Objašnjavamo što je nacizam bio, kako je nastao, njegove karakteristike i odnos prema fašizmu. Također, što je bio holokaust.
Što je bio nacizam?
nacizam ili nacionalsocijalizam (na njemačkom jeziku nacionalsozialismus) je njemačka varijanta fašizam, pojavio se 1920. Promicali su ga Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija (NSDAP) i njezin vođa Adolf Hitler (1889.-1945.).
Bila je to ideologija i politička praksa reakcionarnih vrijednosti, totalitarna, koji je razlikovao građana od njegove rase, te da je uspostava trećeg njemačkog carstva (tzv. Trećeg Reich).
S nacizmom na vlasti, Njemačka je brzo postala a diktatura i militarizirati svoje društvo. Izgrađen je jednostranački režim koji je u Adolfa Hitlera pohranio cjelokupnu političku moć, stvarajući mu poziciju "vodiča" ili "Vođa” (führer), navodno predodređen providnošću da dovede Njemačku do nekadašnje slave. Takve su težnje dovele do Europa do Drugog svjetskog rata.
Međutim, najkontroverznija značajka nacizma vjerojatno je bila njegova posebna interpretacija povijesti iz godine evolucijske teorije Charlesa Darwina, u onome što je poznato kao “socijalni darvinizam”, tj vjerovanje u kojem se različite ljudske etničke skupine moraju međusobno natjecati kako bi preživjeli samo jaki i sposobni, preuzimajući sve resurse.
Potonje je dovelo do nacizma i njemačkog naroda da progone smatrane "inferiornim rasama" (untermenschen), posebice Židove, koje je Hitler ispovijedao osobitu mržnju, te poduzeti mjere za njihovo prisilno deportiranje, a zatim, u kritičnim vremenima Drugoga svjetskog rata, za njihovo istrebljenje.
Karakteristike nacizma
Nacizam nije uvijek bio dosljedan svojim ideološkim pretpostavkama, niti se mogao objasniti tradicionalnim političkim terminima. Općenito govoreći, karakteriziralo ga je sljedeće:
- Bio je to antidemokratski, totalitarni, militaristički pokret, rasistički Y nacionalistički, okomito organizirana oko lika svog vječnog i neprikosnovenog vođe, Hitlera.
- Njezina je ideološka pozicija težila biti "treći put" između konzervativne desnice i revolucionarne ljevice. Tako je promovirao a Stanje snažno i ujedno snažno raslojeno društvo, s građanima prvog, drugog i trećeg reda, etnički diferenciranim.
- Nacizam je imao neprijatelje marksizam i svi oblici komunizam ili anarhizam, ali se i protivio buržoazija tradicionalnog i židovstva, videći u potonjem simbol lihvarstva i pozajmljivanja. U svojim nacionalističkim zabludama, nacisti su čak tvrdili da su svi oni dio globalne zavjere protiv Njemačke.
- Nacistička država bila je represivna i policijska, jednostranačka, i na nju se gledalo kao na neprijatelje narod ne samo Židovima i komunistima, nego i homoseksualcima, Jehovinim svjedocima, Ciganima i svima onima koji su se protivili njegovom modelu vlada. Mnogi od njih su svedeni na robovski rad i kasnije zatvoreni u koncentracijske logore.
- Nacistička vanjska politika temeljila se na ideji "životnog prostora" (Lebensraum) potrebno njemačkom narodu da postigne slavu za koju je bio predodređen. Za to je bilo potrebno pripojiti teritorije susjedima istočne Europe i ponovno ih naseliti njemačkom krvlju, nakon što su ih "očistili" od njihovih tradicionalnih doseljenika.
- Nacisti su sebe smatrali izravnim potomcima naroda arijevski, navodna rasno i jezično homogena indoeuropska etnička skupina, iz koje bi potjecali svi tradicionalni europski narodi. Zbog toga su na rasno miješanje gledali kao na čin protiv prirode a bdjeli su i na očuvanju genetske čistoće njemačkog naroda.
Uspon nacizma
Iako je pripadao još uvijek manjinskoj stranci, Hitler je 1933. imenovan kancelarom.
Nacizam se pojavio u Njemačkoj Weimarske Republike, uspostavljene nakon njemačkog poraza u Prvi svjetski rat i potpis od Versajski ugovor, u kojem su gubitnici sukoba bili podvrgnuti nizu poraznih političkih i gospodarskih uvjeta.
Ogorčenost, nezadovoljstvo, loši životni uvjeti i osjećaj izdanosti bili su neki od osjećaja koji su visili u zraku, a odzvanjao je i Hitlerov glas.
Nadalje, od početka 20. stoljeća snažno se pan-germanističko osjećanje ugnijezdilo u njemačkom stanovništvu Europe, unutar i izvan Njemačke i Austro-Ugarskog Carstva, žudeći za moćnom nacijom koja bi ih okupila, ili kako je kasnije sam Hitler predložio: "Reich koji traje tisuću godina."
Tako se 1919. Hitler pridružio Njemačkoj radničkoj stranci (DAP), čije je nacionalističko propovijedanje zavelo, i brzo postao jedan od njezinih vođa i glavnih govornika.
