Objašnjavamo što je ponos i njegovo pozitivno ili negativno značenje. Također, kako je ponosna osoba, a što samoljublje.
Što je ponos?
Kada govorimo o ponosu možemo se pozvati na dva vrlo različita osjećaja, jedan s negativnim konotacijama, a drugi s pozitivnim konotacijama. Ova dvostruka mogućnost je u velikoj mjeri posljedica značenja koje je ova riječ imala tijekom vremena.
Izraz ponos došao je u španjolski preko francuskog orgueil a ovaj iz franca urguoli, što se može prevesti kao "odličan" ili "izvrstan", tako da je u svojim počecima bio povezan s onim što se ističe iznad ostalih. U tom smislu može biti blizu arogancije, riječi koja se često nudi kao sinonim od negativnog osjećaja ponosa, ili također zadovoljstva, povezanog s pozitivnim osjećajem.
Idemo po dijelovima: ponos se može definirati kao želja da se uvijek ističe od drugih, tj. taština ili od ego napuhan. Ponosan je pojedinac onaj koji druge gleda preko ramena, koji sebe smatra više i boljim od ostalih i koji, stoga, čini jedan od teških grijeha koje kažnjava nauk kršćanstva, a koji su stari Grci nazivali hybris.
Dakle, ponos je povezan s negativnim osjećajem ponosa: osobe Ponosne žene su beskompromisne u svom superiornom ponašanju nad drugima. To će reći, vrhunski.
Ali u isto vrijeme, ponos je sretan osjećaj koji se može osjetiti na dobro obavljenom poslu, ili na uspjehu voljene osobe. To je oblik zadovoljstva, radosti, koji se može čak i prikriti, tako da, paradoksalno, može dovesti do skromnost.
Dakle, ukratko, značenje koje dajemo izrazu ponos u velikoj mjeri ovisi o kontekstu. Ako ste skloni zaljubljivanju u sebe, nefleksibilnosti kriterija i misliti da ste iznad ostalih, onda je to ponos ili taština. Dok, ako je nešto plemenitije, blizu zadovoljstva, to će umjesto toga biti oblik samopoštovanje.
Kako je ponosna osoba?
Općenito, kada osobu smatramo ponosnom (a ne samo da je bila ponosna na nešto ili nekoga), mislimo na negativan smisao tog pojma. Ponosni ljudi, općenito govoreći, mogu se opisati na sljedeći način:
- Oni paze na tvoju reputaciju. Ponosni obraćaju puno pažnje na ono što drugi misle ili govore o njima, ali ne nužno zato što cijene tuđe mišljenje, već zato što se osjećaju zaslužnima za pohvalu i divljenje, te ne podnose kritiku. To često skriva suprotan novčić: skriveni osjećaj inferiornosti.
- Teško im je ispričati se. Ideju isprike ili priznanja svojih mana trećoj strani ponosni ljudi teško prihvaćaju, jer to doživljavaju kao neuspjeh ili kao poniženje: kako je moguće da se oni, tako uzvišeni i savršeni, ispričavaju bilo kome tko je toliko ispod njihove razine?
- Lako se osjećaju ugroženima. Postignuća drugih, sugestije, iskrene kritike, ponosna osoba doživljava kao napade na svoju osobu, jer ga tjeraju da se zapita je li on doista tako superioran pojedinac koliko želi misliti o sebi.
- Vole imati posljednju riječ. To proizlazi iz ljubavi koju ponosni gaje prema svom ugledu: mrze ih pomisao da su "izgubili" svađu i da im je, stoga, zauvijek narušen ugled da sve znaju ili sve razumiju. U svojoj srži, ovo završava tek nešto više od tvrdoglavosti ili gluposti.
- Teško im je tražiti pomoć. Kako bi se ponosan mogao sagnuti tražiti pomoć od nekoga tko je daleko ispod sebe? Što ako netko sazna i ako mu se uništi reputacija da sve mogu sami?
- Skloni su taštini. To ne znači da cijeli dan provode pred ogledalom, već da su skloni postavljati se u odnosu na druge u poziciju stvarne ili hinjene superiornosti. Neprestano pričati o prošlim postignućima, kontrolirati razgovor da se vrti oko vlastitih interesa, ne pokazivati znatiželju prema drugima... to su obično oblici ponosa.
Ljubav prema samome sebi
Samopoštovanje ili samopoštovanje granični je pojam s ponosom. Toliko da se jedno i drugo često može pobrkati. Uostalom, ponos se može shvatiti kao očiti višak samoljublja.
Kada to nije slučaj, ljubav prema sebi se očituje kroz samoprihvaćanje, odnosno sposobnost da se u dobrim odnosima nosimo s onim što jesmo, bez potrebe da se uvećavamo ili kažnjavamo. Samopoštovanje bi nam trebalo omogućiti da prepoznamo svoja postignuća i slavimo svoje snage, kao i da razumijemo svoje slabosti i prihvatimo ih kao izazove.
Na taj način nam samopoštovanje daje osjećaj sigurnosti i spokoja pred drugima, osim što nam olakšava zadatak da pokažemo ono što želimo biti u životu. S druge strane, izbjegava patnje onih koji ne cijene sebe ili koji osjećaju da, za razliku od ponosnih, nemaju nikakvu vrijednost u sebi i stalno trebaju druge kako bi ispunili najosnovnije ciljeve svakodnevnog života.