komponente računala

Objašnjavamo koje su komponente računala, unutarnji i vanjski hardver, softver i vrste računala.

Komponente računala mogu biti fizičke ili nematerijalne.

Komponente računala

Računalo je računalni sustav koji se sastoji od dva osnovna aspekta: hardver, što znači "fizička podrška", i softver, koji se odnosi na nematerijalno ili "program". Fizički mediji su elektronički elementi koji rade povezani radi pružanja podaci, a ti se podaci obrađuju zahvaljujući uputama koje daje programe.

Hardver je poput kutije u kojoj se tim procesom povezuje niz uređaja informacija ulaz i izlaz. Softver je skup uputa za izvršavanje tih ulaznih i izlaznih informacija. Bez softverskih uputa, Računalo bila bi kutija bez korisnost, kao što bi ljudsko tijelo bilo bez mozga.

Računalni hardver

U internom hardveru svi se uređaji spajaju na matičnu ploču.

Hardver se odnosi na različite materijalne elemente računala, a može biti interni ili vanjski.

Interni hardver se uglavnom sastoji od:

  • matična ploča (ili matična ploča). To je glavna ploča svakog računalnog sustava na koju se povezuju svi ostali uređaji, i izravno (kao što su međusobno povezani električni krugovi) i neizravno (putem priključaka USB ili druge vrste konektora). Ima osnovni softver pod nazivom BIOS koji mu omogućuje izvođenje i sinkronizaciju njegovih osnovnih funkcija (kao što su prijenos podataka, upravljanje podacima, električna energija te prepoznavanje fizičke povezanosti ostalih vanjskih komponenti).
  • Procesor. To je središnja jedinica za obradu (CPU), odnosno mozak računala koji kontrolira sve što računalo izvršava i odgovoran je za izračune i razumijevanje podataka. Postoji nekoliko tipova CPU-a koji se razlikuju, između ostalog, po brzini obrade informacija. Ta se brzina mjeri u jedinici frekvencije koja se zove Hertz (ili Hertz na španjolskom) i, što je brža brzina koju postiže procesor, to su brže performanse računala. Trenutno su dvije glavne marke procesora AMD i Intel.
  • Interna memorija RAM. To je memorija koja pohranjuje informacije, privremeno i brzo, koje računalo u tom trenutku može koristiti. Njegov kapacitet pohrane mjeri se u jedinicama tzv gigabajta (GB). Što je više RAM-a, računalo može brže raditi, na primjer, za otvaranje i korištenje više programa u isto vrijeme.Sadržaj RAM memorije se briše čim se računalo isključi jer ne pohranjuje podatke (datoteke, videa, programa itd.), ali čuva informacije o radnjama koje se provode s tim podacima. Ne pohranjuje datoteku ili sam program, već informacije za njegovo pokretanje.
  • ROM interne memorije. To je memorija koja trajno pohranjuje informacije i naziva se "samo za čitanje", odnosno korisnik ne može mijenjati sadržaj nakon što je ta informacija pohranjena, može ga samo instalirati ili deinstalirati. ROM memorija pohranjuje sve što se odnosi na upute ili ono što se također naziva BIOS (osnovni sustav ili program za pokretanje) i to uključuje upute kako pokrenuti stroj ili kako programi rade, između ostalog.
  • Video kartica. Također poznat kao "grafička kartica" je interni hardverski uređaj koji se povezuje na matična ploča i omogućuje računalu da prikazuje slike na monitoru. Zahtijeva instalaciju softvera koji će računalu reći kako koristiti tu video karticu. Korisnik može mijenjati postavke slike projicirane na monitoru, na primjer, kvalitetu (viša ili niža razlučivost), veličinu, između ostalog.
  • Soundboard. To je interni hardverski uređaj koji se povezuje s matičnom pločom i klasificira se prema kanalima koje koristi, na primjer, stereo, quadraphonic (surround zvuk), MIDI (priključak za profesionalnu upotrebu), između ostalih. Glavna funkcija ploče je omogućiti računalu reprodukciju zvuci (glazba, muzika, glas ili bilo koji audio signal) preko zvučnika ili slušalica. Također prima zvukove od korisnika putem povezivanja mikrofona.
  • Sekundarni uređaj za pohranu. To je memorija koja trajno pohranjuje podatke (ili do Korisničko ime izbrišite ih), kao što su dokumenti, proračunske tablice, slike, videozapisi, audiozapisi, sigurnosne kopije datoteke, između ostalih. Oni su pohranjeni podaci koji računalu nisu potrebni odmah ili brzo za svoj rad, već ih izravno koristi korisnik. Postoje dvije vrste sekundarnih uređaja za pohranu: unutarnji (tvrdi disk) i vanjski (vanjski tvrdi disk, memorijska kartica, USB stick, CD ROM, itd.).