Nakon reforme stranke i osnivanja NSDAP-a, Hitler je 1921. prvi put predstavljen kao führer, započevši bjesomučnu utrku za preuzimanje političke vlasti, usred klime opće krize za koju su okrivljeni socijaldemokrati. Nacisti su stvorili vlastite šok trupe, SA (sturmabteilung) kojima paradirati i zastrašivati svoje protivnike.
Ruku pod ruku s drugim političkim akterima kao što je Franz von Papen (1879.-1969.), koji je Hitlera vidio kao marionetu preko koje se može postići moć, nacistička stranka ušla je u upravljanje državom unatoč tome što je još uvijek bila manjinska stranka. Tako je Hitler 1933. imenovan kancelarom Njemačke, čime je dobio kontrolu nad Izvršna moč.
Njegova prva akcija bila je zahtjev za raspuštanje parlamenta (Reichstag) i raspisati nove izbore za istu godinu, koji su prekinuti paljenjem zakonodavne zgrade (vjerojatno po Hitlerovoj naredbi) i proglašenjem izvanrednog stanja, što je dovelo do ukidanja temeljnih prava iz Ustava 1919. godine.
U svakom slučaju, izbori su održani i nacizam je osvojio 44% glasova. Ali Hitler je imao asa u rukavu: zatražiti deklaraciju o posebnim ovlastima od parlamenta kako bi upravljao krizom.
Ovaj omogućavajući Zakon dobio je 1933. zahvaljujući snažnoj društvenoj i političkoj prisili od strane članova nacističke stranke. Nakon što su dobijene diktatorske ovlasti, Hitler je zabranio i raspustio oporbene stranke, započevši svoj politički režim.
Sljedeće godine dogodila se zloglasna "noć dugih noževa" (Nacht der langen Messer) u kojem su nacističke trupe (novostvoreni SS i Gestapo) opsjedali ostatke njemačkih protivnika, ubijajući i hapseći glavne političare.
Među žrtvama su bili i bivši kancelar Kurt von Schleicher (1882-1934), ili bivši Hitlerovi suborci koji više nisu bili korisni za zapovjedništvo ili čije odanost bio je sumnjičav, poput Gregora Strassera, Gustava Rittera von Kahra i Ernesta Röhma.
Kroz ovo državni udar, nacizam je preuzeo gotovo sve strukture Države. Posljednji koraci prema potpunoj diktaturi dogodili su se nakon smrti njemačkog predsjednika Paula von Hindenburga (1847.-1934.): Hitler je 1934. objavio da će ovlasti predsjednika od sada biti prebačene na kancelara, odnosno na njegovu osobu.
Dakle, nakon održavanja plebiscita za odobravanje na kojem su nacisti dobili 90% glasova, njemački Treći Reich je formalno započeo.
Holokaust
Danas je poznat kao holokausta (na hebrejskom Šoa, "Katastrofa") za ono što su u to vrijeme nacisti krstili kao "konačno rješenje" (Endlösung) za Židove Europe, odnosno sustavnog i opsežnog plana za istrebljenje „inferiornih rasa“ koje su tijekom Drugoga svjetskog rata nastanjivale zemlje koje je okupirala njemačka vojska, posebice Židova.
Sličan genocid dogodio se između kasnog ljeta 1941. i kraja rata 1945. Stajao je života dvije trećine židovskog stanovništva Europe, procjenjuje se da ima 6 milijuna ljudi.
Osim toga, milijuni Poljaka, Cigana, tjelesnih i mentalnih invalida, homoseksualaca i sovjetskih ratnih zarobljenika pogubljeni su duž mreže koncentracijskih logora i prisilnog rada, od kojih su mnogi također imali plinske komore i industrijske krematorije.
Holokaust se smatra najvećim genocidom 20. stoljeća i jednim od najvećih u suvremenoj povijesti čovječanstvo.
Nacizam i fašizam
Općenito, nacizam i fašizam su više ili manje ekvivalentni pojmovi. Obje su ekstremne, radikalne i nedemokratske političke tendencije, posebno one s rasističkom ili rasnom pozadinom. ksenofobični. Međutim, u to vrijeme, izraz „fašistički“Mislio je na talijanski politički pokret koji je homologan nacizmu, koji je vodio Benito Mussolini.
Talijanski fašisti su se pridržavali sličnih militarističkih, antikomunističkih i imperijalističkih vrijednosti kao Nijemci. Ime su dobili po latinskom izrazu fascima, što se prevodi kao "činiti", a koje su stari Rimljani koristili kao simbol vlasti. Njegov je zadatak bio vratiti u Italiju slavu starog Rimskog Carstva i zauzeti afričke kolonije svojih europskih suparnika.
Pad nacizma
Nacizam je dočekao svoj kraj početkom 1945., kada je njemački Treći Reich konačno poražen od strane združenih vojski Sovjetskog Saveza i zapadnih saveznika (Sjedinjenih Država i Velike Britanije).
Pošto je sve već izgubljeno, Hitler i mnogi njegovi najviši dužnosnici počinili su samoubojstvo u svom podzemnom bunkeru u Berlinu. S druge strane, mnogi od visokih vojnih vođa Reicha bili su zarobljeni i suđeni pred međunarodnim sudom na Nürnberškom procesu između 1945. i 1946. godine.