vučji

vučji je prelijepa biljka koju treba pogledati na cesti i na cesti, ali i u vrtovima kod kuće. Pored glavne uloge koju ima u poljoprivredi, to je i od sve veće važnosti za zdravlje.

Pojava i uzgoj lupine

Lupins, povremeno i Vuk od graha ili Smokva graha nazvani, pripadaju mahunarkama i, unutar toga, poddružini leptira. Ime je izvedeno od latinskog "lupus" (vuk), vjerojatno zbog dlakavih, vuneno-sivih mahuna sjemenki. Lupin je porijeklom prvenstveno iz Sjeverne Amerike i mediteranskog područja, ovisno o kojoj je vrsti. Najpoznatije vrste lupina su plavi, bijeli i žuti lupin.

Postoji i crveno kultivirani oblik. Lupini preferiraju lagana i ilovasta tla s puno sunca. Višegodišnje su i mogu doseći visine od oko 1,50 metara. Listovi su raspoređeni poput prstiju. Od lipnja do kolovoza, ovisno o boji lupine, cvjetovi u obliku leptira pojavljuju se na grožđu koje je dugo 20 do 60 centimetara. Početkom jeseni sjeme se formira iz cvjetova u mahunama dužine četiri do šest centimetara. Biljka ima duboko korijenje koje može doseći jedan do dva metra duboko u zemlju. Zbog toga što može formirati dušik u korijenskim gomoljima, često se koristi i za poboljšanje tla i gnojidbu.

Učinak i primjena

Sjeme divljih lupina i vrtnih lupina sadrži otrovne gorke tvari, uključujući lupinin i spartenin. Lupinin može uzrokovati fatalnu respiratornu paralizu, a štedi može prouzročiti kolaps cirkulacije. Međutim, u povijesti su lupini oduvijek imali važnu ulogu u prehrani ljudi i životinja, a dijelom i u medicini. Egipćani su već uzgajali biljku i faraonima davali sjeme lupine kao groblje.

U drevnoj Grčkoj, liječnici su koristili sjeme lako probavljivost za liječenje. U doba rata i teškoća, sjemenke lupine služile su kao važan izvor proteina. Sposobnost lupina kao gnojiva tla cijenjena je u prošlosti, a i danas, jer može vezati dušik u tlu. U biljnoj medicini lupini ne igraju tako važnu ulogu, jer imaju fluktuirajući sadržaj aktivnih sastojaka, ali oni su još važniji u prehrani.

Međutim, gorki alkaloidi su opasni za ljude i životinje. Da bi sjeme bilo pogodno za prehranu, nekada su ih zalijevali da bi filtrirali toksine. U 1920-ima je započeo uzgoj lupina niske toksičnosti kako bi se ublažio ovaj problem, budući da protein, posebno plavi lupin, ima blagotvoran učinak na snižavanje visoke razine kolesterola i lipida u krvi.

Znanstveni testovi tek trebaju pokazati koliko je ovaj učinak opsežan. Danas već postoje sorte bez alkaloida, što znači da se gorke tvari više ne ekstrahiraju. Za razliku od ostalih mahunarki, lupini nisu otrovni ni kada su sirovi. Zbog niskog sadržaja purina, pogodni su i kao prehrana za reumatske bolesti. Zbog glutena i laktoze toleriraju ih i osobe s netolerancijom na gluten i laktozu.

Osim toga, imaju nizak glikemijski indeks, ne podižu razinu šećera u krvi, pa su stoga prikladni i za dijabetičare. Lupini se već koriste na mnogo načina u prehrani: za mliječne proizvode, tofu, veganske pljeskavice, kobasice i drugu hranu na biljnoj osnovi te kao brašno u pecivima.

Zbog neutralnog okusa, mogu se koristiti za sve okuse, od slatkih do ljutih. S ekološkog stajališta, lupin je dobra alternativa soji koja je zapala zbog sve većeg genetskog inženjerstva i krčenja šuma. Lupini rastu čak i na jakim, pjeskovitim tlima.

Važnost za zdravlje, liječenje i prevenciju

Istraživanja su dugo pokazala da su sjemenke lupina koje sadrže proteine ​​prava alternativa soji. Posebno se ističe njihov visoki udio proteina s gotovo 40 posto bjelančevina, koji bez problema mogu pratiti soju. Sadrži sve esencijalne aminokiseline, kao i vitamin A, vitamin B1 i važne minerale poput kalcija, željeza, magnezija i kalija.

Međutim, još uvijek nije moguće pružiti dokaze o vitaminu B12. Kao i soja, lupini sadrže i fitoestrogene, ali u mnogo nižim koncentracijama. Ipak, oni se istražuju jer, prema znanstvenim istraživanjima, fitoestrogeni igraju važnu ulogu u prevenciji karcinoma dojke, raka prostate, kardiovaskularnih bolesti i osteoporoze.

Dijetalna vlakna lupine također su korisna za zdravlje s 15 posto sjemena. Oni osiguravaju dobru probavu u crijevima i tako pomažu u sprečavanju raka debelog crijeva. Studije također pokazuju smanjenje razine kolesterola. Uz dijetalna vlakna, visok udio bjelančevina u biljci doprinosi snižavanju kolesterola, što su pokazala i istraživanja na Sveučilištu u Halleu.

Sjemenke lupine sadrže manje masnoće od soje (četiri do sedam posto) i bogate su mono- i polinosiranim masnim kiselinama. Zbog niskog glikemijskog indeksa mogu ih koristiti i dijabetičari. Međutim, rizik od alergije usporediv je s rizikom soje. Pacijenti s alergijom na kikiriki reagiraju na komponente lupina posebno visokom te često. U Francuskoj je uočena porast netolerancije budući da se lupino brašno može u neograničenim količinama miješati s drugim žitaricama. Zbog rizika od alergija, proizvodi koji sadrže lupin podliježu označavanju u EU-u od 2007. godine.