Objašnjavamo što je prozelitizam, porijeklo tog pojma i njegova različita značenja. Također, vjerski i politički prozelitizam.
Što je prozelitizam?
Prozelitizam je čin pokušaja uvjeravanja drugih da se obrate na religiju ili zauzmu stajalište, kroz propovijedanje, govorništvu i drugačije strategije argumentirano i diskurzivno.
Ovaj izraz je izveden od riječi prozelit, sinonim adepta, sljedbenika ili obraćenika. Židovi su ga koristili u biblijskoj antici za one strance koji su usvojili svoje religija.
Dolazi iz grč izgledi, “Nedavno stigao (u stranu zemlju)”, ali je na španjolski došao preko crkvenog latinskog (prozelit), zaposlen u srednjovjekovni kao sinonim za "nedavno obraćene", odnosno one koji su nedavno prihvatili kršćansku religiju. Dakle, prozelitizam je bio napor da se pridobiju novi prozeliti za svoju religiju ili svoje gledište.
Dakle, iako se pojam prozelitizam ne odnosi isključivo na kršćanstvo, on je vrlo prisutan u njegovoj povijesti, budući da ova religija smatra evangelizaciju zapovijedom, odnosno prenošenjem doktrina od kršćanskih evanđelja svakome tko ispovijeda drugu religiju ili je nema.
Međutim, često se pravi razlika između evangelizacije i prozelitizma, budući da potonji ima negativne konotacije, odnosno često se smatra obraćenjem putem lažnih, neiskrenih, prijevarnih ili manipulativnih strategija.
U svakodnevnom jeziku, prozelitizam se smatra oblikom propagande ili nepoštene ideologizacije, koji je više posvećen na bilo koji način povećanju redova sljedbenika same stvari, nego raspravi oko istina i legitimno uvjerenje treće strane u vezi s našim stajalištem. Na taj način prevladava negativna konotacija.
Religijski prozelitizam
Vjerski prozelitizam vrlo je čest, ne samo u kršćanskim crkvama, koje smatraju dijelom svojih vjerskih dužnosti “širiti riječ”.
Zapravo, većina vjera smatra da je to legitimno kada se sastoji od pridobijanja sljedbenika putem čistog duhovnog uvjerenja, to jest, ograničavanja na ono što sama religija predlaže i na argumentima koje koristi za održavanje svog svjetonazora. To je poznato, kao što smo prije rekli, kao “propovijedanje”, “obraćenje” ili, u kršćanstvu, “evangelizacija”.
S druge strane, osuđuje se kada se provodi kroz optužbe drugih kultova, ili korištenje moralne, fizičke ili verbalne prisile. Varljivom se smatra i kada pribjegava ponudi ekonomskih, društvenih ili političkih ovlasti i koristi, odnosno pribjegava svemu što nije striktno iz mističnog i duhovnog područja.
U potonjim slučajevima većina crkava osuđuje prozelitizam kao nepoštenu praksu među različitim postojećim kultovima, suprotno ekumenskom duhu i vjerskoj toleranciji.
Politički prozelitizam
U svijetu politike prozelitizam ima negativne konotacije. Politički se prozelitizam sastoji, logično, u pridobijanju sljedbenika za političku stvar kroz postupke koji se smatraju "nepoštenim": obećanja, mito, lažne optužbe, između ostalog, koji odmiču od zdravog vođenja politike, koja bi trebala biti objektivna razmjena ideja i prijedlozi.
Prozelitizam se osuđuje i kažnjava u različitim zakonima, u nekim slučajevima pravno i pravno, u drugima samo sa gledišta moralne. Sve ovisi o tome gdje se postavlja granica između podnošljivih praksi i onih koje se smatraju nepoštenim ili demagoškim.