Biopsychology pokušava objasniti ljudsko ponašanje i iskustvo te ih sagledati u biološkom kontekstu prema tijelu.
Što je biopsihologija?
Odnosi između osnovnih bioloških procesa i reakcija ljudi u njihovim obrascima ponašanja zanimljivi su za biopsihologiju, pri čemu su uključeni procesi svih tjelesnih organa, s prioritetom svih procesa u mozgu.
Biopsihologija je grana psihologije, ali i neuroznanosti. Posebno se detaljnije ispituje aktivnost organizma na osjećaje, ponašanje, snove i mišljenje. Razmatraju se i psihološka stanja i njihov utjecaj na biološke funkcije i strukture.
$config[ads_text1] not found
Metode i struje
U tome naravno igraju procesi u mozgu i u središnjem živčanom sustavu. U biopsihologiji studija se usredotočuje na ljudsko biće. Radovi psihologa Williama Jamesa i Wilhelma Wundta, koji su među osnivačima moderne i znanstvene psihologije, utrli su put ovoj pod-disciplini psihologije.
Iako biopsihologija ima središnju osnovnu temu, ona se još uvijek može podijeliti u različita pridružena pod-područja. Jedno od glavnih područja je fiziološka psihologija, koja proučava koji se mehanizmi ponašanja neurona pojavljuju za vrijeme manipulacije živčanim sustavom. Fokus je na formiranju teorija i njihovih povezanih modela objašnjenja, koje su proistekle iz rezultata različitih eksperimenata.
Obično se takvi pregledi odvijaju na biološkoj razini, posebno kao intervencije na mozgu kako bi se promatrali učinci na parametar ponašanja kroz vrlo specifičnu manipulaciju. Pokusi na životinjama korisni su o ljudskom ponašanju, npr. B. Rezultati vizualne percepcije i reakcije, što se događa kad memorija uči nove uvjete ili kakve interakcije postoje između ponašanja i hormona. Ljudski se mozak razlikuje od životinjskog mozga uglavnom po svom kortikalnom razvoju i veličini. Stoga se iz reakcija životinje mogu izvesti različite reakcije i principi ljudskog moždanog djelovanja.
$config[ads_text2] not foundBudući da je oštećenje mozga, npr. Ako medicinske intervencije, ozljede ili bolesti uvijek utječu na ljudsko ponašanje, neuropsihologija je također važno glavno područje biopsihologije. Ovdje se mogu izvući zaključci o ponašanju zdrave osobe promatranjem i analizom poremećaja u ponašanju u slučaju oštećenja mozga. Dešifrirano je u. a. koja je regija mozga odgovorna za koje mentalne i emocionalne procese, npr. B. za učenje, pažnju ili sjećanje. To zauzvrat može poboljšati stanje bolesne osobe. Uspjesi u neuropsihologiji su, na primjer, liječenje govornih poremećaja nakon traumatične ozljede mozga ili moždanog udara.
Psihofiziologija, koja proučava odnos fizičkih i psiholoških procesa, jednako je utjecajna. To može biti B. Osjećaji, ponašanje, čak i promjene svijesti i povezanost s moždanom aktivnošću, cirkulacijom, motoričkim sposobnostima, disanjem i oslobađanjem hormona. Pri tome bi pokazatelje trebalo bolje identificirati, što zauzvrat omogućava pristup intelektualnim procesima neverbalne naravi, npr. B. kakve učinke spavanja, stresa ili drugih stresa imaju na mozak i tijelo i koje su bolesti povezane s njima, uključujući popratne okolnosti.
$config[ads_text3] not foundPsihoparmakologija proučava učinke lijekova, psihotropnih lijekova i lijekova na ljudski mozak i živčani sustav. Zbog toga je i grana biopsihologije. Takve kemijske tvari nisu potrebne za prosječnu staničnu funkciju, ali učinci koje imaju na ljudsko iskustvo i ponašanje i mjesto djelovanja središnjeg živčanog sustava pružaju uvid u ono što se događa u tijelu kad aktivira svoje psihoaktivne tvari ,
Interakcija između hormonskog i imunološkog sustava, mozga i percepcije, središnjeg živčanog sustava i ponašanja tada pružaju informacije o ne tako jednostavnim dešifriranju procesa u z. B. psihosomatske bolesti ili fizički i psihološki učinci anksioznosti.
Uloga usporedne psihologije također igra ulogu koja se bavi genetikom i evolucijom različitih vrsta i njihovim ponašanjem, uključujući z. B. primati ili razne vrste ptica. Isto tako, kognitivna neuroznanost, koja proučava ljudsko pamćenje i njegove neuronske mehanizme, neuroanatomija, koja proučava strukturu središnjeg živčanog sustava, ili neurokemiju, koja se bavi kemijskim osnovama moždane aktivnosti.
Ovdje možete pronaći svoje lijekove
➔ Lijekovi za smirenje i jačanje živacaMetode dijagnoze i ispitivanja
Biopsihologija koristi sva navedena pod-područja kako bi postavila medicinsku dijagnozu, za što su korisna i biopsihološka istraživanja i pokusi na životinjama.
Konkretno, slikovne metode pružaju informacije o funkciji mozga. Programi učenja, pohranjivanje memorije i obrada podražaja koriste se za istraživanje mozga, koji zauzvrat ilustriraju promjene u protoku krvi, potrošnji energije ili metaboličkim procesima u određenim regijama mozga, a mjere se slikovnim metodama kao što su elektro- ili magnetoencefalografija, pozitronska emisijska tomografija ili magnetska rezonanca.
$config[ads_text4] not foundOstale su metode elektrofiziološke, npr. B. korištenje EEG-a, pri čemu se mogu prepoznati različita stanja moždane aktivnosti, što zauzvrat daje pretpostavke o prostornoj raspodjeli živčane aktivnosti. Također se provjerava kardiovaskularna aktivnost i kretanje mišića i očiju.
U području pokusa na životinjama za istraživanje se koriste invazivne metode zbog kojih je potrebno prodrijeti ispod površine tijela, zbog čega se ne provode na ljudima. Na taj način, određene regije mozga mogu se selektivno uključiti ili isključiti elektrodama i električno generiranim naponom. To se koristi za provjeru onoga što aktivira ponašanje na uništavanju određenih tkiva ili moždanih regija i što se događa ako je veza između određenih područja mozga i ostatka središnjeg živčanog sustava prekinuta ili potpuno blokirana.
