Objašnjavamo što je sinestezija kao perceptivno stanje i koje vrste postoje. Također, sinestezija kao umjetnički resurs i primjeri.
Što je sinestezija?
Sinestezija je nepatološko stanje percepcija ljudski, koji se sastoji od sposobnosti nehotičnog i automatskog doživljavanja dodatnog osjeta na određeni osjetni podražaj, odnosno zajedničkog opažanja dvaju osjetila na isti specifični podražaj. Ovo je genetsko stanje čije podrijetlo još nije u potpunosti poznato.
Ne radi se o tome da se osjetila miješaju, već da se pri opažanju određenog podražaja (na primjer, taktilnog osjeta) aktivira i neki drugi (npr. percepcija nekog boja).
Dakle, sinestetični ljudi mogu percipirati milovanje kroz dodir a u isto vrijeme pogled, kada ga osjetite kožom i također vidite boju povezanu s navedenim podražajem, ili čak uočite zvuk specifičan zajedno s milovanjem, ili a ukus određeno u jeziku.
Prvi opis sinestezije u povijesti dogodio se 1812. godine, zabilježio ju je dr. Georg Tobías Ludwig Sachs (1786.-1814.), a od tada se nalazi uglavnom kod osoba s autizmom ili s posebnim osobinama. Poznato je da se javlja kod otprilike jedne osobe na svakih 100, odnosno oko 1% svjetske populacije.
Vrste sinestezije
Tri su glavna oblika pojave sinestezije:
- Leksičko-gustatorna sinestezija, koja se sastoji od percepcije određenih okusa kada a riječ specifično.
- Sinestezija grafemske boje, koja se sastoji od izravnog povezivanja pisanog znaka (slova, brojeva) kao određene boje ili tonaliteta.
- Sinestezija glazba, muzika-boja, koja se sastoji od percepcije određene boje tijekom određenih glazbenih pasusa, posebno s obzirom na tembar ili frekvenciju zvuka.
Sinestezija kao umjetnički resurs
U svijetu od umjetnost, pojam sinestezija rezerviran je za određene vrste stilskih i izražajnih sredstava, kao npr retoričke figure, u kojem se nastoji na nov način pomiješati dojmove koji se tradicionalno povezuju s određenim smislom s drugima, kako bi se dobio mnogo originalniji i izražajniji rezultat.
To je neka vrsta metafora, prisutan u književnost još od klasičnih vremena, i ogromne prisutnosti u barokni Španjolski i simbolizam francuskom, kao i u modernizam Latino Amerikanac.
Izrazi kao što su "zvučna bjelokost" ili "plavi slatkiši" primjeri su sinestezije prvog stupnja: dojam dvaju različitih tjelesnih osjeta na izravan način; dok drugi kao što su "kisela melankolija" ili "gorko čekanje" predstavljaju slučaj sinestezije drugog stupnja, koja kombinira tjelesni osjećaj i ideja ili objekt, to jest, koji posredno sastavlja svoju sliku.
Neki primjeri sinestezije u literaturi su sljedeći:
- U stihovima Juana Ramóna Jiméneza: “po zelenoj boji melodičnog zlata” ili “u plavom zenitu, ružičasto milovanje”.
- U stihovima Francisca de Queveda: "Očima slušam mrtve."
- U prozi Luisa Cernude: "tada je izbila slasna aroma, a kišnica skupljena u udubini tvoje ruke imala je okus te arome."
- U stihovima Joan Manuel Serrat: "Tvoje ime ima okus po travi za mene."
- U stihovima Rubéna Daría: "Zdravo nebesko zvučno sunce!" ili "Iz naših tužnih umova mračne ideje."