Objašnjavamo što je feminizam, njegovu povijest, postignuća i ciljeve kojima teži. Također, koje vrste feminizma postoje.
Što je feminizam?
Feminizam je društvena i politička teorija koja ima za cilj razumjeti način na koji žene društva misle o ženama, kao o skupini pojedinaca.
Drugim riječima, to je a filozofija koji razotkriva mačo crte različitih društava, odnosno onih koje pokazuju tradicionalnu dominaciju muškog nad ženskim, većine muškaraca nad većinom žena.
Nadalje, raznolik i heterogen skup društvenih, političkih, kulturnih, ekonomskih pa čak i seksualnih pokreta grupiran je pod pojmom feminizam. Njihov zajednički i temeljni cilj je borba za postizanje jednakost između muškaraca i žena, odnosno eliminaciju različitih postojećih oblika seksizma.
Može se smatrati a doktrina iz misao to čini vidljivim načine na koje društvo privilegira muško u gospodarskom i radnom, u domaćem, intimnom, čak iu seksualnom i reproduktivnom. U tom smislu, feminizam je alat za prepoznavanje i kritiziranje seksizam, a zapravo nije, kako mnogi vjeruju, njegova suprotnost.
Feminizam ima prethodnike u cijelom svijetu povijestiAli pojavio se kao prepoznatljiv društveni i politički pokret u 19. stoljeću. Tada je postala akademska teorija i intelektualna osnova za niz studija rodu, u kojem se pokušava demontirati duga i prastara tradicija mačo razmišljanja i homofobna, u korist izgradnje slobodnijih društava.
Što traži feminizam?
Feminizam ganja ravnopravnost spolova, odnosno kraj patrijarhat: pradjedovska prevlast muškaraca nad ženama u društvenom, gospodarskom i kulturnom aspektu. Moglo bi se reći da traži kraj mačizma, odnosno uspostavu društva u kojem su muškarci i žene jednaka prava Y prilike.
Feminizam ne predlaže društvo bez muškaraca, niti predlaže pokoravanje potonjih autoritetu žena. To ne znači da nema radikalnih ili ekstremističkih feminističkih niti, ali po njima ne treba suditi o cijelom golemom, složenom i važnom kulturnom, političkom i filozofskom pokretu.
Povijest feminizma
Prvi feministički pokreti pridružili su se anarhistima i radnicama.Feminizam ima važne prethodnike u povijesti čovječanstvo, koji su međutim uvijek bili točni. Radile su s emancipiranim, buntovnim ženama, koje su zauzele položaje limenka a vodili su čitava društva.
Neki su morali uzeti muške pseudonime kako bi objavili svoje spise ili ostvarili intelektualnu karijeru, u vrijeme kada su se takve aktivnosti smatrale "muškim".
Međutim, ispravno feministička misao je započela s Ilustracija francuskom, u osamnaestom stoljeću, osobito nakon objavljivanja djela Zaštita ženskih prava engleske filozofkinje Mary Wollstonecraft (1759-1797).
Ova je knjiga već pretpostavila kontroverzu o različitosti spolova i njihovim tradicionalnim ulogama u društvu: muškarci na poslu i razmišljaju, a žene kod kuće, brinući se za svoje živote. obitelj a najviše posvećena zanatskim pitanjima. Dakle, velike promjene koje su Francuska revolucija 1789. i kraj starog režima omogućio je nastanak feminističke misli.
Zahvaljujući tome tada se pojavio takozvani Prvi val feminizma koji je otvoreno doveo u pitanje postojeću hijerarhiju spolova. U njemu je vodeću ulogu imao pokret biračkog prava, odnosno pokret za univerzalizaciju ženskog glasa.
U to su vrijeme ženski pokreti s žestinom preuzeli zadatak svoje političke emancipacije, često ruku pod ruku s anarhističkim i radničkim skupinama. Prva zemlja koja je odobrila ženski glas bio je Novi Zeland, u rujnu 1893. godine.
Sredinom 20. stoljeća (desetljeća 60-ih i 70-ih godina) pojavio se takozvani Drugi val feminizma pod nazivom Ženski oslobodilački pokret. Za razliku od prvog vala koji je bio usmjeren na politiku, ovaj drugi se bavio važnom raznolikošću društvenih i kulturnih pitanja.
