slova".
Općenito, pojam gramatika odnosi se samo na sintaktičke i morfološke aspekte jezika, ali je uobičajeno da uključuje i leksičke, semantičke, pa čak i fonetsko-fonološke elemente. Svaki jezik ima svoju gramatiku, zauzvrat obdaren a logika vlastiti, odnosno njihov način organiziranja jezičnih znakova i stoga organizirati stvarnost.
Gramatika je kao područje proučavanja zaokupljala filozofe klasične antike poput Sokrata i Aristotela, iako je prva rasprava o grčkoj gramatici kao takvoj djelo Cratesa de Malosa u drugom stoljeću prije Krista. C.
Zatim tijekom srednjovjekovni, prevladavajući model gramatičkog proučavanja bio je model Ars gramatika autora Elia Donata, iz 4. stoljeća. Zamijenjena je 1492. prvom kastiljska gramatika, djelo Antonija Nebrije, kada je latinski jezik ustupio mjesto njegovim potomcima, kao što su španjolski, francuski, talijanski, katalonski, galicijski i portugalski, između ostalih.
Gramatika i pravopis
Ne govorimo o istoj stvari kad govorimo o gramatici i pravopisu, iako se često uče zajedno, pogotovo u školi. Ali ako gramatikom razumijemo formalnu logiku svakog jezika, pravopis je ispravan način za pisanje riječi i njihovo popraćenje interpunkcijskim znakovima, odnosno normativni dio jezika.
Dobro poznavanje gramatike omogućuje vam rukovanje pravilima jezika i mogućnost izražavanja tečnije, ljepote ili složenije. S druge strane, pravopis nam omogućuje da adekvatno uhvatimo rečeno misao napisano. Međutim, samo rukovanje te dvije stvari omogućuje potpuno ispravan izraz, bez pravopisnih i gramatičkih pogrešaka.
Vrste gramatike
Glavni pristupi proučavanju gramatike su sljedeći:
- Preskriptivna ili normativna gramatika. Kao što mu naziv govori, polazi od ideala i osjećaja što je ispravno u jeziku, da svojim govornicima sugerira odgovarajući ili preporučeni način formuliranja i organiziranja rečenica.
- Deskriptivna gramatika. Za razliku od prethodnog, on ne ocjenjuje kao "ispravan" ili "netočan" način na koji se različiti govornici koriste jezikom, već radije nastoji razumjeti kakva je stvarna upotreba jezičnih normi unutar zajednica ili određene zajednice.
- Tradicionalna gramatika. Riječ je o povijesnom skupu dokumenata i ideja naslijeđenih iz prethodnih civilizacija o tome što je gramatika.
- Funkcionalna gramatika. Ona teži biti opća gramatika prirodnog jezika, odnosno skup osnovnih pravila primjenjivih na različite jezike obdarene različitim gramatikama.
- Formalne gramatike. To su nazivi apstraktnih gramatika, koje svoju logiku mogu primijeniti na neverbalne jezike, kao npr. programski jezici TO.
Dijelovi gramatike
Gramatika se sastoji od četiri jasno diferencirane grane ili dijela, koji služe različitim aspektima jezika. Ovi su:
- Fonetika. Ona koja se bavi redoslijedom glasova koji čine riječi, kao i njihovim promjenama u realizaciji ovisno o njihovoj specifičnoj poziciji ili gramatičkom kontekstu.
- Morfologija. Ona koja se bavi načinom građenja riječi, odnosno načinom na koji spajamo njihove korijene ili glavne fragmente, obdarene leksičkim značenjem, s drugim fragmentima koji moduliraju, mijenjaju ili određuju konačno značenje rečenoga.
- Sintaksa. Ona koja se bavi unutarnjom organizacijom rečenice, prema sekvencijalnoj logici utvrđenoj u gramatičkim zakonima i u logici jezika.
- Semantika. Ona koja se bavi značenjem riječi i njihovom ulogom unutar skupa dinamika i obrasci koji čine jezik.
Razine gramatike
Kao što postoje grane ili dijelovi gramatike, one određuju razine gramatičke analize, odnosno na koju od tih grana obraćamo pažnju pri promatranju ili proučavanju jezika. Na primjer:
- Sintaktičko-morfološka razina. Iz kombinacije morfologije i sintaksa rađa se morfosintaksa, što je pristup verbalnom jeziku s formalno-funkcionalnog stajališta, odnosno u načinu na koji se riječi konstruiraju i organiziraju u govorni lanac obdaren logičkim značenjem.
- Leksičko-semantička razina. Na ovoj razini brinemo samo o značenju i njegovoj korelaciji s riječima, odnosno što je isto, načinu na koji se riječ može odnositi na različita osjetila ili obrnuto.
- Fonetsko-fonološka razina. Sa svoje strane, na ovoj ćemo se razini baviti zvuci koji čine jezik, odnosno glasove i znakove kojima ih predstavljamo.
- Pragmatična razina. Na ovoj razini bavimo se jezikom u njegovom komunikacijskom kontekstu, uzimajući u obzir elemente i upotrebe koji nisu kanonski, odnosno nisu promišljeni u gramatičkim "normama" jezika, ali služe kao potpora pri izražavanju njihovog sadržaja. .