komparativni prilozi

Jezik

2022

Objašnjavamo što su poredbeni prilozi, njihovu funkciju, primjere i upotrebu u rečenicama. Također, druge vrste priloga.

Usporedni prilozi ukazuju na sličnosti ili razlike između elemenata.

Što je poredbeni prilog?

Poznat je kao poredbeni prilozi jednoj od klasa prilog španjolskog jezika, odnosno riječi koji služe kao modifikator glagoli, pridjevi ili drugih priloga, pa čak i iz molitve cijeli. Njegovo ime dolazi od latinske riječi adverbij, sastavljen od riječi oglas- ("Prema") i verbum ("glagol").

Prilozi su riječi vrlo malo promjenjivog oblika i obdarene vlastitim leksičkim značenjem, koje se obično odnosi na specifične okolnosti u kojima se radnje rečenice događaju.

To se može odnositi na mjesto, oblik ili vrijeme u kojem su se događaji dogodili, ili čak na perspektivu iz koje se oni promatraju, ili na odnose usporedbe i usporedbe. usporedba koje izdavatelj može uspostaviti između njih. Komparativni prilozi bave se potonjim.

Ovi prilozi omogućuju uspostavljanje odnosa sličnosti, razlike, superiornosti ili inferiornosti između pojmova rečenice (ili više njih), a zajedno s uzvičnim prilozima, sumnje te potvrdnim i odričnim, čine tzv. epistemički prilozi, koji izražavaju stvarnost subjektivno ili mentalitet izdavatelja, a ne vanjska, objektivna i konkretna stvarnost, kao što to čine prilozi mjesta.

Primjeri poredbenih priloga

Slijede primjeri poredbenih priloga: više, manje, jednako, bolje, lošije, mnogo, dakle, kao, uz priloške fraze manje od, veće od, jednako, koliko, bolje od, lošije od i tako dalje.

Rečenice s poredbenim prilozima

Neke rečenice s komparativnim prilozima su:

  • Moja sestra je jača od mene.
  • Ta zgrada je visoka kao planina.
  • Voljela bih biti neovisna poput njega.
  • Ove cipele osjećaju se isto kao i ostale.
  • Moj prijatelj pleše bolje od ikoga.
  • Naša momčad igra lošije od suparnika.
  • Nismo mogli vježbati koliko smo htjeli.

Druge vrste priloga

Osim komparativnih priloga, postoje različite vrste priloga, kao što su:

  • Prilozi mjesta. Oni koji uvode prostorni odnos u rečenicu, odnosno koji ukazuju na to gdje se referent nalazi ili gdje se događa događaj. Na primjer: tamo, ovdje, tamo, vani, gore, dolje, unutra, između itd.
  • Prilozi načina. Oni koji izražavaju način na koji se nešto radi ili način na koji se stvari događaju. Na primjer: brzo, dobro, loše, bolje, brzo, redovito itd.
  • Vremenski prilozi. One koje uključuju vremenski odnos u rečenicu, odnosno kada se neka radnja vrši. Na primjer: prije, poslije, kasnije, dok, prije, itd.
  • Prilozi sumnje. Oni koji uvode osjećaj za vjerojatnost, mogućnost ili neizvjesnost, odnosno sumnja izdavatelja. Na primjer: možda, vjerojatno, moguće, možda, itd.
  • Prilozi reda. Oni koji izražavaju kronološki ili kontinuitetni odnos unutar rečenice, odnosno što ide prvo, a što poslije, ili što je važnije. Na primjer: prvo, zatim, poslije itd.
  • Potvrdni i odrični prilozi. Oni koji potvrđuju ili poriču ono što je rečeno u rečenici, odnosno koji izražavaju stupanj konformiteta izdavatelja s obzirom na rečeno. Na primjer: da, ne, svakako, točno, nikad, nikad itd.
  • Upitni i uzvični prilozi. One koje izazivaju pitanja ili uzvike. Lako se prepoznaju jer ih uvijek treba naglašavati. Na primjer: gdje, kada, kako, što, tko itd.
!-- GDPR -->