• Što je Oparinova teorija?

Objašnjavamo što je Oparinova teorija o nastanku života i njegove kritike o tome. Također, kako je shema ove teorije.

Oparinova teorija pokušava objasniti porijeklo života na ranoj Zemlji.

Što je Oparinova teorija?

Oparinova teorija poznata je kao objašnjenje koje je predložio sovjetski biokemičar Aleksandar Ivanovič Oparin (1894-1980) da odgovori na pitanje o podrijetlu život, jednom u potpunosti odbacio Teorija spontane generacije.

Oparin je predložio da bi se život pojavio postupno od nastanka tvari kompleks u Zemlja primitivno, iz nežive tvari (abiogeneza).

Ova teorija predstavljena je 1922. Moskovskom botaničkom društvu, i iako je u početku dobila jake kritike i diskreditacije, kasnije je eksperimentalno potvrđena. Kao rezultat toga, 1970. Oparin je izabran za predsjednika Međunarodnog društva za proučavanje podrijetla života.

Oparinova teorija iskoristila je znanje znanstvenika u astronomija, iz koje je znao da atmosfere dr planete i astrosu postoje tvari kao što su amonijak, metan i vodik, koje služe kao supstrat za dobivanje dušika, ugljika i vodika: materijali koji zajedno s kisikom Voda a atmosfera bi poslužila kao sirovina za život.

To bi se, prema Oparinu, dogodilo zahvaljujući toplini primitivne Zemlje i ultraljubičastom zračenju ili električnim pražnjenjima atmosfera, koji je osigurao energiju potrebnu za pokretanje molekularnih reakcija koje bi dovele do aminokiselina, peptidnih veza i na kraju do proteina suspendiranih u koloidima na površini planeta. Tu jekoacervati, pozvan kasnijeprobiontima.

Od koacervata do stanice

Nastavljajući s Oparinovom teorijom, koacervati bi bili stabilne globule protein drže zajedno elektrostatičkim silama, koje su imale tendenciju da se samosintetiziraju u mediju bogatom proteinima, šećerima i nukleinskim kiselinama.

Neki od tih proteina bi djelovali kao enzimi, kataliziranje (ubrzavanje ili promicanje) sinteze novih makromolekula nukleoproteina, prekursora genetski materijal koje danas poznajemo.

Koacervati bi, dakle, obavili navedene nukleoproteine ​​i oko njih bi formirali strukture, sve dok se na kraju nije sigurno lipida formirale su male lipoproteinske membrane. Tako bi se rodila prva protoćelija, prvi i najrudimentarniji oblici života na planeti.

Među tim primitivnim stanicama konkurencija i prirodni odabirgurajući ih prema evolucijskoj utrci koja će u dugom i složenom procesu promjene i prilagodbe uvjetima okoliša iznjedriti sve do sada poznate oblike života.

Oparinova teorija može se sažeti u sljedeću shemu:

• Abiogena sinteza. Stvaranje prvih organskih spojeva iz anorganski materijal.
• Polimerizacija. Formiranje dugih lanaca makromolekule kompleksa pod djelovanjem raznih izvora Energija, čime se postižu složeni i esencijalni spojevi za život: proteini, polisaharidi i nukleinske kiseline.
• Koacervacija. Stvaranje koacervata, odnosno mikroskopskih agregata proteina i polimera odvojeno od okoliš protomembranom. Nisu živa bića, ali oni su korak neposredno prije.
• Porijeklo primitivne stanice. Ugradnja nukleinskih kiselina u koacervate omogućila je nasljeđivanje, a time i prirodnu selekciju, dajući ispravno život u obliku prvih autotrofnih stanica.