Objašnjavamo što je maglica, koje vrste postoje i njihove karakteristike. Također, što je Orionova maglica.
Što je maglica?
Maglice su jarko obojene koncentracije plina i zvjezdane prašine poput oblaka. Oni su mu važni svemir jer unutar nekih od njih zvijezde (kao posljedica fenomena kondenzacije i agregacije tvari). U drugim slučajevima sadrže samo ostatke izumrlih zvijezda.
Maglice se mogu naći bilo gdje u međuzvjezdanom prostoru. U našem galaksija (Mliječni put), maglice se nalaze na velikim udaljenostima od zemlja, koji se mjere u svjetlosnim godinama.
Međutim, moguće je imati detaljne slike koje pokazuju njegovu veličanstvenost, zahvaljujući znanstvenicima koji rade sa složenim i osjetljivim instrumentima, kao što je teleskop svemirska letjelica Hubble.
Vrsta maglica
Maglice dolaze u različitim oblicima i veličinama, a podijeljene su u četiri vrste:
- Odrazne maglice. Oni su oni koji odražavaju svjetlo od obližnjih zvijezda (zvijezde koje ne emitiraju dovoljno zračenja). Predstaviti boje u plavkastim tonovima zbog načina na koji se svjetlost raspršuje čestice prašine iz maglice. Na primjer, maglica "Plejade" (ili se također naziva "sedam sestara").
- Emisione maglice. Oni su najčešći, oni koji emitiraju vlastitu svjetlost zbog promjene atoma vodika koji primaju ultraljubičasto zračenje zvijezda. Na primjer, maglica "Omega".
- Apsorpcione maglice. Također se nazivaju "tamne maglice", nisu izravno vidljive. To su one koje ne emituju svjetlost i koje skrivaju zvijezde koje sadrže. Prvi astronom koji je otkrio ovu vrstu maglice bio je Nijemac William Herschel. Na primjer, maglica "konjska glava".
- Planetarne maglice. Oni su oni koji emitiraju svjetlost zvijezda koje sadrže, nakon što izbace svoje najudaljenije slojeve plina (njihova posljednja faza života). Ova vrsta maglice je u obliku prstena ili mjehurića. Na primjer, maglica "Helix".
Karakteristike maglica
Maglice se sastoje od plina (prevladavaju vodik i helij) i prašine. Dostižu promjer stotina svjetlosnih godina duljina. Nastaju eksplozijom supernova, odnosno posljedica su posljednje faze života zvijezda.
Kada zvijezda nema više goriva za sagorijevanje (plinovi), njezina se jezgra počinje urušavati pod svojom težina a to stvara naglo izbacivanje vanjskog sloja koji se širi u svemir, što dovodi do različitih i upečatljivih oblika: maglica.
Na primjer, sudbina Sunce ona će postati maglica "planetarnog" tipa i završiti svoje dane kao "bijeli patuljak". Za otprilike pet milijardi godina, Sunce će iscrpiti svoje rezerve vodika i postati divovska crvena zvijezda, šireći se izvan orbita sa zemlje.
Stotine milijuna godina kasnije, polovicu svoje mase će emanirati u svemir, pa će se (iz udaljenih zvjezdanih sustava) vidjeti kao velika planetarna maglica, gdje je prije postojala Sunčev sustav.
Još jedna vrlo značajna i zanimljiva značajka je da neke od maglica mogu dovesti do nastanka zvijezda i planetarnih sustava. Zvijezde se formiraju od plina i prašine koji se nalaze u nekim maglicama, kao što su "stupovi stvaranja" i "maglica orao".
Tamo se plin i prašina nakupljaju zbog vlastitog gravitacijskog učinka (odnosno, maglice izvode a postupak u kojoj se skupljaju). Dolazi do fragmentacije materija u manje skupine i svaka se od njih može zagrijati da započne nuklearnu reakciju koja se pretvara u novu zvijezdu.
Ostatak materije koja ne uspijeva postati zvijezda, dio je materijala koji će dovesti do a planeta ili na druge objekte u Sunčevom sustavu.
Osim maglica, postoje skupine drevnih zvijezda (među najstarijim u svemiru) koje se nazivaju "kuglasti skupovi", koji kruže oko galaktičke jezgre (centra rotacije naše galaksije).
Ove klastere međusobno privlače sila gravitacije, pa tvore sferna područja. Otuda i njegovo ime, od latinskog globulus što znači "mala kugla". Zato zvijezde ili skupine zvijezda možemo pronaći između maglica ili u različitim prostorima u galaksijama.
Orionova maglica
Maglica Orion, također poznata kao Messier 42 ili M42, jedna je od najsvjetlijih i može se vidjeti na noćnom nebu (unatoč tome što je udaljena oko 1400 svjetlosnih godina od Zemlje). Otkrio ga je Francuz Nicholas Peiresc 1610. godine.
Nalazi se južno od Orionovog pojasa i sastoji se od stotina novorođenih zvijezda i skupine mladih zvijezda, nazvanih Trapezij, starih oko dva milijuna godina.
Njegov izgled predstavlja boje raznolika: crvenkasta (posljedica zračenja elektromagnetske emisije vodika), plavkasta s ljubičastim nijansama (posljedica refleksije zvijezda spektralnog tipa koje se nalaze u središtu maglice) i zelenkasta (posljedica prijelaza elektrona preko the atoma kisik).