Objašnjavamo što znači kukavica, podrijetlo pojma i njegovu povijesnu upotrebu. Također, primjeri njegove upotrebe u rečenicama.
Što kukavički znači?
The pridjev pusilánime na španjolskom se koristi za označavanje onih osobe nedostatak hrabrosti, hrabrosti ili hrabrosti da donositi odluke ili se suočiti s teškim ili izazovnim situacijama. Također se koristi za označavanje stavove vlastiti od tih ljudi, odnosno kao sinonim bespomoćnosti, slabosti, kukavičluka, neodlučnosti ili mekoće.
Ovaj izraz dolazi od latinske riječi pusillanimis, izgrađen od glasova pusilla ("Mali") i animus ("Duša" ili "dah"). U starorimsko doba optuživali su ga da je pusillus animus (to jest, male ili beznačajne duše) onima koji su pokazivali kukavičluk, puzavo ponašanje ili su živjeli previše bojažljivo da bi se suočili sa samim životom.
Koristio ga je i rimski pravnik i pisac Ciceron (106.-43. pr. Kr.) kao sinonim za zločest ili nevelikodušan, ali taj smisao nije bio onaj koji je na kraju bio nametnut s prolaskom povijesti. Iz tog razloga postoji zabuna oko toga da li magnanimus (iz magnus, "veliki i animus) bi bio njegov antonim, što se čini malo vjerojatnim, budući da je izraz “velikodušan” danas sinonim za “velikodušan”.
Tako se danas kukavički koristimo za one kojima nedostaje hrabrosti da brane svoje ideje ili da se suoče s poteškoćama, odnosno za suprotno od hrabrosti i hrabrosti.
Primjeri upotrebe riječi kukavica
Evo nekoliko primjera upotrebe riječi "kukavica":
- – Ne mogu podnijeti koliko je ovaj lik u filmu kukavički.
- "Jučer sam se suočio sa svojim suparnikom i on se ponio na vrlo kukavički način."
- "Ovi kukavički političari neće moći pravilno voditi naciju"
- "Pakao je rezerviran za one koji žive životom malodušnih."
- “Ne dopuštajte sebi takve kukavičke stavove.”