Objašnjavamo što je ravnodušnost i koji su njezini mogući uzroci. Također, nekoliko primjera ovog osjećaja.
Što je ravnodušnost?
Ravnodušnost je onaj osjećaj nepokretnosti, kako u pokret kao u osjećaju, prije neke situacije, ideje ili osobe. To je negativan oblik razlike.
Riječ ravnodušnost dolazi od pojmaravnodušnost, koji opisuje raspoloženje a osoba u kojem ne osjeća privlačnost ili odbačenost ni za jednu od situacija ili problema s kojima se suočava. Odnosno, ostat će na točki ravnodušnosti. Dugo se proučava na području psihologija, što je tema stotina knjiga koje mu posvećuju svoje stranice.
Indiferentnost, prema psihologiji, nije samo sinonim za hladnoću, već može ukazivati i na a stav preživljavanje, kao štit ili oklop, kako bi se zaštitili od ozljeda. Zapravo, nakon mnogih studija, došlo je do zaključak tu ravnodušnost koriste bića sa snažnim i izraženim karakterom samoobrane, budući da, kao što smo već rekli, koriste ravnodušnost kao prepreku okolini koja ih okružuje. Isto tako, strah od boli koji mnogi ljudi imaju je također ono što rezultira ravnodušnošću, kako bi se izbjeglo daljnje razočaranje i izbjeglo otvaranje srca.
Psihologija pokušava objasniti fenomen ravnodušnosti kao trenutke u kojima ljudi ostaju statični pred onim što im se događa. Drugim riječima, ni na koji način - ni pozitivno ni negativno - ne reagiraju ni na jednu epizodu koja im predstavlja neku od reakcijskih dilema koje svakodnevno doživljavamo.
Indiferentnost je uočljiva gotovo posebno tijekom mladost, trenutak od život jer je od vitalne važnosti naučiti da donositi odluke i da nas zanima ono što nas okružuje. Tada su adolescenti, gotovo uvijek u međusobnom ratu zbog nenalaženja prikladnog medija u kojem bi se kretali; zauzimaju ravnodušan stav koji ih, prema onome što objašnjavaju, dovodi do boljeg odnosa prema okolini, jer ništa ne vole, ali im se ni ne sviđa. Ovo držanje koriste kao štit pred svijetom, s nadom da će na taj način ojačati kako bi pronašli prostor koji im pripada.
Primjeri ravnodušnosti
Kao test, predstavit ćemo vam dvije situacije koje će vas sigurno natjerati na razmišljanje. U prvom slučaju, i možda najjasniji primjer, je onaj s kojim se svakodnevno susrećemo. Često se vidimo kako prelazimo na ulici s nekim ljudima u situaciji neimaštine, bez stvari, hrane ili sigurnost neki Što osjećamo u tim situacijama? Zastajemo li uopće razmišljati o tim ljudima tako lišenim svega? Možda se zaustavimo kako bismo osigurali zadržavanje ili, u najboljem slučaju, pomoć? Stvaraju li odbijanje ili nelagodu? Ili ostajemo ravnodušni prema stvarnost?
U drugom slučaju, možda malo lakše kada je u pitanju promatranje, budući da se, prema psihološkim istraživanjima, po samoj ljudskoj prirodi uči prvo promatrati druge, a potom i sebe. Ovaj pristup je još bliži:
Vaš najbolji prijatelj ima problem koji se ne može riješiti golim okom, niti na bilo koji način. Duboko je tužan, ali ne vidi način da to riješi. On prisustvuje susretu prijatelja različitih osobnosti i životnih stilova - kako se obično sastoje naše grupe prijatelja - i usred njega ispriča svoj najvažniji problem.
Kako svi prisutni reagiraju? Nerado pružate pomoć i podršku ovom prijatelju? Ili voljno surađuju, zanimajući se za pitanje? Je li rođeno zagrliti ga i pomoći mu makar i davši mu nekoliko riječi? Ili svi ostaju ravnodušni i prelaze na sljedeću temu? Možete li ostati ravnodušni prema svom najboljem prijatelju koji treba nekoga da ga izvuče iz bunara?
S ovim jednostavnim pitanjima možete bolje shvatiti što je ravnodušnost u svom najboljem izdanju. Zapamtiti: "Bolje je imati ruke pune blata i spremne izvaditi zamagljenog magarca, nego nekoga tko iskosa gleda u susjedstvo, a da ništa ne radi".