Koja su specifična svojstva materije i glavne karakteristike svakog od njih objašnjavamo korisnim primjerima.
Koja su specifična ili intrinzična svojstva materije?
Specifična svojstva su karakteristike koje imaju samo neki oblici materije.
The materija za koje znamo da ima brojne karakteristike koje nam omogućuju da ga klasificiramo, naručimo i saznamo više o njegovom podrijetlu. Neka od ovih svojstava su opća, odnosno dijele se sa svim oblicima materije za koje znamo, kao npr duljina, the težina ili volumen.
Postoje i specifična svojstva materije, odnosno svojstva koja imaju samo neki oblici materije, a koja nam omogućuju da razlikujemo jedno tijelo od drugog, jedan element od drugog ili jedan tvar drugih. Nazivaju se bitnim ili specifičnim karakteristikama, jer su jedinstvene ovisno o vrsti predmeta koji se proučava.
Ta svojstva imaju veze uglavnom sa samom prirodom i fizičkim ponašanjem materije, odnosno njezinom ponavljanom reakcijom na određene podražaje. Materija iste vrste, recimo, istog elementa, uvijek će se ponašati isto jer uvijek ima ista specifična svojstva.
Poznavanje specifičnih svojstava materijala vrlo je korisno. Primjer za to je fizička odvajanja komponenti a smjesa. Mnogo puta se koriste kako bi se to postiglo metode kao destilacija, na temelju razlike između vrelišta komponenti smjese.
Među specifičnim svojstvima tvari možemo pronaći fizička svojstva i kemijska svojstva.
Fizička svojstva
Oni definiraju način i stanje u kojem se materija može podijeliti.
- Gustoća. Pojam gustoća dolazi iz područja fizički i kemija a aludira na odnos koji postoji između masa tvari (ili tijela) i njezina volumen. To je intrinzično svojstvo materije, budući da ne ovisi o količini tvari koja se razmatra. Na primjer, jedan kilogram drva i jedan kilogram olova lako se razlikuju po gustoći, koja je mnogo veća u slučaju voditi.
- Talište. Talište je temperatura kojemu je a čvrsta ići tekućem stanju. Da bi se to dogodilo, krutini se mora dati toplina sve dok njezina temperatura ne prijeđe točku taljenja i prijeđe u tekuću fazu. Ovo svojstvo je različito za svaku tvar. Na primjer, olovo se topi na 327,3ºC, aluminij na 658,7ºC, a željezo na 1530ºC.
- Elastičnost. Elastičnost je sposobnost materije da povrati svoj izvorni oblik, čim se nanese a sila to ju je natjeralo na promjenu (deformirajuća sila). Neki elementi imaju memoriju oblika, odnosno vraćaju se u svoj izvorni oblik čim ih prestanemo forsirati da imaju drugi. To je slučaj s gumom ili gumom, ali ne i s aluminijem (koji ostaje takav kakav je kada se deformira) ili staklom (koje se ne deformira, samo se lomi).
Elastičnost je sposobnost materije da povrati svoj izvorni oblik.
- Svjetlina. Svjetlina je sposobnost materije da odražava određene spektre svjetlo a tipičan je za metalne ili mineralne elemente. Navedeni sjaj može biti metalik, adamantinski, biserni ili staklast, ovisno o tome koju tvar koristimo kao referentnu (metal, dijamant, sedef ili staklo).
- Tvrdoća. Tvrdoća je prirodna otpornost određenih materijala na ogrebotine ili prodiranje drugog materijala. Na primjer, materijale poput dijamanta, koji imaju veliku tvrdoću, teže je prodrijeti od materijala poput gipsa koji imaju vrlo nisku tvrdoću.
- Vrelište. Točka vrelišta je temperatura na kojoj je tlak pare tekućine s tlakom izvan tekućine. Fazni prijelaz tekućina-para nastaje kada temperatura tekućine prijeđe njezinu točku vrelišta. Za to je opskrbljeno dovoljno toplina na tekućinu, tako da se Kinetička energija njegov čestice (energija koju posjeduju zbog svoje pokret) i prijeđite na parnu fazu. Na primjer, vrelište vode je 100ºC, a vrelište žive 356,6ºC.
- Električna vodljivost. Električna vodljivost je stupanj do kojeg materijal dopušta električna energija biti protjeran kroz njega. Ovo svojstvo ovisi o strukturi materijala i temperaturi. Neki materijali su bolji provodnici od drugih, na primjer metali su dobri provodnici. Postoje i materijali koji se nazivaju izolatori, koji ne provode električna struja. Na primjer: staklo, plastične, drvo i karton.
- Toplinska vodljivost. Toplinska vodljivost je stupanj do kojeg materijal može provoditi toplinu (toplina i temperatura su različiti pojmovi). Ovo svojstvo između ostalih čimbenika ovisi o strukturi materijala, o temperaturi, o faznim promjenama materijala (na primjer, ledena voda). Većina metala su dobri toplinski vodiči, a materijali kao npr polimera loši su toplinski vodiči. Neki materijali, poput pluta, topli su izolatori i ne provode izravno toplinu.
Kemijska svojstva
Oni definiraju reaktivnost materije, odnosno kada jedna materija postaje nova.
- Reaktivnost. Reaktivnost je sposobnost materijala da reagira na drugi materijal.
- Zapaljivost. Stupanj ili opseg gorenja neke tvari, kolokvijalno se može reći da se zapali. Izgaranje se događa reakcijom oksidacija. Tvari s visokom zapaljivošću nazivaju se "gorivima". Goriva dobro poznati u svakodnevnom životu su benzin i alkohol.
- Kiselost. To je kvaliteta da se tvar mora ponašati kao kiselina. Kiseline su tvari koje pri otapanju u vodi ima nastala otopina pH manji od 7 (čista voda ima pH = 7).
- Alkalnost. Sposobnost tvari da neutralizira kiselinu. Moglo bi se reći, da se suprotstavi njegovom učinku.