autoritet

Objašnjavamo što je autoritet, njegovo porijeklo i koje vrste postoje. Također, njezin odnos s moći i što je zloporaba ovlasti.

Ovlaštenje je legitimno vršenje zapovijedanja, jer ga prihvaćaju podređeni.

Što je autoritet?

Pod pojmom ovlasti podrazumijevamo legitimno vršenje zapovijedanja, odnosno na limenka koji se sporazumno i regulirano dodjeljuje svakome tko posjeduje potrebne kompetencije za rukovodstvo val odlučivanje.

Dakle, kada je a osoba Uz autoritet koji daje instrukcije, normalno je da se njegovi podređeni osjećaju potaknutim da ih izvrše. Ovo posljednje, to prihvaćanje i priznavanje zapovijedi, ključno je za razumijevanje autoriteta i razlikovanje od drugih nelegitimnih oblika moći.

Riječ autoritet dolazi iz latinskog auctoritas, izvedeno iz auktor ("Autor"). U Starom Rimu, ova posljednja riječ nije se odnosila samo na one koji nešto stvaraju ili stvaraju nešto vrijedno, kako mi danas razumijemo, već je aludirala i na one koji se brinu da nešto raste ili da to izvedu na pravi put.

Dakle, auctoritas je bilo priznanje beneficirane vlasti koja se vršila nad drugim, odnosno da je vladar imao auctoritas ("Autoritet") u mjeri u kojoj je njezin vlada bio dobar i prihvaćen od svog naroda.

Autoritet je predmet proučavanja raznih disciplina kao npr pravo, the politika i sociologija, među ostalima, a filozofski su mu pristupili i mislioci kao što su Max Weber (1864.-1920.) ili Alexandre Kojève (1902.-1968.).

Porijeklo autoriteta

Svaka vlast ima porijeklo, u smislu da svoj legitimni i formalni karakter duguje ispunjenju neke vrste pravila društveno-političkog kockanja. Tako, na primjer, u a demokracija usklađenost s odredbama zakonima a narodno sudjelovanje je ono što odlučuje tko ima politički autoritet.

Ova se figura pojavila zajedno s društva ljudska bića, rezultat potrebe za ljudi udružiti se kako bi osigurali zajednički opstanak u neprijateljskom svijetu.

Potreba za hijerarhije, metode organizacije i oblika političke moći tada bi se pojavili kao oruđe za vođenje društva, za odlučivanje koga se sluša i što učiniti kada Vođa propada ili ne može i dalje biti, budući da više nije od koristi cijelom društvu kojim je upravljala.

Vrste ovlasti

Tradicionalni autoritet temelji se na tradiciji koja dopušta nasljednu moć.

Prema postulaciji Maxa Webera, autoritet se klasificira u tri različite vrste, prema načinu na koji se prima ili zarađuje:

  • Tradicionalni autoritet. Temelji se na principu navika (uobičajeno), odnosno nastavak na način na koji se radilo prije. Ova vrsta autoriteta stječe se zahvaljujući tradicija, odnosno da pravila i sporazumi koji su tijekom vremena učvršćivani u društvu s generacije na generaciju i omogućuju upravljanje nasljednom, prenosivom i iracionalnom moći, kao što je slučaj s monarhije, čiji se pristup prijestolju prenosi s oca na sina.
  • Racionalno-pravna vlast. Temelji se na paktu ili sporazumu, odnosno na onome što zakoni utvrđuju ( pozitivno pravo). Ona upravlja vlašću u skladu s načelom poslušnosti zakonu, a ne osobi koja vlada, i odgovara na formalni okvir kroz koji se navedena vlast mora provoditi, kao što to radi izabrani predsjednik da upravlja zemlja, čija je moć ograničena drugima političke moći i nužno se mora pokoriti vladavini prava.
  • Karizmatski autoritet. Temelji se na Poštujem, divljenje i odanost sposobnostima osobe, za što predlaže model iracionalne i personalističke moći, koja ipak na kraju postaje tradicionalni autoritet. To je, na primjer, slučaj s autoritetom propovjednika nad svojom kongregacijom ili kapetana sportskog tima.

S druge strane, čitajući druge autore, također se mogu razlikovati pravni oblici vlasti (koji su nametnuti obvezom) i moralni oblici vlasti (koji su nametnuti uvjerenjem).

Autoritet i moć

Iako svaka vlast podrazumijeva korištenje moći i zapovijedanja, ne smijemo miješati autoritet sa samom moći. Prvi mora imati temelje, odnosno moraju ga priznati oni koji su mu podređeni, dok se vlast može vršiti na tiranski i nesuglasni način.

Na primjer, legitimno izabrani predsjednik je autoritet, dok vojni čovjek koji daje a državni udar i uspostavlja a diktatura ima moć, ali unatoč otporu građana.

Zloupotreba ovlasti

Kada govorimo o zlouporabi ovlasti ili ovlasti, obično mislimo na nelegitimno i/ili nezakonito rukovanje moći od strane osobe koja joj pristupa zahvaljujući svojoj ovlasti.

Odnosno, to se događa kada netko obdaren autoritetom koristi svoju moć za promicanje sebe ili svojih interesa. Takvo kršenje pravila igre protivi se njegovom vlastitom autoritetu i može ga, po mišljenju njegovih podređenih, lišiti njega, a time i pristupa moći.

!-- GDPR -->