Objašnjavamo što je partenogeneza, njezine uzroke, vrste i primjere vrsta koje koriste ovaj oblik razmnožavanja.
Što je partenogeneza?
Partenogeneza je mehanizam reprodukcija koji se sastoji od razvoja neoplođenih ženskih spolnih stanica, odnosno ovula koje se segmentiraju dok ne formiraju potpuni embrij, obdaren istim genetski materijal od njegovog roditelj.
Partenogeneza je dakle oblik bespolna reprodukcija to ne donosi genetsku raznolikost vrsta, ali umjesto toga stvara genetske kopije (klonova) majke, budući da su samo ženke određenih vrsta sposobne za ovu vrstu razmnožavanja.
Otuda i njegovo ime dolazi od grčkih riječi partenos, "Djevica" i geneza, "Generacija", budući da ne zahtijeva intervenciju mužjaka, iako je u nekim slučajevima potrebna kopulacija.
Međutim, ovaj se proces može dogoditi samo kod vrsta koje se mogu razmnožavati spolno, budući da zahtijeva stvaranje ženskih spolnih stanica.
Često se nazivaju potomci dobiveni partenogenezom partenote a mogu biti haploidne (n) ili diploidne (2n), ovisno o vrsti.
Na primjer, u zajednica od pčele, na taj se način dobivaju mužjaci ili trutovi. Obično su haploidne, jer im je jedina uloga u zajednici oplodnja matice koja nosi jaja, dok su radnice sve diploidne, dobivene iz oplođenih jaja.
Uzroci partenogeneze
Partenogeneza se može pojaviti kod nekih vrsta ovisno o okolišnim situacijama, kao način povećanja broja pojedinci zajednice i suočavaju se s nepovoljnim uvjetima, čekajući povoljniji scenarij za nastavak spolne reprodukcije.
U isto vrijeme, podrijetlo ove sposobnosti u različitim vrstama živih bića to je evolucijski misterij. Poznato je npr bakterije iz reda Rickettsiales (kao npr Wolbachia) sposobni su zaraziti različite člankonošci nematode i induciraju partenogenezu.
Poznato je da je ovaj reproduktivni mehanizam uobičajen u gmazovi, insekti, vodozemci, te neke vrste riba i ptica. U sisavci rijetko se javlja, osim ručno induciranim umjetnim tehnikama ljudski.
Vrste partenogeneze
Postoje dvije vrste partenogeneze, ovisno o tome postoji li ili ne proces mejoza u proizvodnji novog pojedinca, odnosno ovisno o tome ima li jedan ili dva lanca DNK u njihovim kromosomi:
- Ameiotička ili diploidna partenogeneza. Jaje se dijeli po mitoza a ne mejoza, pa je rezultirajuća jedinka diploidna. Može se smatrati vrstom aseksualnog razmnožavanja, a česta je u ravnih crva, rotifera, rakovi, kukci i vodozemci.
- Mejotička ili haploidna partenogeneza. Jajna stanica se dijeli mejozom, bez oplodnje, tako da rezultirajuća jedinka može biti haploidna (jedan DNK lanac na kromosomu) ili može povratiti svoje diploidno stanje, duplicirajući informacije genetika naslijeđena od majke. Čest je kod anelida, rotifera, pljosnatih crva, riba, vodozemaca, gmazova i insekata.
Primjeri partenogeneze
Morski pas čekićar razmnožava se partenogenezom kada postoji nedostatak mužjaka.
Neki primjeri vrsta sposobnih za partenogenezu su:
- Kod pčela i mrava, kao i kod drugih kukaca himenoptera, mužjaci nastaju partenogenezom, a ženke oplođenim jajima.
- Lisne uši i druge vrste insekata paraziti od bilje mogu se razmnožavati partenogenezom kada ima u izobilju hrana, čime se kolonija povećava; inače, idu isključivo na spolno razmnožavanje, kako bi dobili mužjake i ženke.
- Takozvani "morski pas čekićar" (Sfirna mokarran) i neke druge vrste tropskih riba sposobne su se razmnožavati partenogenezom kada postoji nedostatak oplodnih mužjaka.
- Partenogeneza je vrlo česta kod određenih vrsta gekona, zmija i guštera, posebno kod tzv. "Komodo zmajeva" (Varanus komodoensis).