sirovina

Ekonomija I Finanza

2022

Objašnjavamo što je sirovina, kako se klasificira i zašto je toliko važna. Osim toga, zemlje koje ga izvoze i primjeri.

Potražnja za sirovinama u industrijskom društvu je stalna i obilna.

Što je sirovina?

Sirovinom se smatraju svi oni elementi ekstrahirani izravno iz priroda, u svom čistom ili relativno čistom stanju, a koji se kasnije, industrijskom preradom, može pretvoriti u finalnu robu za potrošnja, Energija ili poluproizvoda koji zauzvrat napaja druge sekundarne industrijske krugove. Oni su osnovni input industrijskog lanca, a zbog primarni sektor proizvodnog lanca.

Brojne su vrste i oblici sirovina, čak procesa razrade. Mehanizmi njegovog dobivanja također su raznoliki, jer su nam neke sirovine izravno na dohvat ruke, a druge moramo tražiti u dubinama Zemljina kora (rudarstvo), na dnu mora ili čak moraju biti dobiveni ili sintetizirani iz drugih sirovina.

Potražnja za sirovinama u društvo Industrija je konstantna i bogata, ne samo za proizvodnju robe široke potrošnje, već i za napajanje procesa proizvodnje energije, spaljivanjem fosilna goriva ili atomska obrada minerala kao što je uran. Paradoksalno, zemlje koje proizvode ovu sirovinu uglavnom su iz trećeg svijeta, odnosno najnerazvijenije, jer moraju skuplje konzumirati proizvode razvijenih zemalja s vlastitim sirovinama.

Vrste sirovina

Nafta postoji kao proizvod dugih geoloških procesa.

Sirovine se mogu klasificirati na različite načine, počevši od dostupnosti na našem planetu. Dakle, može se govoriti o:

  • Neobnovljiva sirovina. Ono što postoji kao proizvod dugih geoloških ili povijesnih procesa u naš planet, a čije pričuve teku rizik završiti ako stopa potrošnje ne slijedi racionalne obrasce. Na primjer, njega Nafta ili fosilnog ugljena.
  • Obnovljiva ili preobilna sirovina. Onaj koji je ili stalno i brzo reprodukcija, ili na razinama koje su toliko obilne da ih je praktički nemoguće iscrpiti, barem kratkoročno i srednjoročno. Na primjer: plin vodik ili solarna energija.

S druge strane, sirovina se također može klasificirati prema podrijetlu:

  • Podrijetlo povrća. Dolazi sa drveća, bilje, sjemenke, voće i prirodni derivati, kao što su drvo, guma, pluta itd.
  • Životinjsko podrijetlo. Jesu ili su bili dio života a životinja, odnosno njihovih tijela (vuna, koža, kože itd.) ili njihovih vitalnih procesa (mlijeko, biseri, svila itd.).
  • Mineralno podrijetlo. Materija iz kopnenih naslaga, ili iz amalgama i smjese iz metali i drugi elementi, kao što je željezo, bakar, zlato, srebro itd.
  • Fosilno podrijetlo. To je organski otpad podvrgnut tisućljetnim procesima sedimentacije i fosilizacije, što rezultira ugljikovodici visoke kemijske i energetske vrijednosti.
  • Univerzalno porijeklo. Elementi stvoreni zajedno s planetom, prisutni u običnim tekućim ili plinovitim tvarima, kao npr Voda ili zrak.
  • Sintetičko podrijetlo. Materijali koji ne postoje u prirodi i moraju ih stvoriti ljudsko biće, poput određenih izotopa urana.

Važnost sirovine

Sirovina se smatra osnovom ljudskog industrijskog procesa, odnosno početnom točkom svakog proizvodnog ili proizvodnog lanca. Bez toga ne bi bilo elemenata za transformaciju i kombiniranje kroz različite procese, kako bi se dobili oni razrađeniji i s dodanom vrijednošću. Iz tog razloga cijena sirovine utječe na konačne cijene proizvodi razrađeni, a interveniraju operativni čimbenici kao što su njihovo obilje, njihova teškoća ekstrakcije ili njihova poteškoća transformacije.

Zemlje izvoznice sirovina

U Aziji, Africi i Južnoj Americi obiluju mineralni i biološki resursi.

Velike zemlje koje proizvode sirovine u svijetu 21. stoljeća uglavnom su zemlje tzv. Trećeg svijeta, posebno zemlje Azija, Afrika i od Amerika juga, gdje postoje obilni mineralni i biološki resursi za izvoz. To se događa s rudarstvom i zemljama izvoznicama nafte i ugljikovodika, kojih ima u izobilju na Bliskom istoku i američkom kontinentu (Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Meksiko, Venezuela, Bolivija).

Veliki paradoks Ekonomija ovih zemalja temelji se na tome da sirovinu izvoze u industrijalizirane zemlje, s kojima proizvode potrošačke predmete, a zatim proizvedenu robu troše natrag i po višoj cijeni po jedinici, čime se uzgaja Ekonomija uvoznik i ovisnik. S druge strane, pad određenih resursa ili rastuća ekološka šteta koju vađenje sirovina nosi, poskupljuje cijene sirovina i stoga tržišta doživljavaju nestabilnosti koje zauzvrat utječu na politike odnosa između zemalja izvoznica sirovina. i visoko industrijalizirane zemlje.

Sirovina u računovodstvu

U Računovodstvene znanosti, Sirovi materijal je bilo koja vrsta inputa neophodna za pokretanje proizvodnog ili proizvodnog lanca. U tom smislu, upravljanje Računovođa se bavi raznim aspektima:

  • Nabavne cijene. Budući da su oni osnovno plaćanje, tako da se industrijski ili proizvodni proces može ovjekovječiti tijekom vremena. Bez otkupa sirovina nema poslovne budućnosti.
  • Zalihe. Odnosno, sirovina spremljena ili pohranjena za slučaj kašnjenja, nestašice itd. i troškovi koje navedeno skladište sadrži.
  • Kvaliteta. Budući da kvalitetnija sirovina jamči gotove proizvode slične kvalitete, a time i višu cijenu na tržištu.

Onečišćenje

Aktivnosti poput rudarstva ostavile su trag u svijetu uništavajući ekosustave.

Jedan od velikih nedostataka gomilanja sirovina ima veze s onečišćenja i ekološke štete, koje su, čini se, neizbježne posljedice aktivnosti kao što su rudarstvo, sječa, ribolov ili eksploatacija nafte. Ovo je pretrpjelo štetu na ekosustav, dodane sekundarnim aktivnostima industrijske transformacije, ostavile su traga na svijetu u vidu uništavanja ekosustava, osiromašenja biološka raznolikost i pogoršanje stanja Zdravlje ljudski.

Primjeri sirovina

Neki uobičajeni primjeri sirovina su:

  • Drvo, pluto, guma i celuloza za izradu papira.
  • Nafta, ugljen, prirodni gas i druga fosilna goriva.
  • Zlato, srebro, dijamanti i drugi plemeniti metali.
  • Uran, boksit i drugi teški metali.
  • Bjelokost, svila, krzno i ​​drugi životinjski proizvodi.
!-- GDPR -->