• Što su jezične varijante?
• Dijatopske ili geografske jezične varijante
• Dijastratični ili društveni jezični varijeteti
• Dobni ili kronolektni jezični varijeteti
• Druge vrste jezičnih varijeteta

Objašnjavamo koje su jezične varijante i karakteristike dijatopijskih, dijastratnih, dobnih i drugih varijeteta.

Svaki se jezik materijalizira kroz svoje različite jezične varijante.

Što su jezične varijante?

U lingvistika, poznat je kao jezična raznolikost ili lingvistički modalitet za svaki od različitih oblika koje prirodni jezik stječe ili idiom, ovisno o kontekst geografski, Društveni i doba u kojoj ga njegovi govornici koriste. Drugim riječima, govorimo o značajnim varijacijama kroz koje jezik prolazi ovisno o objektivnim uvjetima svakog govornika.

Te se varijacije jezika očituju u njegovom rječniku, intonaciji, izgovoru ili još više središnjim obilježjima, a uglavnom se odražavaju u usmenoj riječi, a manje u pismu. Na taj način, slušajući nekoga kako govori, moguće je dobiti informacije o njegovu geografskom vađenju (odnosno slušanjem njihovog dijalekt), njegov društvena klasa i obrazovnu razinu (vaš sociolekt) ili vašu približnu dob (vaš kronolekt).

Pojam raznolikost koristi se za označavanje bilo kojeg od ovih slučajeva, shvaćajući da se radi o upotrebi koja se razlikuje od idealne norme, koja postoji samo kao apstrakcija ili generički obrazac, budući da nitko ne govori "neutralno", već se izražava kroz kroz varijantu koja mu odgovara prema zemljopisnim, društvenim i kulturnim odnosima koji određuju njegovo mjesto izricanja, odnosno "odakle" govori.

Dakle, s konkretne točke gledišta, svaki jezik ili jezik materijalizira se kroz više ili manje velik i više ili manje različit skup jezičnih varijeteta koji su njegovi vlastiti.

Dijatopske ili geografske jezične varijante

Baš kao što se ista vrsta razilazi stoljećima ako je zemljopisno odvojena, sve dok ne nastane dvije potpuno različite vrste, nešto slično se događa s jezikom. Dijalektima se obično nazivaju ove značajne varijacije istog jezika koje se odvijaju u zemljopisne regije determinirani, a koji se (još) ne sastoje od diferenciranih jezika, nego od različitih načina govorenja istog jezika.

No, uzmemo li u obzir da svaki govornik jezika nužno pripada geografiji, pa stoga i govori dijalektom, možemo zaključiti da je u stvarnosti zbroj dijalekata jedina konkretna, materijalna, moguća manifestacija jezika. To jest, nitko ne govori "univerzalnim" jezikom, koji nije povezan s dijalektnim značajkama u njegovom izgovoru ili njegovom leksikon.

Dakle, postoje dijalekti koji su bliži (koji predstavljaju manje diferencijacije) i koji se stoga lako razumiju jedan od drugog, dok postoje drugi koji su već postali toliko udaljeni jedan od drugog da je nemoguće da se njihovi govornici međusobno potpuno razumiju. , imaju Često se okreću "univerzalnijim" "zajmovima" kako bi postigli zajednički jezik.

To je ono što se događa, na primjer, među golemim varijantama španjolskog, koje se bitno razlikuju između onoga što se govori u Meksiku, Kolumbiji, Argentini, Portoriku i Španjolskoj, da spomenemo samo nekoliko ekstremnih slučajeva.

Iako su promjene značajne i prepoznatljive, skupina govornika sastavljena od ljudi iz svake od ovih zemalja mogla se razumjeti bez većih poteškoća, iako s povremenim kamenjem spoticanja. S druge strane, udaljenost između talijanskih dijalekata je tolika da su u mnogim slučajevima praktički odvojeni jezici.

Dijastratični ili društveni jezični varijeteti

Ako se jezik razlikuje od jednog zemljopisnog područja do drugog, istina je i da to čini na istom mjestu, ali ovisno o društvenim sektorima na koje se odnosi, jer ne govore svi koji žive u istoj regiji, na primjer, identično .

Na potonje utječu čimbenici kao što su društveni sloj i razina obrazovanja, podrijetlo etnički, the profesija ili pripadnost određenim specifičnim društvenim krugovima. Stoga se svaka od ovih varijanti može smatrati sociolektom, odnosno specifičnim načinom govora o društvenom krugu ili određenoj skupini.

Ti se sociolekti međusobno dosta razlikuju, iako su uvijek na neki način upisani u regionalnu varijantu jezika, odnosno odjeljci su unutar geografske varijante, koji se odnose na vrlo specifično i lokalno područje društvo. Na primjer, urbano pleme može upravljati svojim sociolektom, ili popularna klasa također može to činiti, ili čak zatvorska zajednica (ono što se naziva " žargon kriminalac”).

Dobni ili kronolektni jezični varijeteti

Internet može homogenizirati jezičnu dobnu raznolikost između različitih geografskih područja.

S određene točke gledišta, kronološki varijeteti jezika zapravo su vrsta sociolekta, odnosno specijalizacija prethodne kategorije, budući da ljudi određene dobne skupine obično govore slično, ali samo ako pripadaju istoj dobna skupina.ista geografska zajednica i isti društveni krug.

To se događa kada, na primjer, govorite o “načinu na koji mladi govore”, ili kada identificirate određeni način govora. govori s određenom generacijom. Svaki od njih se smatra mogućim kronolektom.

Ova specifičnija klasifikacija, međutim, nastoji prikazati određena homogena obilježja iz omasovljenja Internet i društvene mreže, koji prevladavanjem golemih geografskih udaljenosti kroz virtualne i telematske zajednice omogućuje izgradnju ujednačenijeg kronolekta među mladim korisnicima pojedinih vrsta aplikacija ili pojedinih sklopova tzv. kulture 2.0. Memovi su dobar primjer za to.

Druge vrste jezičnih varijeteta

Postoje i drugi specifičniji oblici jezičnih varijanti, općenito korisni za stručno proučavanje jezika ili jezika. društva, od strane lingvista, antropolozi ili sociolozima. Neki od njih mogu biti:

• Dijakronijski varijeteti, oni koji su povezani s jezičnim promjenama kroz vrijeme, odnosno dopuštaju proučavanje kako je jezik mutirao tijekom vremena, budući da je upotreba nametnuta normi. To je ono što se radi proučavanjem srednjovjekovnog španjolskog i usporedbom s, na primjer, modernim.
• Manjinski varijeteti ili ekolekti, oni koje prakticira vrlo mala skupina unutar jezične zajednice, kao što je obitelj ili grupa prijatelja, ili suradnika.
• Osobne ili idiolektne varijante, one koje su svedene na govor pojedinca, čije se jezične manifestacije na neki način razlikuju od onih njihove jezične zajednice.
• Tehnološke sorte ili tehnolekti, oni koji su povezani sa stručnim jezikom i tehnologija, jer pojava novih referenci tjera jezik na stvaranje riječi i nova značenja za njegove govornike.