denotacija i konotacija

2022

Što su denotacija i konotacija?
Obilježja denotata i konotacije
Primjeri denotacije i konotacije
Denotativni i konotativni jezik

Objašnjavamo što su denotacija i konotacija, njihove razlike i karakteristike. Također, primjeri za svaki.

“Živjeti kao pas” treba shvatiti u konotativnom smislu.

Što su denotacija i konotacija?

U lingvistika, denotacija i konotacija dvije su razine značenja riječi: doslovna i kontekstualna razina. To je moguće budući da riječi ne samo da govore ono što rječnik strogo nalaže, već ih prati cijeli kontekstualni okvir koji im daje dublje slojeve značenja.

Dakle, denotat je jednostavno i glavno značenje, očito i univerzalno, koje riječ ili izraz ima. To je glavno značenje koje rječnici prikupljaju i koje je zajedničko svim govornicima jezika, ne uzimajući u obzir nijanse, niti kontekstima, nema druge ili treće namjere.

Umjesto toga, konotacija obuhvaća dublja ili više figurativna, implicitna ili određena značenja koja ta ista riječ ili izraz može imati, ovisno o tome tko ih koristi, u kojem kontekstu, unutar koje grupe govori ili s kojim nijansama. Ove vrste osjetila često variraju s geografija, the društvena klasa val tradicija kultura kojoj pripadate.

Unutar jezika, međutim, denotacija i konotacija koegzistiraju i napajaju jedna drugu. Konotativna osjetila imaju tendenciju da se preklapaju s denotativna u običnom govoru (tj. upotreba se nameće normi), ali s vremenom se i ta figurativna osjetila ugrađuju u jezik (upotreba postaje norma ). To je, na primjer, slučaj sa zajedničkim mjestima jezika.

Čak je i u tim slučajevima moguće razlikovati obično i figurativno značenje, odnosno denotat i konotaciju. Pogledajmo, kao primjer, uobičajeno "biti neobrađeni dijamant". Kao što znamo, izraz ima figurativno (konotativno) značenje koje se odnosi na posjedovanje talenta ili vještine koje tek treba otkriti ili usavršiti.

Tim smislom vjerojatno rukuju svi govornici španjolskog, iako se razlikuje od njegovog doslovnog (denotativnog) smisla, koji bi glasio da osoba zapravo nije osoba, već neživi objekt sačinjen od molekula ugljika, intenzivno komprimiranih.

Razlika između jednog i drugog smisla postaje očita, zapravo, ako o riječi ili izrazu razmišljamo kao da smo stranci i učimo govoriti svojim jezikom: denotativni smisao je ono što u početku shvatimo, a konotativni zahtijeva bolje poznavanje jezika i kulture.

Također je uobičajeno da se ta razlika naglašava u književnim ili poetskim diskursima, u kojima metafora i "skriveno" značenje svega rečenog.

Obilježja denotata i konotacije

Denotacija i konotacija karakteriziraju:

Oboje su oblici značenja ili značenja jezika, koji postoje istovremeno.
Međutim, denotativni smisao je samorazumljiv, dok je konotativni smisao figurativan i obično zahtijeva kontekstualno znanje za razumijevanje.
Denotacija omogućuje nastanak konotacije, a ova potonja ujedno gradi nova značenja koja se vremenom fiksiraju.
Denotacija je univerzalna i identična za sve govornike istog jezika, dok je konotacija individualna, suptilna i uvelike ovisi o izražajnom stilu svake osobe.

Primjeri denotacije i konotacije

Evo nekoliko primjera denotacije i konotacije na španjolskom:

"Vodi život pasa"

Oznaka: doslovno živjeti kao pas: jesti pseću hranu, spavati na podu, smatrati se psom.
Konotacija: živjeti ispod svačijih prihvatljivih minimalnih standarda, loše se provoditi ili mnogo patiti.

"Budi kamen u cipeli"

Oznaka: doslovno biti kamen u nečijoj cipeli.
Konotacija: biti smetnja, biti smetnja ili biti dosadan.

"Osjećam se kao Božić"

Oznaka: govornik se osjeća onako kako se obično osjeća u prosincu.
Konotacija: govornik se osjeća kao obitelj, možda, ili osjeća nostalgiju, ili u čemu se sastoji njegova subjektivna i individualna procjena Božića.