Smisao i značajan

Jezik

2022

Objašnjavamo što su značenje i označitelj u lingvistici i semiologiji, odnos između to dvoje i koje su karakteristike svakoga od njih.

Značenje i označitelj ne mogu postojati jedno bez drugog.

Što su označeno i označitelj?

U lingvistika Y semiologija, poznat je kao značenje i značajan za dva dijela koji čine Jezični znak, prema stajalištu koje je iznio švicarski lingvist i filozof Ferdinand de Saussure (1857.-1913.) u svom poznatom Tečaj opće lingvistike objavljen 1916.

Prema tom gledištu, označeno i označitelj čine dihotomiju, odnosno ne mogu postojati jedno bez drugoga, kao dvije strane lista papira. S jedne strane, smisao je koncept, the ideja ili mentalni referent koji želimo prenijeti kroz Jezik; dok je označitelj mentalni otisak koji imamo o zvuk s kojim bi taj referent trebao biti povezan. Drugim riječima, označeno je sadržaj, a označitelj je forma.

Pretpostavimo da malo dijete upire prstom u drvo u parku. Otac mu odmah kaže riječ “stablo”, tako da je on asocira na tu istu referenciju. Točan slijed zvukova (“á-r-b-o-l”) djetetove uši percipiraju i pamte te na taj način formiraju psihički otisak zvuka (svojevrsni mentalni zapis, odnosno označitelj).

Na taj način dijete taj slijed zvukova povezuje s idejom stabla (apstraktni pojam, odnosno značenje). Dijete će od sada moći reći ocu da pogleda stablo u parku, a da ne mora upirati prstom u njega.Tako djeluje jezični znak.

Odnos značenja i označitelja

Odnosi između označenog i označitelja nisu uvijek identični, a jezik dopušta određenu marginu dvosmislenost i kreativnost pri korištenju riječi. Dakle, neka značenja mogu imati više od jednog označitelja ili isti označitelj može imati različita značenja.

Razmislimo o tome što se događa s označiteljem "banka", na primjer, koji se odnosi na dva različita značenja: banka trga i banka novca. Ili razmislimo o višestrukim izrazima kojima možemo označiti loptu: na primjer lopta, lopta, kuglica. Potonje je moguće jer je odnos između značenja i označitelja proizvoljan, odnosno konvencionalan, umjetan, ne odgovara nikakvom prirodnom ili spontanom principu.

Drugim riječima, nema razloga zašto znak "a" odgovara glasu /a/, niti postoji ikakav razlog zašto tako zovemo "stablo", osim same povijesti naše idiom. To je također razlog zašto se isti koncept može izraziti na različite načine u različitim jezicima, na primjer: drvo, drvo, albero, Baum, drvo.

To, međutim, ne znači da pojedinci mogu stvari nazivati ​​kako god žele. jezik je a Društveni fenomen, čija pravila služe da se ljudi međusobno razumiju, a za to je potrebno da postoji određeni konsenzus. Saussure objašnjava ovaj fenomen tvrdnjom da je odnos između označenog i označitelja u isto vrijeme promjenjiv i nepromjenjiv, odnosno promjenjiv i nepromjenjiv:

  • On je promjenjiv ili promjenjiv samo s vremenom, budući da se jezik razvija i stvari se nazivaju na druge načine, ili se jednostavno pojavljuju nove stvari i novi odnosi koji zaslužuju nova imena. Pregledamo li primjerice povijest španjolskog jezika, vidjet ćemo da riječ razgovor na kraju postala naša moderna govoriti. Drugim riječima, označitelj se mijenjao tijekom vremena, ali značenje ostaje potpuno isto. S druge strane, pojava u našem jeziku glagola tiskati rezultat je izuma tiskara, tako da ni označitelj ni označeno ranije nisu postojali.
  • Ono je nepromjenjivo ili nepromjenjivo u određenom trenutku vremena, budući da nas postojeći dogovor među ljudima da stvari nazivaju na isti način sprječava da jednog dana odlučimo drvo nazvati "pas", a psa "drvo": nitko nas ne bi razumio. . Na taj način, asocijacija između označitelja i označenog opire se našoj želji, budući da ne možemo prisiliti svakoga da promijeni upotrebu riječi.

Karakteristike značenja

Značenje ili koncept karakterizira sljedeće:

  • To je mentalni pojam, to jest, apstraktan je, pripada carstvu ideja i formiran je od stvarnih ili imaginarnih referenata stvari: značenje "stablo" odnosi se na one visoke biljke s grubim i snažnim deblom koje vidimo u parku.
  • Univerzalna je jer služi kao kategorija koja obuhvaća skup različitih ali sličnih referenata. Na primjer, nisu sva stabla identična, ali sva se uklapaju u koncept "stabla" jer imaju određene minimalne zajedničke značajke. I, slično tome, svi mi imamo koncept "drveta", bez obzira kojim jezikom govorimo.
  • Ima difuzne granice, odnosno ima susretišta i kontakte s drugim značenjima. Na primjer, znamo da su "pas", "pudla", "mastif" ili "dogo" djelomično različiti pojmovi, ali svi oni predstavljaju varijacije pojma "pas".
  • Odnosi se na sadržaj, odnosno na ono što želimo prizvati u umu osobe s kojom komuniciramo.

Karakteristike označitelja

Označitelj ili akustična slika karakterizira sljedeće:

  • To je akustički trag, odnosno mentalni odjek (fizičkog, materijalnog) zvuka govora, tako da teži konkretnom, a ne apstraktnom. Formira se od glasova koji čine govor: "á-r-b-o-l".
  • Posebno je, budući da je označitelj specifičan način povezivanja zvukova za prizivanje određenog značenja. Reći "lopta" nije isto što i reći "lopta" ili "lopta", iako se svi ti specifični oblici odnose na isti koncept.
  • Ima linearnu strukturu, odnosno ima fiksan i određen slijed, budući da se glasovi govora izgovaraju jedan po jedan: označitelj “stablo” nije isto što i “álobr” ili “ablorá”, iako su imaju potpuno iste zvukove, jer je njihov redoslijed vitalan za prenošenje značenja.
  • Odnosi se na oblik, odnosno na specifičan način na koji drugima prenosimo značenje.
!-- GDPR -->