• Što je osjetilo dodira?
• Kako funkcionira osjetilo dodira?
• Anatomija dodira
• Živčani receptori
• Briga o osjetilu dodira

Objašnjavamo što je osjetilo dodira, kako funkcionira i anatomiju koja ga omogućuje. Također, vaši živčani receptori.

Dodir vas upozorava na moguće opasnosti, ali donosi i ugodne osjećaje.

Što je osjetilo dodira?

Poznato je kao dodir ili osjetilo dodira za jedno od pet osjetila kroz koje se ljudsko biće (i mnoge druge životinje) mogu percipirati okolnu stvarnost, posebno u smislu Pritisak, temperatura, tvrdoća i tekstura.

Od svih osjetila, to je možda jedno od najkompliciranijih za proučavanje, budući da nema poseban organ koji obrađuje informacije prikupljene iz okoline, ali su živčani terminali odgovorni za to raspoređeni po našoj koži, koja se proteže kroz cijelu Tijelo, a također i unutar našeg tijela.

Dodir je pasivno i stalno osjetilo, čiji je utjecaj teško izolirati od ostalih osjetila i gotovo ga je nemoguće eliminirati u bilo kojem trenutku. Svoju okolinu stalno opažamo dodirom, čak i ako to ne primjećujemo, te smo na taj način stalno upozoreni na svaku fizičku, kemijsku ili toplinsku agresiju koju bismo mogli pretrpjeti: alarmni sustav koji ukazuje kada smo u opasnosti.

Ali u isto vrijeme, dodir može biti izvor stimulacije ugodan, i zato igra važnu ulogu u socijalizacija. I u poljupcu i zagrljaju, kao u rukovanju ili u seksualnim odnosima, dodir je posrednik između našeg tijela i tijela drugog osoba s kojim smo razvili društvenu i afektivnu vezu, koja je vitalni dio impozantnog aparata društvo i Kultura.

Ukratko, dodir je ključno osjetilo za biološko postojanje, koje nam otkriva našu vlastitu trodimenzionalnost, odnosno održava nas kontinuirano svjesnima prostora koji zauzimamo i objekata s kojima smo u interakciji.

Kako funkcionira osjetilo dodira?

Dodir je proizvod složene mreže živčanih završetaka koji prolaze kroz našu kožu i naše tijelo, prikupljajući senzorne informacije o našem vanjskom okruženju, ali i unutar našeg tijela.

Zahvaljujući tome možemo osjetiti utjecaj vanjskih sila na svoje tijelo, ali i unutarnje osjećaje boli, pokreta ili nelagode, kroz koje tijelo percipira samo sebe.

Ova mreža živaca prisutna je između epiderme i dermisa, a sastoji se od goleme vojske različitih receptora, od kojih je svaki specijaliziran za određenu vrstu podražaja i percepcije. Dakle, taktilna osjetljivost obuhvaća tri različite vrste percepcije, koje do mozga dolaze različitim živčanim putovima:

• Protopatska osjetljivost. To je najprimitivniji i najdifuzniji oblik dodira, koji čini malu ili nikakvu razliku između svojih podražaja, ali se u isto vrijeme najbrže percipira. Obično se bavi grubim ili ne baš osjetljivim podražajima, kao što je toplina ili ekstremna hladnoća, bol i grubi dodir, koje ispitanik ne može točno locirati u svom tijelu, ali na koje odmah reagira.
• Epikritička osjetljivost. To je mnogo profinjeniji oblik dodira, lokaliziran, točan i s visokom razinom diferencijacije među podražajima, kao što je sposobnost prepoznavanja oblika i veličina. Normalno da bi se manifestirao mora u određenoj mjeri inhibirati protopatsku osjetljivost.
• Termo-analgetska osjetljivost. Riječ je o taktilnom osjetilu povezanom s temperaturom (toplinska osjetljivost) i bolom (algetička osjetljivost).

U sva tri slučaja, živčani podražaji skupljaju se njihovim odgovarajućim živčanim završecima i prenose različitim putovima (živčanim kanalima) do mozga, gdje se obrađuju i stvara se reakcija. U tome, leđna moždina igra vitalnu ulogu u centraliziranju različitih osjetilnih podražaja.

Anatomija dodira

Svaki sloj kože igra određenu ulogu u taktilnoj percepciji.

