Objašnjavamo što je nihilizam, otkud je podrijetlo ovog slavnog pojma i od čega se sastojao ruski nihilizam.
Što je nihilizam?
Kada se govori o nihilizmu, obično se radi o aluzijama na poricanje tradicionalnih oblika moralne vrijednosti i vjerski, ili bilo koji oblik misao Neka nađe smjernice u životu. Formalno, nihilizam je filozofska, ali i umjetnička struja, čija je temeljna osovina bila upravo poricanje postojanje imati bilo kakav intrinzični smisao.
Potonje znači poricanje bilo kakve ideje transcendencije, reda i misija u životu, pa ga čak može smatrati nečim nebitnim, hirovitom, duboko u sebi nečim suvišnim ili beznačajnim.
Oblici nihilizma mogu se identificirati u kontrakulturnim strujama kao što je punk kultura ili čak u anarhizam, a ponekad su taj izraz koristili na pogrdan način od strane tradicionalnijih sektora društvo, da naznači da nedostaje neka osoba ili pokret etika ili skrupula.
No, nihilizam se ne može usporediti s bilo kojim oblikom terorizma ili zločinačkog uskraćivanja života (osobito tuđeg), niti je zapravo vjera “u ništa”. Niti je nužno pesimistična.
To je jednostavno suprotstavljanje determinističkim i/ili hijerarhijskim računima koji tradicionalno daju ljudskom postojanju misiju u Zemlja, niz vodećih zapovijedi ili neki oblik transcendentnog objašnjenja, kao što to čine na primjer religije.
Podrijetlo nihilizma
Izraz "nihilizam" etimološki dolazi od latinske riječi nihil ("Ništa"), a prvi je put korišten u pismu Friedricha Heinricha Jacobija filozofu Fichteu, u kasnom 18. stoljeću, u kojem su kritizirane ideje Immanuela Kanta.
Izraz je kasnije postao popularan zahvaljujući ruskom piscu Ivanu Turgenjevu u njegovoj roman Očevi i sinovi , u kojem ga objašnjava kao politički stav sličan anarhizmu: suprotstavljen svakom autoritetu i svim oblicima vjere. Izraz se ubrzo proširio po carskoj Rusiji, konzervativci su ga mrštili, a umjesto toga su ga prihvatili revolucionarni sektori.
Na filozofskom polju, nihilizam je vezan uz djela dva velika njemačka filozofa: Friedricha Nietzschea i Martina Heideggera. Prvi je koristio taj izraz da opiše kršćanstvo: poricanjem smisla svakodnevnog života, preferirajući obećanje zagrobnog života u kojem nema patnje, smrtnosti, nema patnje, kršćanska bi misao imala veliku prazninu u središtu, koju je Nietzsche nazvao "Božja smrt".
Sa svoje strane, Heidegger je nihilizam opisao kao stanje bića u kojem ne ostaje "ništa po sebi", što bi bilo ekvivalentno svođenju bića na puku vrijednost, na stvar. Heidegger je to poricanje vidio kao izgradnju nove polazišne točke.
Ruski nihilizam
Ruski nihilizam naziv je pod kojim je poznata generacija mladih umjetnika carske Rusije (usred cara Aleksandra II). Iskoristili su davanje nekih građanskih sloboda, kao što je sloboda tiska, da napadnu vjerske, moralne i idealističke ideje koje je držala konzervativna klasa.
Stoga su nastavili ismijavati ih i boriti se protiv njih pomoću aiskrenost oštro, koristeći tekstove koji se smatraju "lošim ukusom" i kroz prezirnu i dugotrajnu provokaciju. Jesu stavove bili su oni koji su nadahnuli Turgenjeva za generacijski portret napravljen u njegovom slavnom romanuOčevi i sinovi.