• Što je prosopopeja?
• Karakteristike prozopopeje
• Primjeri prozopopeje

Objašnjavamo što je prozopopeja ili personifikacija kao stilska figura, njezine karakteristike i razne primjere.

Prozopopeje personificiraju konkretne ili apstraktne referente.

Što je prosopopeja?

U retorika Y književnost, prosopopeja ili personifikacija je stilska figura koja se sastoji od pripisivanja ljudskih svojstava referentu kojemu oni obično nedostaju, kao što su životinja, biljka ili predmet, bilo da je konkretan ili apstraktan. Ova ljudska svojstva mogu se odnositi na govor, pjesmu, osjećaj ili razmišljanje, ili bilo koje drugo stanje koje im daje karakteristike a osoba.

Personifikacija je a resurs vrlo čest na različitim područjima, posebice u književnom, dječjem ili govorništvu. Naziva se i ontološkom metaforom (odnosno, upućivanjem na biće).

Ime mu dolazi od grčkog prossopon (sastavljen od pros, "Naprijed" i oporba, "Face"), što je bio naziv maski koje su koristili glumci u tragedija klasične, a s kojima bi u nekim slučajevima mogli na ovaj način tumačiti bogove, životinje ili samu sudbinu.

Na taj bi način bilo suprotno animalizaciji (pripisivanje životinjskih osobina) ili reifikaciji (pripisivanje osobina stvari). Prosopopeja se također naziva govore, tekstovima ili govore koji su bombastični, nepotrebno svečani ili pretjerano retorički.

Karakteristike prozopopeje

Prozopopeju karakterizira:

• Sastoji se od vrste metafora i/ili stilski postupak, budući da ispunjava funkciju boljeg ilustriranja rečenog ili estetskog izražavanja.
• Atributi životinjskog ili neživog referenta (čak i ako je riječ o apstraktnim ili imaginarnim) radnjama ili osobinama osobe.
• Uobičajeno je u basne, dječje priče, književnih tekstova ili metaforički, te u Jezik govorni.

Primjeri prozopopeje

Evo nekoliko primjera personifikacije:

• Kasnije mu je zima pokucala na vrata.
• "Pojedi to", reče zmija Evi.
• Te noći vjetar mu je šapnuo na uho.
• Sati su se vukli do povratka njegove majke.
• U jesen s drveća se gubi lišće.
• Violine su plakale, dok je bubanj kašljao.
• O, surova sudbo, osuđuješ me!
• Grad je bio plemenit i dostojanstven.
• Tulipani su se naklonili dok je prolazio, kao u luku.
• Mjesec je gurnuo slijepim okom preko planinskog lanca.
• Vojnici, sloboda nas čeka i dužnost nas poziva!
• Ne tjeraj me da pričam, slatko vino, moram čuvati ovu tajnu!
• Trube su bodrile pobjednika natjecanja.