Vanjski hardver računala uglavnom se sastoji od:

  • Ulazni uređaji. To su dijelovi koji primaju sirove podatke i koje računalo može obraditi putem odgovarajućeg softvera. Podijeljeni su u dvije kategorije: uređaji za ručni unos, kojima mora upravljati korisnik (tipkovnica, miš, zaslon osjetljiv na dodir, mikrofon i sl.) te uređaji za automatsko unos podataka, koji sami aktiviraju unos informacija, neovisno o korisniku (čitač magnetskih traka, prepoznavanje znakova magnetskom tintom, čitač PIN-a i čipa, čitač barkoda itd.).
  • Izlazni uređaji. Oni su dijelovi koji šalju podatke koje obrađuje računalo. Postoje dvije vrste: privremeni izlaz (kao što je monitor, koji stalno ažurira izlaznu sliku na zaslonu) i trajni izlaz (kao što je pisač, koji reproducira informacije na papiru koji traje kao tiskana kopija).
  • Periferni uređaji. Oni su većina ulaznih i izlaznih uređaja koji se smatraju "nebitnim" vanjskim hardverskim komponentama jer računalo može funkcionirati i bez njih. Na primjer, zvučnici, web kamera, tipkovnica, mikrofon, pisač, skener, miš, joystick, između ostalog.

Računalni softver

Softver je "nefizički" dio računala, koji postoji u obliku kodova koji sadrže upute za hardver da zna što treba učiniti. Bez ovih programa većina hardverskih uređaja ne bi bila korisna. Postoje dvije vrste:

  • Sistemski softver. To su programi unaprijed instalirani na računalu, koji omogućuju podršku drugim programima instaliranim od strane korisnika. Neki primjeri su operativni sustavi (Windows, Mac OS, Linux, BIOS, itd.), sredstva za čišćenje diskova, defragmentatori diska, antivirusni, grafički upravljački programi, softver za šifriranje, između ostalog.
  • aplikacijski softver. To su programi koji nemaju veze s radom opreme, već ih instalira korisnik za obavljanje određenih funkcija. Na primjer, proračunske tablice (Excel), procesori teksta (Riječ), programi baza podataka (Pristup), programi za grafički dizajn (Illustrator), preglednici iz Internet (Chrome), između ostalog.

Vrste računala

Središnja jedinica ili mainframe omogućuje obradu podataka u velikim razmjerima.

Postoje različite vrste računala koje se razlikuju prema njihovoj veličini, oblikovati i složenost funkcija koje se mogu obavljati. Međutim, svi se temelje na gore navedenim komponentama. Među glavnim vrstama računala su:

  • Osobno računalo. Njegovo ime dolazi iz engleskog osobno računalo (PC), također nazvan "desktop". Obično se koristi u kući ili uredu.
  • Laptop. Također se zove bilježnicaTo je manji i lakši stroj od osobnog računala, dizajniran za jednostavan transport. Za osobnu ili radnu upotrebu.
  • Netbook. Slično je na bilježnica, samo što je manji i lakši pa su mu ekran i tipkovnica puno manji. Dizajniran je za transport i korištenje bilo gdje.
  • Centralna jedinica. Također se zove mainframe To je vrlo veliko, moćno i skupo računalo za poslovnu ili industrijsku upotrebu koje omogućuje obradu podataka u velikim razmjerima.
!-- GDPR -->