Stoga se feminizam obraćao seksualnost, obitelj, diskriminacija rad, a posebno reproduktivna prava, dijelom zahvaljujući komercijalnom izgledu kontracepcijskih pilula 1960. godine.
Važne feminističke ikone poput Simone de Beauvoir (1908.-1986.), autorice Drugi spol , i Kate Millet (1937.-2017.), autorica Seksualna politika , bili su dio ovog drugog vala.
Treći val feminizma pojavio se oko 1990. u Sjedinjenim Državama, a zapravo se sastojao od kritike percipiranih neuspjeha u drugom valu. Stoga su te feministice željele pokret slobodniji od esencijalizama i krutih definicija onoga što je žensko.
Odlučili su se za poststrukturalističke filozofske struje, predlažući nova tumačenja roda i spola. Međutim, ovaj treći val uvijek je bio upleten u određene kontroverze (zvali su ih “postfeministkinjama”) i bio je uspješniji na akademskom polju nego u društveno-političkoj militantnosti.
Početkom 21. stoljeća feminizam se vratio u modu, posebno u zapadnim zemljama koje su bile poprište marševa, masovnih pritužbi na seksualno uznemiravanje.
Prema nekim mišljenjima, pojedini fragmenti pokreta su se radikalizirali, parolama pod nazivom “žena“I otvorena isprika za lezbijstvo. Međutim, o tome se puno raspravlja, a radikalnost je samo jedan aspekt složenog, raznolikog i nestrukturiranog pokreta.
Postignuća feminizma
Povijesna dostignuća feminizma nisu malobrojna, a ona su široko priznata, barem na Zapadu. Zapravo, rasprava o razlikama između muškaraca i žena, umjesto pokornog prihvaćanja nametnutog mjesta u društvu, već je postignuće: stoga bi se moglo reći da je postojanje feminizma, samo po sebi, feminističko postignuće.
Ostala povijesna dostignuća feminizma odnose se na:
- Žensko pravo glasa.
- Univerzalni pristup obrazovanje top za žene.
- Pravo na odlučivanje o trudnoći i sudjelovanje u planiranju obitelji.
- Seksualno oslobađanje žena i vidljivost ženske želje.
- Kraj seksualne diskriminacije u pristupu poslu.
- Demokratizacija određenih pravila odijevanja.
- Radna socijalna zaštita u slučaju trudnoće.
- Zaštitne mjere za porođaj uz anesteziju i odgovarajuće kliničke resurse.
- Pravo na abortus u mnogim zemljama.
Vrste feminizma
Postoje brojni pokreti unutar feminizma, neki su orijentirani na više političke i ekonomske, a drugi s čisto društvenim interesima, svaki sa svojim vlastitim konceptima, praksama i razmatranjima. Neki primjeri su:
- Anarho-feminizam. Anarhistički feminizam ima svoje korijene u prvim valovima feminizma, a on pretpostavlja borbu protiv mačizma kao politički cilj, sličan onima u anarhizam. Vaša logika to nalaže budući da se borite protiv patrijarhalno društvo, moramo se boriti i protiv njegovih ekonomskih i političkih manifestacija, kao što je kapitalizam i Stanje.
- Radikalni feminizam ili radfem. To je ekstremističko krilo suvremenog feminizma, čija borba protiv patrijarhata ne vjeruje u mogućnost postizanja jednakosti bez prethodnog uspostavljanja matrijarhat, odnosno društvo koje u potpunosti vode žene, što nadoknađuje tisućljeća već pretrpljene muške dominacije.
- Abolicionistički feminizam. Struja feminizma posebno zainteresirana za kulturu seksa, koja osuđuje i stoga se protivi pornografiji i prostituciji, smatrajući ih aktivnostima koje jačaju imaginarij patrijarhata te pokoravaju i ocrnjuju žene.
- transfeminizam. U ovoj varijanti feminizma posebno mjesto imaju trans žene, odnosno one transrodne osobe koje su rođene s muškim biološkim spolom, a u životu su poduzele tranziciju da postanu žene. Potonje se smatra mogućim na temelju ideje da su "muško" i "žensko" pojmovi kulturnog podrijetla i stoga se mogu dekonstruirati.
- Separatistički feminizam. Najekstremnija varijanta radikalnog feminizma teži izgradnji društva samo žena, kao jedine moguće alternative patrijarhalnoj vladavini. Među njima se lezbijski seks smatra istinskim i jedinim oblikom seksa koji jamči punoću žene.