Objašnjavamo što je nostalgija, podrijetlo pojma i različite načine razumijevanja. Također, njegov odnos s melankolijom.
Što je nostalgija?
Nostalgija je osjećaj čežnje za događajima ili situacijama u prošlosti, općenito onim koji su ugodni, važni ili nezaboravni. To je od samog početka teško definirati osjećaj, blizak tuzi da se stvari iz prošlosti ne vraćaju, a ujedno i radosti koju sjećanje donosi.
Zapravo, prema rječniku Kraljevske španjolske akademije, nostalgija bi bila "bol odsutnosti iz domovine ili rodbine ili prijatelja", ili "melankolična tuga uzrokovana sjećanjem na izgubljenu sreću". Stoga nije lako reći je li to ugodan ili bolan osjećaj.
Riječ nostalgija dolazi od grčkih riječi nostos ("Povratak") i nešto (“Bol”), pa bi se mogao definirati kao bol pred nemogućim povratkom, ili kao čežnja za povratkom (u prošlost, u zavičaj itd.).
Počeo se koristiti krajem 17. stoljeća, kada ga je mladi Švicarac Johannes Hofer (1669.-1752.) predložio kao dio svog teza 1688. liječnik na Sveučilištu u Baselu, opisujući slučajeve sluge i studenta koji su izgledali kao da umiru, bez ikakvog razloga, ali koji su izliječeni čim su se vratili kući. Mladi Hofer krstio ih je kao slučajevi heimweh, što bi na njemački preveo "kućna bol".
Mnogi su je opisivali kao bolest ili bolest, te su je pokušavali izliječiti na različite načine. Naprotiv, danas postoje psihoanalitička tumačenja koja u tome vide pokušaj uma da da smisao, a time i transcendenciju samom životu.
Prema ovom stajalištu, nostalgija također može biti skladište pozitivnih emocija koje bi nas potaknule da se s boljim duhom suočimo s neizvjesnostima budućnosti.
Iako je pojam relativno noviji, osjećaj nostalgije ima dugu i drevnu povijest, o čemu svjedoče epovi i pripovijesti antike, kao npr Odiseja Homera (8. st. pr. Kr.), na primjer.
Nostalgija i melankolija
Nostalgija i melankolija se često mogu koristiti kao riječi sinonim, budući da se oboje obično povezuje s tužnim, kontemplativnim ili reflektirajućim osjećajem.
Međutim, melankolija se smatra stanjem ukidanja (nedostatak želje), smirenosti, tuge i nezainteresiranosti, što često dovodi do toga da se subjekt izgubi u sjećanju ili fantaziji. Dakle, nisu ni slični.
Nekada je melankolija bila poznata i kao trovanje olovom. Francuski pisac Victor Hugo (1802-1885) definirao ju je kao "Radost biti tužan". Tradicionalno se smatrala bolešću pjesnika, vezanom za stvaralački čin od početka Romantizam i takozvani "prokleti pjesnici".
Međutim, melankolija ima i klinički korelaciju, odnosno također je tipičan oblik bolesti: depresija melankoličan, koji obiluje regije produljenih hladnih godišnjih doba (postoje oni koji to povezuju s odsutnošću sunčeva svjetlost) i da će vam možda trebati lijekovi.
Dakle, svi smo na ovaj ili onaj način skloni nostalgiji, ali ne patimo svi od melankolije. Još manje njih pati od melankolične depresije, koja može postati istina nevolje iz Zdravlje, više od kreativnog stanja duha, iako tužno.