• Kakav je sadašnji zakon?
• Obilježja važećeg prava
• Primjeri važećeg prava
• Početak valjanosti
• Pozitivno pravo i važeće pravo

Objašnjavamo što je važeći zakon, njegove karakteristike i primjere. Osim toga, njegov odnos s pozitivnim pravom.

Sadašnji zakon pokriva sve zakone ili propise obvezne usklađenosti.

Kakav je sadašnji zakon?

U pravnim znanostima i zakon, govorimo o trenutnom zakonu da bismo se pozvali na neke Pravilo, zakon, doktrina ili odredbe koja je na snazi, odnosno čije je poštivanje obvezno u a teritorija i određeno vrijeme.

Drugim riječima, važeći zakon je trenutni skup normi i zakona, važećih i valjanih, barem dok ih ne ukine institucija odgovarajuće (obično zakonodavna vlast) i/ili zamijenjen novim propisima i zakonima.

Postojeći zakon je sušta suprotnost prestalog ili ukinutog zakona, te se često smatra dijelom tzv. pozitivno pravo, budući da je to najnovija verzija formalnih zakona jedne države. Ali kasnije ćemo se pozabaviti ovom razlikom.

U svakom slučaju, valjanost zakona ovisi o tome jesu li pravila koja predlaže trenutna i obvezna primjena ili je riječ o prošloj sudskoj praksi, povijesnoj vrijednosti i neobvezujućoj usklađenosti (nije na snazi).

Na primjer, u Sjedinjenim Državama sredinom 20. stoljeća zakon je uspostavio strogu razliku između građana bijelci i njihovi državljani afro-potomci, dajući prvima vrlo ozloglašeni niz privilegija. Taj zakon je odavno zaostao i upravo je ukinut, tako da više nije na snazi ​​i samim tim njegovi propisi više ne vrijede, odnosno više ga se ne mora poštovati.

Obilježja važećeg prava

Sadašnji zakon karakterizira sljedeće:

• Sadašnji zakon je nametnut od strane Stanje i pravna tijela, bilo da njihovo podrijetlo leži u običajnom (tj prilagođen naroda) ili koje je formalno ozakonio vlada. U svakom od ovih slučajeva, snage države prisiljavaju na poštivanje.
• Kao i svi zakoni, trenutni zakon vrijedi na određenom teritoriju i pod određenom jurisdikcijom, ali u vašem slučaju uvelike ovisi o vremenskom faktoru, jer se zakoni mijenjaju kako se mijenja i društvo. To naravno ne znači da vrlo stari zakon ne može vrijediti i danas.
• Važeći zakon prestaje važiti kada se pojave novi zakoni i propisi koji zamjenjuju prethodne ili kada ga državna tijela odluče ukinuti.

Primjeri važećeg prava

Pravilnici i propisi koji se trenutno primjenjuju primjeri su važećeg prava.

Bilo koji od pravilnika, propisa i zakona koji su trenutno na snazi ​​u našoj zemlji služe kao primjer važećeg zakona.

S druge strane, zakoni i odredbe koje postoje u nacionalnom Ustavu prije sadašnjeg će izgubiti svoju valjanost, odnosno više ne vrijede, više ne vrijede. To se dogodilo, primjerice, u Venezueli 1999. godine, kada je Magna Carta koja je do tada bila na snazi ​​ukinuta, a nova (koja je od tada na snazi) opće prihvaćena.

Taj isti Ustav kasnije je 2009. godine izmijenjen nizom članaka, čime je stari tekst navedenih članaka izgubio valjanost, te je zamijenjen novim važećim tekstom. Dakle, u ovom slučaju samo najnoviji i utvrđeni tekstovi pripadaju važećem zakonu.

Početak valjanosti

U pravilu, zakon počinje važiti nakon što su ga odobrila nadležna tijela i objavio tako da je njegov sadržaj javno poznat, što se može dogoditi na dva različita načina:

• Sukcesivni unos, kada zakon stupa na snagu danom objave u službenom glasilu ili službenom glasilu nadležnom za dostavljanje građanstvu zakonskih odluka. Od tog trenutka smatra se javnim znanjem i postaje važećim.
• Sinkroni ulazak, kada sam zakon određuje vrijeme stupanja na snagu, pod uvjetom da je zakon prethodno objavljen (da ljudi znaju).

Pozitivno pravo i važeće pravo

Ne smijemo brkati postojeće pravo s pozitivnim pravom. Smatramo da je pozitivno pravo zbirka svih zakona koje je donijela suverena država i koji su napisani u dekretima, sporazumi, propisi, ustavi itd

U tome se razlikuje npr. od prirodni zakon (koje se rađa s narodom) i običajno pravo (koje je utvrđeno običajem naroda).

Sada pozitivno pravo može biti na snazi, kada je riječ o važećim propisima i po vrijednosti, ili to mogu biti povijesni pravni tekstovi, čiju poslušnost država više ne zahtijeva. Međutim, nije svako postojeće pravo pozitivno, budući da će običajno ili prirodno pravo, ako još vrijedi, također postati dio sadašnjih zakona.

Ukratko: pozitivno pravo je pravo koje ima pisano podrijetlo, na snazi ​​ili ne; dok je važeći zakon važeći i važeći zakon, kakvog god porijekla bio.