Objašnjavamo što je teorija spontane generacije, koji su je mislioci podržavali i kako je opovrgnuta.
Prema ovoj teoriji, živa bića mogu nastati iz raspadajuće materije.Što je teorija spontane generacije?
Teorija spontane generacije bio je naziv koji je dao vjerovanje da su određeni oblici životinjskog i biljnog svijeta nastali automatski, spontano, iz organski materijal, the anorganski materijal ili neka kombinacija oboje.
Ova teorija bila je na snazi dugi niz stoljeća, od god Antika. Iako je a hipoteza što se nikada nije moglo znanstveno dokazati, mnogi su vjerovali da će to potvrditi pomoću promatranje direktno.
Aristotel, grčki filozof, vjerovao je u ovu teoriju. Također su ga prihvatili i podržali mislioci sedamnaestog i osamnaestog stoljeća kao što su Sir Francis Bacon, René Descartes i Isaac Newton, koji nisu bili svjesni svijeta mikrobiologija. Primjenjivao se na mala stvorenja koja drže štetnici ili paraziti, kao što su muhe, uši, krpelji, pa čak i miševi.
Vjerovanje je bilo da ako se ispravni predmeti (recimo: znojno donje rublje i pšenica) ostave u kontejneru, neka vrsta životinje (recimo: miševi).
Ova teorija o podrijetlu života nije bila u suprotnosti s konvencionalnom reprodukcijom, budući da su stvorenja dobivena spontanim nastankom bila savršena i identična kao i ona rođena u spolno razmnožavanje.
Na taj način bi se moglo održati da u razgrađenom mesu, izmetu ili utrobi ljudsko biće, različite oblike života davala je spontana generacija, umjesto da su mislili da su tu nekako dospjeli.
Pobijanje teorije
Teorija spontane generacije opovrgnuta je kroz tri specifična eksperimenta:
- Redijev eksperiment. Izveo Francesco Redi, talijanski liječnik, koji je sumnjao da bi insekti mogli nastati spontano truljenjem, te je pretpostavio da u nekom trenutku neki odrasli kukac mora položiti jaja ili ličinke na materija razgrađujući se. Kako bi to provjerio, stavio je tri komada mesa u tri različita spremnika: jedan od njih otvoren, a druga dva zatvorena gazom koja bi omogućila ulazak zrak na bocu ali ne i od odraslih muha. Nakon nekog vremena, crvi su bili u mesu koji je bio izložen, a ne u zapečaćenom, iako su na gazi pronašli jajašca muhe.
- Spallanzanijevi eksperiment. Kasnije ga je razvio katolički svećenik i prirodoslovac Lázaro Spallanzani, bio je svojevrsni uvod u pasterizaciju. Talijan je stavio mesnu juhu u dvije posude, nakon što ih je zagrijao na temperaturu temperatura da ubije postojeće mikroorganizme i da se hermetički zatvori u spremnik. Time je to i pokazao mikroorganizmi Ne nastaju spontano iz materije, već dolaze od drugih mikroorganizama.
- Pasteurov eksperiment. Razvio ga je Francuz Louis Pasteur, otac tehnika konzerviranja hrane poznatog kao pasterizacija, sastojalo se od unošenja mesne juhe u dvije destilacione boce s dugim i zakrivljenim otvorom (u obliku slova S), koje postaje tanje kako se diže. Oblik cijevi dopuštao je ulazak zraka, ali je mikroorganizme ostajao u donjem dijelu posude, bez pristupa mesu. Tako je zagrijao juhu dok se nije sterilizirao i jednostavno čekao: nakon nekoliko dana nije bilo znakova raspadanja, nakon čega je Pasteur prerezao otvor posude i tu je, nakon kratkog vremena, došlo do raspadanja, što je pokazalo da su mikroorganizmi proizašli iz drugih mikroorganizama i da, općenito, sav život dolazi iz drugog oblika život koja mu prethodi.