Objašnjavamo što su prilozi sumnje, kako se koriste i primjere u rečenicama. Također, druge vrste priloga.
Što je prilog sumnje?
Prilozi sumnje su jedna od vrsta prilog koji postoje u španjolskom jeziku, odnosno jesu riječi modifikatore drugih specifičnih riječi, koje su u ovom slučaju glagoli, pridjevi ili drugih priloga, ili čak i iz molitve cijeli. Njegovo ime dolazi od latinske riječi adverbij, sastavljen od riječi oglas- ("Prema") i verbum ("glagol").
Prilozi su riječi koje obično ne mijenjaju svoj oblik, a imaju svoje značenje (leksikon), koje se uvijek odnosi na određenu okolnost, aspekt načina na koji se radnje izrečene u rečenici događaju. To može biti mjesto, način rada, određeno vrijeme ili čak subjektivan način pristupa onome što se dogodilo, kao u ovom slučaju, prilozima sumnje.
Ovi prilozi omogućuju izražavanje određene granice nesigurnosti u rečenici, vjerojatnost, mogućnost, odnosno margina sumnje. Zajedno s potvrdnim i odričnim, uzvičnim i upitnim prilozima i sl., oni čine epistemičke priloge, odnosno one kojima se izražava subjektivna, mentalna stvarnost izdavatelja, umjesto stvarnost beton svijeta.
Primjeri priloga sumnje
Glavni prilozi sumnje, kao primjer, su sljedeći: možda, možda, možda, vjerojatno, moguće, možda, nadamo se; a također i druge priloške fraze kao što su: možda, može biti, moguće je, možda.
Rečenice s prilozima sumnje
Za primjer upotrebe priloga sumnje, evo nekoliko rečenica:
- Možda smo trebali krenuti tim drugim putem.
- Netko je vjerojatno pronašao moj novčanik.
- Nadam se da će moji prijatelji doći na tvoju zabavu.
- Sutra ću možda rano ustati.
- Možda više ne bismo trebali raditi zajedno.
- Možda će vam dati onu promociju koju želite.
- Možda sretnemo Ramira u školi.
- Nisam li ti uvijek govorio istinu?
Druge vrste priloga
Osim priloga sumnje, postoje i druge kategorije priloga, kao što su:
- Prilozi mjesta. One koje uvode prostorni odnos u rečenicu, odnosno ukazuju na to gdje se referent nalazi. Na primjer: tamo, ovdje, tamo, vani, gore, dolje, unutra, između itd.
- Prilozi načina. Oni koji se odnose na konkretan način na koji je nešto učinjeno ili se stvari dogodile. Na primjer: brzo, dobro, loše, bolje, brzo, redovito itd.
- Vremenski prilozi. Oni koji u rečeno uvode vremenski odnos, odnosno opisuju trenutak u kojem se neka radnja izvodi. Na primjer: prije, poslije, kasnije, dok, prije, itd.
- Prilozi stupnja ili količine. Oni koji opisuju omjer ili stupanj u kojem se stvari događaju. Na primjer: malo, puno, puno, više, manje itd.
- Prilozi reda. Oni koji izražavaju kronološki ili kontinuitetni odnos, odnosno opisuju redoslijed referenta. Na primjer: prvo, zatim, poslije itd.
- Potvrdni i odrični prilozi. Kao što im ime govori, oni su oni koji potvrđuju ili poriču činjenice ili situacije, izražavajući na taj način određeni stupanj slaganja govornika s onim što je rečeno. Na primjer: da, ne, svakako, točno, nikad, nikad itd.
- Upitni i uzvični prilozi. Oni koji su dio upitne rečenice iliuzvične rečenice, a lako ih je prepoznati jer su uvijek naglašeni. Na primjer: gdje, kada, kako, što, tko itd.