Objašnjavamo što je referendum, kako se klasificiraju i raznim primjerima. Također, što su plebiscit i narodna inicijativa.
Što je referendum?
Zove se referendum ili referendum o zakonskom mehanizmu sudjelovanja građana, putem kojeg se podnose bilo kakvo glasovanje građana zakon, upravni akt ili odluka donesena da bude potvrđena od strane Htjeti iz grada. To je tipičan mehanizam savjetovanja izravnih i reprezentativnih oblika demokracija.
Naziv ovog mehanizma dolazi od latinskog referendum, od glagola uputiti, odnosno "vratiti", budući da su se političko-pravnim jezikom starog Rima neke stvari morale vraćati na samo porijeklo vlasti, odnosno na odluku naroda, kada se rješavaju teška pitanja ili kompromitirajući. Ove stvari su bile ad referendum, odnosno "biti odveden natrag u grad".
Trenutno postoje brojne vrste referenduma, ovisno o tri temeljne perspektive:
Po svom cilju, odnosno prema kojem se području referendum tiče, mogu biti četiri vrste:
- Ustavni, kada pokreću pitanje u vezi s ustavom ili pravnim okvirom.
- Pravni, kada pokreću pitanje u vezi s a zakon specifično.
- Opozivi, kada se postavlja pitanje vezano za prestanak mandata narodnog zastupnika.
- Nezavisnosti, kada pokreću pitanje vezano uz odvajanje a Stanje federacije ili organizacije višeg političkog ranga.
Prema svojoj osnovi, odnosno onome što predlaže ili postavlja, referendumi mogu biti dvije vrste:
- Obavezni, kada je njegovo obilježavanje dio propisa ili zakona, tako da su obvezni za pošten postupak.
- Izborno, kada je njegova proslava neobavezna, ovisno o zahtjevu organizacije ili samih ljudi.
Po svom karakteru, odnosno prema vrsti odluke koja se traži od naroda, referendumi mogu biti četiri vrste:
- Svrhovito, kada služe za predlaganje novih zakona ili propisa.
- Pogrdno, kada služe za otklanjanje bilo kakvog važećeg zakona.
- Odobravanje, kada služe za odobravanje zakona narodnom inicijativom.
- Savjetodavni, kada služe za konsultiranje javnog mnijenja o nekoj temi, bez impliciranja bilo kakve pravne obveze.
Primjeri referenduma
Neki primjeri referenduma u povijesti bili su sljedeći:
- U Španjolskoj je 1986. održan referendum kako bi se narod konzultirao o članstvu te nacije u Organizaciji Sjevernoatlantskog pakta (NATO). Opcija "Da" podržana je s 56,85% glasova.
- U Čileu 1988. a Plebiscit Nacionalni konzultirati ljude o proširenju vlada autoritarni i vojskovođa Augusta Pinocheta, koji je vladao 15 godina, kada je vodio krvavu državni udar protiv vlade Salvadora Allendea. Za opciju "Ne" glasalo je 54,17% Čileanaca, čime je okončana diktatura.
- U Boliviji je 2009. održan ustavni referendum, koji je izradila i odobrila bolivijska ustavotvorna skupština, a djelomično izmijenio bolivijski kongres, predlažući novi ustav za zemlja. Pobijedila je opcija "Da" sa 61,43% glasova.
- 2016. godine u Ujedinjenom Kraljevstvu i Gibraltaru održan je referendum o trajnosti Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji, popularno poznat kao “Brexit”. Unatoč činjenici da je to bilo kontroverzno pitanje još od 1970-ih, kada je britanski Commonwealth ušao u EU, glasovanje je bilo iznenađenje za cijeli svijet, kada je 51,9% birača izabralo opciju povlačenja.
Referendum i plebiscit
Razlika između referenduma i plebiscita nije jasna, a obično ovisi o pravnom okviru svake zemlje. U nekima su te dvije brojke razdvojene po vrsti pitanja koja se mogu staviti na glasovanje, ili prema vrsti posljedica koje proizlaze iz svakog od njih. Stoga će se u nekim zemljama govoriti o jednoj ili drugoj da se odnosi na određene vrste odluka, političke i administrativne prirode, odnosno zakonodavnog tipa.
Međutim, kolokvijalna je tendencija da se obje riječi koriste naizmjenično. Čak je uobičajeno govoriti o "plebiscitu" za bilo koje glasovanje, kao sinonimu za "pravo glasa".
Narodna inicijativa
U nekim političkim sustavima, narodna inicijativa ili građanska inicijativa shvaća se kao dopuštena intervencija stanovništvo opće pravilo u zakonodavnom ponašanju zemlje, odnosno na mogućnost da organizirani građani predlažu zakonodavne inicijative, a da ne moraju biti službeni dio zakonodavnu vlast.
Tako, izravno ili neizravno, stanovništvo može sudjelovati u obradi javnih poslova, logično ispunjavajući određene uvjete koje zakon utvrđuje, kao što je prikupljanje potpisa, na primjer.