Koža se sastoji od nekoliko slojeva tkiva različite prirode, koji igraju različite uloge u taktilnoj percepciji. Ovi slojevi su:

• Epidemija. To je najudaljeniji sloj kože, onaj koji obično percipiramo golim okom, a djeluje kao zaštitna, vodootporna ovojnica za ostale slojeve ljudskog tijela. Tu se nakuplja melanin, pigment koji nas štiti od UV zračenja i daje boju našoj koži, a tu se nalaze i prvi receptori za dodir.
• Dermis. To je najdublji sloj kože, koji se nalazi ispod epiderme, a sadrži obilje krvnih žila, žlijezda lojnica i znojnica, te većinu receptora za dodir i njihovih odgovarajućih živčanih završetaka. Osim toga, to je sloj zadužen za zamjenu mrtvih stanica epiderme.
• Potkožno tkivo. Još dublje u našem tijelu nalaze se tkiva koja prolaze ispod kože, a sastoje se od masti (koje djeluju kao izolatori i kao jastuci za zaštitu unutarnjih tkiva), a također i vezivna tkiva koja drže sva druga tkiva i organe zajedno. Na ovoj razini nalaze se najdublji receptori dodira, od kojih su mnogi odgovorni za unutarnju percepciju tijela.

Živčani receptori

Živčani receptori se klasificiraju prema taktilnim informacijama na koje su osjetljivi.

Živčani receptori u koži mogu biti tri vrste, ovisno o taktilnim informacijama na koje su osjetljivi i koje prenose na Središnji živčani sustav. Dakle, možemo govoriti o:

Termoreceptori, odgovorni za percepciju varijacija vanjske temperature, kao i kontakta s hladnim ili toplim površinama.

Nociceptori, odgovorni za stvaranje boli, odnosno za hvatanje neugodnih ili potencijalno štetnih podražaja i prijenos alarma na živčani sustav.

Mehanoreceptori, odgovorni za percepciju pokreta, pritiska i drugih oblika i sila u dodiru s kožom. Oni pak mogu biti pet različitih vrsta:

• Pacinijeva tjelešca, odgovorna za opažanje brzih vibracija i dubokog mehaničkog pritiska, dugačka su nekoliko milimetara i aktiviraju se samo na početku i na kraju mehaničke stimulacije. Posebno su brojni u rukama, stopalima i spolnim organima, ali i u vezivnom tkivu i mnogim membranama.
• Ruffinijeva tjelešca, odgovorna za percepciju i prepoznavanje osjećaja topline i kontinuirane ili duboke deformacije kože, a posebno su osjetljiva na varijacije navedenih podražaja. Mali su i obilni, a nalaze se u dubokom dermisu i vezivnom tkivu, osim na površini kože na leđnom dijelu šaka.
• Krauseova tjelešca, manja i jednostavnija od Pacinijevih tjelešca, nalaze se u dubokom dermisu kože, ali i u submukoznom tkivu nosa, očiju, usta, genitalija i drugih sličnih regija. Nekada se smatralo da se bave opažanjem hladnoće, no danas se ne zna točno kakvu vrstu podražaja registriraju.
• Meissnerova tjelešca, odgovorna za percepciju mekog dodira, odnosno vibracija ispod 50 Hz, receptori su vrlo brzog djelovanja i enormne osjetljivosti, smješteni u površnoj regiji dermisa. Nakon što se aktiviraju, pokazuju marginu tolerancije ili smanjenje aktivnosti u uvjetima kontinuirane stimulacije, zbog čega nakon nekog vremena prestajemo percipirati npr. odjeću koju nosimo.
• Merkelovi diskovi, koji se također nazivaju taktilnim kupolama, skup su mehanoreceptora koji se nalaze između sluznice i kože, posvećen percepciji pritiska i teksture. Oni su jedni od najakutnijih i najosjetljivijih receptora na koži, sposobni dobiti vrlo detaljne informacije o svojim podražajima.

Briga o osjetilu dodira

Za brigu o osjetilu dodira potrebno je, upravo, brinuti o Zdravlje kože i sluznica tijela. To se postiže uz pomoć razmatranja kao što su sljedeće:

• Održavajte redovitu higijenu kože i osjetljivih tkiva, kupanjem i sušenjem, ali izbjegavajući korištenje invazivnih, nadražujućih ili pretjeranih kemikalija.
• Zaštitite kožu od dehidracije nanošenjem hidratantnih krema ili konzumiranjem puno vode, a od ultraljubičastog zračenja zaštitite je kremom za sunčanje ili jednostavno kontroliranjem izlaganja suncu.
• Ne izlažite kožu kemikalijama, iritansima, gorivima ili drugim reakcijama koje mogu uništiti ili oslabiti epidermu.
• Jedite hranu bogatu vitamini A i D.